Dragan Bursać: Pad Dodika - kad RS postane Herceg-Bosna!

"I gle ironije: sudbina je htjela da Dodikovim odlaskom baš jedan okorjeli HDZ-ovac, Davor Pranjić, postane faktički predsjednik i RS-a. Njegov potpis danas stoji na formiranju rezervnog sastava policije Republike Srpske. A to je policija koja je u najcrnjem periodu devedesetih bila instrument etničkog čišćenja baš Hrvata- I sada, paradoksalno, taj rezervni sastav dobija legalitet iz ruke čovjeka čiji je narod u RS-u gotovo zbrisan. Ispada da je Republika Srpska postala Herceg-Bosna ili je Herceg-Bosna postala RS. Kako god da se okrene, Dodikova politička bajka završila je grotesknom farsom."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

I eto, dočekasmo dan kada se najveća varalica u historiji političke scene Bosne i Hercegovine – Milorad Dodik – povukao. Nema više šepurenja u fotelji predsjednika Republike Srpske, nema više dekreta i potpisivanja suludih zakona. Ostalo je tek jedno veliko ništa i gubici koje će plaćati, a ko bi drugi nego narod. Nakon decenija varanja, ucjena, blokada, laži i pljački, Dodik je konačno – politički mrtvac.

Onaj isti Sud BiH koji je godinama nazivao "nepostojećim" presudio mu je kraj poltičke kraijere. A Dodik, taj "herojski vođa", na kraju je poslušno priznao presudu, platio 36.500 maraka da ne ide u zatvor i danas priznao gubitak funkcije. Toliko o borcu za narod, toliko o "žrtvi Sarajeva i Zapada".

Pranjićev potpis: epitaf jednoj karijeri

Konačan poraz se zove – Davor Pranjić. Potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda, HDZ-ovac, potpisao je ukaz koji je do juče bio isključivo u Dodikovoj nadležnosti. To je pravni i politički epitaf Dodikovoj karijeri: čovjek koji se zaklinjao da je jedini zaštitnik Srba u RS-u završava tako što mu pečat i potpis nosi neko drugi.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I dok Dodik pred kamerama i dalje bijesno lupa šakom o sto, u Službenom glasniku jasno piše: nema ga. Republikom Srpskom vlada po zakonskom ovlaštenju HDZ-ov potpredsjednik.

Narod opljačkan, susjedi poniženi

Šta je Dodik ostavio iza sebe? Ruševine i pepeo. Srpski narod osiromašen, hiljade mladih otišle trbuhom za kruhom, ekonomski razvoj blokiran, 108 miliona eura iz Plana rasta prokockano ovih dana.

Bošnjacima je ostavio strah i poruge, prijetnje secesijom i blokade, a Hrvatima u RS-u – ciničnu "političku pravdu": rezervni sastav policije, instrument etničkog čišćenja, sada legitimizira potpis HDZ-ovog čovjeka. Svi gube, osim Dodika. U apsurnoj prilici, Pranjić popisuje (ponovno) stvaranje onih jedinica koje su etnički očistile entitet, koje su zatrle Briševo, koje su iste te Hrvate na najgore moguće načine mučile ubijale i protjerivale.

Čovićeva šutnja kao vječno partnerstvo

Njegov saveznik Dragan Čović znao je sve unaprijed. Pa zar nije upravo on svojevremeno, u vrijeme ustavnih natezanja, predlagao da se srpski jezik i ćirilica izbace iz kantonalnih ustava, dok je Dodik šutio? Jer partnerstvo s Čovićem bilo je važnije od vlastitog naroda.

To je i bila matrica njihove politike: dokle god se dijeli plijen, narod može da propada.

Apsurd povijesti: RS ili Herceg-Bosna? Ili Republika Srpska Herceg-Bosna?

A u apsurdnoj igri povijesti Dodik je sam sebi postavio zamku. Kada mu je Čović poručio da Republika Srpska nema predsjednika, Dodik ga je "bocnuo" rekavši: "Herceg-Bosna ga nema, neka ga izabere."

I gle ironije: sudbina je htjela da baš jedan okorjeli HDZ-ovac, Davor Pranjić, postane faktički predsjednik i RS-a i (ili) Herceg-Bosne na teritoriji RS-a. Njegov potpis danas stoji na formiranju rezervnog sastava policije Republike Srpske. A to je policija koja je, ponavljam, u najcrnjem periodu devedesetih bila instrument etničkog čišćenja baš Hrvata, a sada, paradoksalno, dobija legalitet iz ruke čovjeka čiji je narod u RS-u gotovo zbrisan.

Ispada da je Republika Srpska postala Herceg-Bosna ili da je Herceg-Bosna postala RS. Kako god da se okrene, Dodikova politička bajka završila je grotesknom farsom.

"Ko je** narod" – od Karadžića do Dodika

Ako se traži kontinuitet politike, dovoljno je podsjetiti na monstruoznu rečenicu Radovana Karadžića: "Ko je** narod."

Karadžić ju je izgovorio, Dodik je proveo u djelo. Od referenduma koji su završavali u ladicama Ustavnog suda, do blokada koje su narod ostavljale bez posla i hljeba. On je narod koristio kao monetu za potkusurivanje, ništa više.

Sadomazohistički trans

A najveća tragedija jeste narod koji mu se pokoravao. To je sadomazohistička igra: Dodik udara, narod mu se zahvaljuje. On krade, oni ga hvale. On priziva ratove, oni ga brane kao spasitelja.

Taj narod je pristao da vlastitom rukom potpisuje sebi ekonomsku, političku i moralnu smrtnu presudu.

Kraj jedne iluzije

Zato je ovaj trenutak važan. Jer razotkriva najveću laž ovih prostora: da je Dodik ikada mario za Srbe. Nije. On je Srbe koristio, Bošnjake ponižavao, Hrvate ucjenjivao, a sebe gradio kao faraona jedne opljačkane, etnički očišćene provincije.

I zato neka mu bude upućeno ono što narod čeka decenijama da mu kaže: Daleko ti lijepa kuća, Dodiče!

I znaj – možda si bio najglasniji, najbahatiji i najopasniji političar BiH, ali u historiju ulaziš kao najveći varalica kojeg je ova zemlja ikada imala. A to je titula od koje se ne živi, ni u Laktašima, a bogme ni u Moskvi.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.