Dragan Bursać: Ako je Bogić Bogićević izdajnik Srba, ljudska dužnost je biti kao Bogićević

Milorad Dodik, usplahireno i deluzivno pokušava ostati u centru medijske pažnje dok manji BiH entitet pod njegovom palicom tone iz bijede na niže. U dublje.

Tako je u svojoj povijesnoj shizofreniji kazao da su Srbi suštinski protiv ZAVNOBiH-a iako su srpski predstavnici bili u Mrkonjić Gradu i poput Rodoljuba Čolakovića se borili i izborili da Bosna i Hercegovina obnovi svoju državnost i unese je u novostvorenu jugoslovensku zajednicu.

Naravno, Dodiku jedna nelogičnost nikada nije dovoljno, pa se u svojim logoreičnim lažima okomio na Bogića Bogićevića, vjeovatno najpoštovanijeg, najiskusnijeg i najozbiljnijeg BiH političara, koji se povukao iz ove naše, svakodnevne medijske kaljuže.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeera Balkan

Tako Dodik u svom bijesu, ne birajući riječi ili baš birajući one najotrovnije i najmalignije, a spominjući Bogićevića i Mirka Pejanovića kaže:

“Bogić Bogićević, kao i Mirko Pejanović, nisu nikakvi Srbi, već izdajnici srpskog naroda. Po profesiji, kako on to kaže, i ne može postati Srbin, jer to nije profesija, nego dio čovjekovog bića, koji se nikada ne može otuđiti. Samo ime bez karaktera od njega ne može napraviti Srbina. U Sarajevu i današnjoj BiH ne predstavlja nikoga i ništa sem kamuflirane Srbe koje su muslimani potrošili i to je jedina činjenica. Ako nije naučio lekciju za izbore za gradonačelnika o korektnosti muslimana, neće nikad.“

I kad ovako pročitate salvu uvreda i Dodikove žuči, možete zaključiti samo jedno-ljudska dužnost je hodati putem kojim idu Bogićević i Pejanović.

Zašto?

Pa zato što Milorad Dodik ispisuje fotorobot “idealnog Srbina“, kome se izgleda po recepturi i konfekciji treba kolektivno težiti u entitetu Republika Srpska i dalje diljem srpskog sveta.

Nego, kakav je to onda po Dodiku “idealni Srbin“, koji je antipod Bogiću Bogićeviću?

Idealni Srbin, dakle, živi u RS-u, divi se Dodiku, poštuje ratne zločince Mladića i Karadžića, negira genocid ili zaziva novi, srami se svog bosanskog porijekla i partizanskih predaka ili još bolje/gore, ponosi se đedovima četnicima, smatra da je entitet nekakva republika, čeka ruske tenkove na Dunavu, priča o poštenju i istoku dok sa Dodikom potkrada i entitet i državu, a djecu školuje na zapadu, divi se primitivcima, dok vazi o kućnom redu, vjeri i bontonu, a sve koji nisu kao on smatra izdajnicima.

“Idealnog Srbina“ formira i oblikuje PINK, Happy, RTRS, Milomir Marić i Vojislav Šešelj. “Idealni Srbin“ pljuje po svom djedu partizanu, zamišlja da mu je predak četnik ili se okolo otvoreno hvali četničko-koljačkim naslijeđem. To biće, stvoreno devedesetih, na korjenima velikosrpske propagande iz dvadesetih godina prošlog vijeka vjeruje u državotvornost nedićevskog tipa, vjeruje u antifašizam četničkog tipa, vjeruje u pravoslavlje – naravno ako je svetosavlje-isprojektovana sekta jednog hitleroljupca Nikolaja Velimirovića.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.