Dragan Bursać: RS će sama sebe ukinuti i to ubrzo!

Da li RS srlja u svoj nestanak? Ako institucije entiteta budu nastavile da ignorišu ustavni okvir BiH,
odluke CIK-a, presude Suda i Ustavnog suda – one same sebe brišu kao relevantan ustavno-pravni subjekt. Ne mora niko iz Sarajeva, Brisela ili Washingtona ukidati RS. Ona se ukida sama, korak po korak, svakom odlukom Skupštine, svakim novim kumstvom. Samo naprijed i požurite što se mene tiče!

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Kad god pomislite da je dno dosegnuto, vlasti u Banjoj Luci dokažu da uvijek postoji još jedna rupa ispod rupe, još jedno pravno i političko bezumlje i septička jama bezakonja. Ovaj put radi se o Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja je po svemu sudeći odlučila samu sebe pretvoriti u karikaturu (kao da nije bila i do sad), a entitet u pravni talog, bez ikakvog kredibiliteta i legitimiteta (ista situacija).

U najnovijoj epizodi balkanskog političkog apsurda, Skupština je potvrdila novu Vladu RS-a. Na njenom čelu nije neki nestranački stručnjak, nije čak ni političar sa autoritetom, već – pogodili ste – Dodikov kum, Savo Minić.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Samo po sebi, kumovska linija nije problem. Bilo je tu kumova i kumova. Ta balkanska tradicija ionako miriše na kumstvo, krštenja i svadbe. Problem je u tome što je mandatara predložio čovjek koji nema pravo da predlaže. Milorad Dodik, koji je pravosnažno ostao bez funkcije predsjednika RS-a i kojem je Sud BiH zabranio obavljanje bilo kakvih javnih funkcija, odlučio je da sve to jednostavno ignoriše. Predložio je svog kuma, a 50 poslanika poslušno je diglo ruku.

To više nije ni farsa – to je kolektivno samoubistvo institucija i cijelog entiteta. 

Bravo, bez cinizma!

Nelegalna vlada iz nelegalne procedure

Sve i da Savo Minić ima harizmu Cezara i znanje Perikla-a nema, on će u historiju ući kao "premijer" koga je predložio čovjek bez mandata i koga je potvrdila Skupština koja se ponaša kao loša  amaterska pozorišna trupa. Ministarski kabinet izgleda kao katalog stranačke lojalnosti, kumovskih veza i političkog servilizma, a ne kao organ izvršne vlasti.

Zora Vidović opet na finansijama, Selak u pravdi, Šeranić u zdravstvu… sve je to reciklirana ekipa koja se ne bira po znanju, nego po poslušnosti. To nije vlada – to je Dodikov politički servis, podmazan preostalim parama i strahom.

A kada se vlade biraju po kriteriju ko će bolje klimati glavom, a ne po kriteriju zakona i Ustava, onda to više nije vlast – to je organizirana grupa za političko nasilje nad pravnim poretkom.  Rulja u lošim odijelima koja simulira entitetsku vlast. 

Poslanici kao saučesnici

Opozicioni glasovi, poput Đorđa Vučinića i Nebojše Vukanovića, jasno su rekli: poslanici koji su glasali za ovu vladu učinili su krivično djelo. I to ne metaforički, nego vrlo pravno – glasali su za mandatara kojeg je predložio čovjek koji nema ovlaštenje. To je lažno predstavljanje i udar naustavni poredak.

Ali većina u NSRS se na to ne obazire. Oni misle da je Dodikov potpis jači od Ustava, a njegov kum jači od pravne države. I tu leži najveća tragedija: skupština, koja bi trebala biti zakonodavno tijelo, pretvorila se (odavno) u Dodikov notarijat.

U toj sali više nema zakona, samo poslušnost. Nema politike, samo poltronstvo. Nema demokratije, samo jedan čovjek i njegova volja.

Put ka samoukidanju entiteta

I sada dolazimo do ključnog pitanja: da li RS srlja u svoj nestanak? Jer ako institucije entiteta budu nastavile da ignorišu ustavni okvir BiH, odluke CIK-a, presude Suda i Ustavnog suda – one same sebe brišu kao relevantan ustavno-pravni subjekt.

Ne mora niko iz Sarajeva, Brisela ili Washingtona ukidati RS. Ona se ukida sama, korak po korak, svakom odlukom, svakim novim kumstvom. Ako Skupština i Vlada RS postoje samo da udovoljavaju volji Milorada Dodika, onda one faktički ukidaju entitet kao ozbiljan politički faktor. Ostaje samo kulisa za Dodikove prijetnje, trgovine i lažna predstavljanja.

Pitanje je dana kad će Ustavni sud BiH, pod pritiskom činjenica i međunarodne zajednice,  jednostavno reći: "Ova vlada ne postoji." I šta onda? Onda RS ostaje bez vlade, bez legalnog izvršnog organa, bez pravnog kontinuiteta.

Već nema predsjednika neko vrijeme. Ukratko – entitet sam sebe briše.

Historijske paralele

Historija nas uči da ovakvi potezi vode u raspad. Sjetimo se Miloševićeve Srbije devedesetih: formalno je imala Skupštinu, Vladu, institucije – ali one su bile puka kulisa.

Kad je kulisa pala, kad su međunarodne institucije, sankcije i sopstveni građani rekli „dosta“, sistem se raspao u par dana. Isto tako danas u RS-u. Dodik misli da je on – RS. On potpisuje, on bira, on odlučuje. Ali kada jedan čovjek postane institucija, onda institucije prestaju da
postoje. A bez institucija, nema ni entiteta.

Međunarodni aspekt

Ne treba zaboraviti da RS nije ostrvo. Njen pravni status je definisan Dejtonom, međunarodnim sporazumom. Kada vlasti RS počnu da otvoreno ignorišu ustavni poredak BiH, one zapravo ruše i međunarodni sporazum koji im garantuje postojanje.

A međunarodna zajednica, koliko god spora i troma, ne može vječno zatvarati oči. EU, SAD, pa i sam OHR, kad-tad moraju reagovati. A reakcija će biti jasna: ili se RS vraća u okvire Ustava, ili RS prestaje biti ozbiljan ili bilo kakav entitet.

Dodikova logika "ja i moj kum smo zakon" možda prolazi u Banja Luciluci, ali u Briselu i Washingtonu izaziva samo podsmijeh i nervozu.

Dodik kao grobar

Milorad Dodik, paradoksalno, postaje grobar entiteta koji je decenijama koristio kao svoje političko igralište. Njegova opsesija moći, njegovo ignorisanje zakona i njegovo privatiziranje institucija vodi ka jednom scenariju: samoukidanju RS-a.

On misli da je najveći branitelj entiteta. A zapravo, historija će ga zapamtiti kao čovjeka koji je RS doveo do tačke pravne irelevantnosti.

Jer, kad jednom sudovi, domaći ili međunarodni, kažu da vlada ne postoji – onda ni RS više nema funkcionalne vlasti. A država bez funkcionalne vlasti je samo prazna ljuštura.

Entitet na ivici samouništenja

Republika Srpska danas hoda po tankoj ivici opstojnosti. Na jednoj strani je put ka poštivanju Ustava, sudskih odluka i povratku u pravni poredak države Bosne i Hercegovine. Na drugoj strani je put ka pravnom i političkom samouništenju.

A Dodik je, gurajući svog kuma (najnovijeg) na čelo vlade, odabrao ovu drugu stranu.

Ako se ovako nastavi, možda će jednog dana historija zapisati da RS nije ukinuta nikakvim dekretom, nego sopstvenim samoubilačkim potezima, potpisima i glasovima u skupštinskoj sali.

I tada će Dodikovi kumovi i poslušnici shvatiti da nisu "branili RS", nego da su je upravo oni –ukinuli.

Bravo im bilo! Bez cinizma opet!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.