Dragan Bursać: Od Rajkove genocidne topole pa do Kustine četničke gore!

"Nije (toliko) strašno što Kusturica i Dodik, bivši Markovićevi reformisti četničaju, niti što se bivši komunista Rajko Vasić izjašnjava kao Karadžićev neočetnički zločinački genocidaš, koji bio ubijao odmah sad u neograničenom broju..ne, strašnije je što se sa ovim načelom zla slaže ogromna narodna masa kojoj je ideologija odavno isparala mozak i zatrovala dušu."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Četnici juče, danas, sutra…

Zločinački zakon glasi: ako čujete da na jednom kraju RS-a Dodik u društvu Emira Kusturice pjeva četničku pjesmu "Od Topole pa do Ravne gore", sasvim sigurno ćete na drugom kraju entiteta moći da svjedočite izjavi Dodikovog ideologa Rajka Vasića koji kaže "ma kakav suživot, da sam mogao ja bih njih pobio ne znam koliko". Ovo je ne samo geografska nego i povijesno-ideološka veza ništenja kojom se četnički pokret kroz decenije-nekad u ratu, a nekad u miru uzdao u svoje lučonoše. 

E sad, može neko kazati da Kusturica i Dodik nemaju puno veze sa četnicima, ali tim gore. Vidite, niti će Emir biti ikada Nemanja, niti će Dodik ikada biti primljen u četnički pokret koji mu je pobio dijelove porodice, nego treba ustanoviti kako se zove bolest koja ih tjera da uopšte budu četnici i Nemanje. A prava istina je - sustavna četnifikacija od koje gore pomenuti likovi vide materijalnu korist, dok huškaju ionako radikalizovan i povampiren narod.

Jer, novaca je u entitetskoj kasici-prasici nestalo, Dodik vidi da možda on i može živjeti OK još neko vrijeme, ali njegovi saradnici (čitaj plaćena kamarila) neće, ne znaju i ne mogu funkcionisati bez novca. A, američke sankcije su počele udarati na novčanike, preciznije na plastične bankovne kartice, koje su meki trbuh svakog vlastodršca i plaćeničke svite.

E zato ide splet četničanja, ovaj put uz podršku bizarnog Kusturice i još bizarnijeg direktora Sarajevo-gasa Istočno Sarajevo Nedeljka Eleka, koji je zimus prijetio Sarajlijama da će im uskratiti grijanje. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!  

Što Vasić govori, to masa misli 

Sa druge strane ovog opskurnog-inat četničkog urlikanja kojim se pokazuje sve nemoć putinovsko-vučićevske bratije, a koja sebi gleda izvjestan kraj čuje se iz ovo:

"Bosna i Hercegovina, pomirenje, suživot, Bog-otac... ma kakvo pomirenje, ja sam njega klao i on mene. O kakvom pomirenju mi pričamo i o gradnji zajedničke države, pa da sam mogao, ja bih njih pobio ne znam koliko", kazao je Rajko Vasić za podcast Granica postoji, koji se emituje u programu javnog emitera RTRS-a. Što bi se reklo, građani manjeg entiteta svojim novcima finansiraju ovo smeće. Preciznije, podcast je lansiran u sklopu istoimene kampanje SNDS-a koja je za cilj imala davanje podrške Dodiku, nakon što su zabranjeni protesti ispred državnog suda i tužilaštva koji su trebali biti održani nakon optužnice protiv njega i Miloša Lukića zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. 

Samo što…

Samo što je ovdje Rajko Vasić bio itekako iskren. Nakaradan, ali iskren. On je samo do kraja ogolio i bez uvijanja iznio tadašnju (a u velikoj mjeri i sadašnju) političko-ideološku nakanu RS-a. A ta nakana se, očigledno, nije promijenila i ona kaže uvijek jedno te isto: Drugi i drugačiji, svi oni koji se ne uklapaju u gore navedeno četničanje i nacionalne okvire srpskog sveta nisu za živjeti. Ili kako je to zločinac Karadžić planirao po uzoru na naciste, jedan dio iseliti, a jedan dio pobiti. Svjedočili smo tome u agresiji na BiH od 1992-1995, a Vasić bi ( i ne samo on) vrlo rado nastavio krvavi pir MUP-a i VRS-a. 

Samo što ovaj put nema logističke podrške u JNA. 

Sve ostalo je tu. 

I pomoć Srbije i Crkva Srbije i Vučić koji prijeti na dnevnoj bazi, što sam, što preko svojih telala Vulina, Šešelja i Dačića. Tu je, apsurdno, i naoružanje, srpsko, tu je i indolencija međunarodne zajednice... 

Zločinac Milošević je kazao, prafraziraću ga, da Srbi možda ne znaju raditi, ali se znaju tući, pa je izgleda opet izvađena ratna karta kojom se kompenzira ekonomska, ljudska, etička i svaka druga propast manjeg entiteta, a za koje se ist taj entitet ima zahvaliti Dodiku i kompaniji. 

I dok planeta zemlja priprema Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojom bi se konačno na nivou UN-a ustanovio 11. jul kao Dan genocida na planetarnom nivou, Vučić, Dodik i sateliti prijete novim sukobima zbog te rezolucije, umjesto da Srbija koja je bila logistička i ljudska baza za genocid sama pokrene rezoluciju ispred UN-a. 

Ali onda čujete ništariju Vasića koji kaže  "ja bih njih pobio ne znam koliko" i jasno vam je da od istinske katarze ne da nema ništa, nego je vjerovatnija nakana ponavljanja genocida od nekakvog bazičnog suživota. 

Ontološko zlo i kako protiv njega 

A to je zlo kao takvo. 

To je zlo samo po sebi, ono ontološko zlo, zlo u ideji za koje nema lijeka dok tog zla ne nestane. Hoće li samo biologija biti dovoljna ili će morati postojati kakav korektivni faktor sa strane - teško je reći? Ali smo svjedoci da se generacije mladih odgajaju i uzgajaju na bolesnim premisama da su zločinci heroji, a da su žrtve ili nepostojeće ii još gore, da su zaslužile smrt. 

Pa onda nije (toliko) strašno što Kusturica i Dodik, bivši Markovićevi reformisti četničaju, niti što se bivši komunista Rajko Vasić izjašnjava kao Karadžićev genocidaš koji bio ubijao odmah sad u neograničenom broju..ne, strašnije je što se sa ovim načelom slaže ogromna masa srpskog naroda, a kome je ideologija odavno isparala mozak i zatrovala dušu.  

E to je civilizacijski sumrak.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba