Dragan Bursać: Sanja Vulić i 22 hiljade glasova za mrziteljicu muslimana!

"Sanja Vulić kaže da su Republiku Srpsku “odbranili od migranata i islamskog radikalizma“. I opet će se pristojni svijet zgražavati nad Sanjom. Pogrešna adresa. Pogledajte 21.955 ljudi koji su joj dali glas. Jer Vulić se vlasti nije dočepala uprkos ovakvim rečenicama. Dočepala je se upravo zahvaljujući njima."

Neko je na društvenim mrežama, nakon posljednje izjave Sanje Vulić, postavio sasvim logično pitanje: kako je moguće da osoba koja godinama prosipa nacionalizam, ksenofobiju, islamofobiju i najprimitivniju političku netrpeljivost ponovo dobije povjerenje birača i ode u državni Parlament?

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Pitanje je pogrešno postavljeno. Pravo pitanje glasi: Zašto mislite da joj sve to smeta da dobije izbore?

Sanja Vulić je prema trenutno objavljenim preliminarnim rezultatima osvojila čak 21.955 preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici u Doboju. Gotovo 36 posto ljudi koji su glasali za listu SNSD-a zaokružilo je upravo nju. Dakle, pred nama nije političarka koju birači trpe zbog stranačke mašinerije, pa se nekako provukla do Sarajeva nategnuvši se preko cenzusa, uprkos svojim izjavama. Pred nama je jedna od najpopularnijih kandidatkinja te liste i te stranke uopšte.

I tu dolazimo do mnogo ozbiljnijeg problema od Sanje Vulić.

Šta ako ljudi tačno znaju za koga glasaju i nagrađuju nebulozne izjave?

Godinama iz ostatka Bosne i Hercegovine, ali i iz međunarodne zajednice, dolazi ista vrsta samozavaravanja. Kao, narod je jedno, političari su drugo. Narod je dobar, političari ga zavode. Narod bi mir, političari proizvode mržnju. Narod želi normalan život, a nekolicina nacionalista ga drži kao taoca.

Lijepo zvuči. Utješno je. Samo izbori povremeno naprave problem toj ružičasto-infantilnoj teoriji.

Jer šta ćemo kad političarka izađe pred kamere i kaže da je Republika Srpska "odbranjena od migranata i islamskog radikalizma", a iza nje stoji gotovo 22 hiljade preferencijalnih glasova?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Šta ćemo ako Sanja Vulić vrlo dobro poznaje svoje biračko tijelo?

Možda ona, za razliku od mnogih analitičara, savršeno razumije šta treba izgovoriti da bi dobila aplauz i glasovi. Migranti, muslimani, Sarajevo, ugrožena Srpska, neprijatelji sa svih strana, Dodik kao zaštitnik, sve je to politička receptura  poznata toliko dugo da više nema ni deklaracije na pakovanju.

Zato je njena rečenica izborna strategija, a ne neki incident.

Hajde da uradimo mali eksperiment

Zamislite Sanju Vulić kako izlazi na RTRS i kaže:

"Ljudi koji bježe od rata, gladi i bijede zaslužuju našu pomoć. Među migrantima ima žena i djece kojima treba pružiti zaštitu. Bosna i Hercegovina nema problem sa nekakvim islamskim radikalizmom koji ugrožava Republiku Srpsku i ne treba širiti strah od muslimana. Bošnjaci su naši sugrađani i zajedno moramo graditi ovu zemlju."

Koliko bi dobila glasova? Dvadeset jednu hiljadu devetsto pedeset pet? Teško.

Možda bi nakon takvog nastupa morala objašnjavati partijskom vrhu šta joj se dogodilo, a dobar dio njenog sadašnjeg biračkog tijela tražio bi nekog ko će ih ponovo "braniti".

I upravo je to priča koju uporno izbjegavamo.

Sanja Vulić ne proizvodi sama društvo u kojem govori. Ona ga istovremeno oblikuje i predstavlja. Njene rečenice padaju na politički obrađeno zemljište na kojem se tri decenije uzgaja predstava o Srbima kao vječno ugroženom narodu, Republici Srpskoj kao tvrđavi i Bošnjacima, Sarajevu, migrantima, muslimanima, Zapadu ili bilo kome ko je tog jutra izabran za neprijatelja kao sili pred kapijama.

Tvrđava, naravno, mora imati stražare. A stražari traže glasove.

Čuvari od ljudi kojih nema

Posebno je groteskna ta "odbrana od migranata". Migrantska ruta kroz Bosnu i Hercegovinu godinama je prije svega humanitarno, sigurnosno i europsko političko pitanje. Ali u političkom jeziku Sanje Vulić migrant prestaje biti čovjek. On postaje scenografija za strah.

Još je važniji dodatak o "islamskom radikalizmu".

Tu migrant više nije dovoljan. Potrebno ga je spojiti s islamom, a islam sa prijetnjom. Tako se dobije savršena politička smjesa: Republika Srpska kao posljednji bedem hrišćanstva, neprijatelj pred vratima i vlast koja vas je od njega spasila.

Od čega tačno? To pitanje više nije ni važno. Važan je osjećaj opsade.

Jer čovjek koji vjeruje da je opkoljen neće pitati kolika mu je plata, zašto mu dijete odlazi u Sloveniju, Njemačku ili Austriju, zašto mu se selo prazni, zašto mu bolnica nema ljekara i zbog čega institucije služe partiji. On će biti zahvalan što ga je neko još jednom “spasio” od imaginarne horde koja samo što nije stigla.

I tako strah postaje jako validna politička valuta.

Sanja je posljedica, a ne anomalija

Najlakše je od Sanje Vulić napraviti karikaturu. Ona tome, istina, obilato pomaže. Mnogo je teže pogledati izborni rezultat i priznati da karikatura ima publiku i političku težinu. Veliku publiku i još veću težinu.

Dvadeset i jednu hiljadu devetsto pedeset pet glasova nisu omaška biračkog tijela. Toliko ljudi ne zaokruži slučajno isto ime.

Zato bih prestao govoriti kako je Sanja Vulić politička anomalija Republike Srpske. Ona je, nažalost, jedan od autentičnih proizvoda dominantne politike tog entiteta.

Jer iza nje stoji višedecenijska proizvodnja straha, etničke homogenizacije i permanentne ugroženosti. Generacije ljudi slušaju da je Bosna i Hercegovina opasnost, Sarajevo prijetnja, Bošnjaci problem, stranci zavjerenici, migranti potencijalni teroristi, a svaki zahtjev za funkcionalnom državom pokušaj nestanka Republike Srpske.

Poslije svega toga čuditi se Sanji Vulić otprilike je kao trideset godina zalijevati biljku pa se iznenaditi što je izrasla.

Pitanje od 21.955 glasova

Zato me danas manje zanima šta je rekla Sanja Vulić. Znamo šta govori. Govorit će ponovo.

Mene zanima nešto drugo. Koliko bi glasova Sanja Vulić dobila da je rekla kako se ne treba plašiti migranata? Koliko da je kazala da islam nije neprijatelj? Koliko da je Bošnjacima poručila da su ravnopravni građani njene države? Koliko da je rekla da Sarajevo nije neprijateljski grad, da Bosna i Hercegovina nije okupator Republike Srpske i da političar ne treba izmišljati neprijatelje kako bi opravdao vlastitu vlast?

Bojim se da odgovor svi znamo. Dobila bi manje. Možda mnogo manje. Možda NIŠTA!

I upravo zato priča o Sanji Vulić nije priča o Sanji Vulić. Priča je o društvu u kojem se ksenofobija ne kažnjava na izborima, nego se nagrađuje. O političkom prostoru u kojem islamofobija nije teret kandidatu, nego izborni kapital. I zato, kad sljedeći put Sanja Vulić kaže nešto zbog čega se normalan čovjek uhvati za glavu, nemojte pitati kako takva žena može biti na vlasti.

Pitajte kako bi prošla na izborima da nije takva.

Odgovor je mnogo strašniji od Sanje Vulić i zove se entitet Republika Srpska.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.