Dragan Bursać: Četničanje, Drašku radovanje!

Taj četnički populista sa likom dječaka sa mliječne čokolade, ne bira način da se eksponira. Sve dok načini uključuju četništvo. Pa je oreol najnovijeg velikosrBskog paćenika iz Crne Gore, prigrlio sa obje ruke.

Piše: Dragan Bursać

Juče je iz Crne Gore protjeran Draško Stanivuković, jer je otvoreno kao političar druge zemlje podržao pravoslavne litijaše koji već mjesecima ugrožavaju državni ustavno-pravni poredak.

Najjednostavnije rečeno, vlasti u Crnoj Gori su očitale lekciju i nesrećnom Stanivukoviću i svim ostalim, kako se treba ponašati jedna država kada joj neki strani političar na njenom tlu rovari i to dan uoči izbora.

Četnički mladomučenik Stanivuković

Naravski, ovaj potez Podgorice treba pozdraviti, ali će Stanivuković na koncu biti onaj koji se najviše raduje.

Vidite, taj četnički populista sa likom dječaka sa mliječne čokolade, ne bira način da se eksponira. Sve dok načini uključuju četnitvo. Pa je oreol najnovijeg velikosrpskog paćenika prigrlio sa obje ruke, snažno, najsnažnije. Toliko su se njegov PDP i opozicija “upalili“ oko protjerivanja Draškovog, da su svi zajedno smetnuli kako mu je i kamarad Vukanović iz SDS-a litijašio po Crnoj Gori. Što govori više o unutaropozicijskom marektningu, nego o litijašenju nelegalnom.

Kako god, entitet Republika Srpska se i ovaj put (a kad nije, reći će mnogi) pokazala kao najčvršći bastion četništva i nazadnjaštva u kome se i vlast i tzv. opozicija uoči lokalnih izbora zaista i jedino takmiče ko će biti veći populista, klerikalista, tradicionalista, desničar i uopšte naci-ološ. Samo to i jedino to je bitno: popovi, negiranje genocida, težnja za pravoslavnom talibanijom, četništvo i revizionizam na svakom koraku...to su “bitke“ koje bije Banjaluka u svom 21. a Srednjem vijeku. Bolji život, ekonomija, tekovine novog doba…koga boli briga za tim???

Pa se upravo u taj goblen krasno uklopio mlađani Stanivuković, za koga mogu svi pričati da je i fejk četnik i fejk političar i fejk mladić, ali mu to fejkerisanje ide od ruke. Preciznije ide mu od srajevskih TV studija koji ga goste kao demokratsku zvijezdu, ta god to značilo do poster-zidova djevojčuraka u desno ofarbanih po RS-u i Srbiji.

Šteta od Draška

Istina, Milo Đukanović je u jednom potezu isprašio Stanivukovića i ujedno je vruć kormpir uvalio Dodiku i vlasitima u RS.

Jer.

Jer te Dodikove vlasti sad u jednom danu na osnovu “velikosrpskog mučeništva“ Draškovog gube desetak hiljada neodlučnih birača, koji su samo čekali da im neko još malo radikalizuje četništvo pa da glasaju za njega.

A Koliko su vlasti u RS zbunjene, svjedoči i puka činjenica da informaciju o Stanivukovićevom protjerivanju iz Crne Gore u svojim medijima srameljivo ili nikako ne objavljuju. I za to su krive, paradoksalno, te iste vlast i njihovi mediji. Jer Dodik mora biti u svemu superioran u svojoj partiji i svojoj prćiji, pa nije htio, smio, želio proizvesti svog Stanivukovića, vjerovatno instinktivno znajući i plašeći se da bi mu taj došao glave. No, u ovakvo situaciji sveopšteg mejnstrim četništva mnogi Dodikovac se počešao po glavi, a na vrhu jezika mu je zastala žudnja-Eh da je nama jedan ovakav Draško Stanivuković!

A Draško, Draško je odavno na mračnoj strani (ako je uopšte ikada i bio na nekoj drugoj). Draško zna, da će možda ovaj izborni ciklus i izgubiti od Dodikovog pulenea Igora Radojičića, ali njegova baklja nacionalizma, populima i četništva paljena ljubavlju Jelene Trivić ka Draži Mihailoviću, gori mnogo jače i vidljivija je od hiljada Dodikovih prestarjelih metiljavaca. Samo je stvar prilike, povoda i upornosti. Samo to. Budućost, je koliko god to strašno zvučalo u ovako nacifikovanom entitetu Draškova.

To bi bila kratka politička analiza.

Konačni ljudski sunovrat Banjaluke

U onoj ljudskoj, mnogo važnijoj analizi, Banjaluka je odavno kapitulirala pred silama mraka, a ljudi koji javno djeluju i ukazuju na ovo zlo, broje se na prste jedne-osakaćene ruke. I ne samo to, Banjaluka i RS napravili pun zaokret u odnosu na prije dvije decenije i sad je unormaljivanje nenormalnog doseglo vrhunac.

A taj vrhunac praktički znači da je negiranje genocida, a zazivanje novog, da je negiranje zločina, a slavljenje etničkog čišćenja, stvar dobrog vaspitanja, lokalnog obrazovanja i mejnstim razmišljanja. Od srednjoškolaca do preiživjelih prvoboraca iz Drugog svjetskog rata.

Draško može biti čudna ili razoačravajuća pojava samo onim srećnicima koji žive van RS-a. Nama u toj i takvoj tvorevini, on je realnost, neka vrsta odmetnutog solo pjevača nekadašnjeg boj benda, samo na četnički način. I ovdje se vrijeme mjeri od četnika do četnika. Od Draže, preko Karadžića, Mladića, Dodika, do nekog novog Draže, koji će se možda zvati Draško Stanivuković.

Što je i logično, jer entitet postavljen na temeljima genocida i zločina ne može proizvesti ništa drugo u političkom svijetu.

I zapravo, najstrašnije od svega je što Stanivuković smeta Banjaluci i RS-u samo zbog svojih godina i partije koja je opozit Dodiku. U svemu ostalom, on tako dijaboličan je zvijezda.

Litije, privođenje i protjerivanje iz Crne Gore-oh, pa to je tako herojski od Draška u očima većine republikosrbijanaca.

Na sramotu zdravog razuma i on o nešto ljudi sa čistom pameću koji obitavaju pored njega.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.