Bursać: Dodikovih 56 ruku za razvaljivanje Bosne i Hercegovine, od kupovine papaka do ustavnog udara

Radiosarajevo.ba

“Dodik je konačno dobio svojih 56 ruku u Narodnoj skupštini RS-a. Dvotrećinsku većinu koja mu
otvara vrata ustavnih promjena, kontrole veta u Predsjedništvu BiH i blokada državnog Doma naroda. A sve uz pomoć opozicionih preletača. Bosna i Hercegovina ulazi u opasnu političku fazu.“

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Milorad Dodik sjedio je dok se intonirala himna Bosne i Hercegovine. Oko njega su stajali ljudi koji su se upravo zakleli da će poštovati ustavni poredak te iste države. Kakav apsurd!

Srbija danas dobija novi saziv parlamenta: Studenti preuzimaju većinu, Parlament sa 64 profesora

I dok je demonstrativno odbijao ustati, Dodik je imao razloga za zadovoljstvo: u šaci je držao 56 zastupničkih ruku, dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini Republike Srpske i čitav arsenal institucionalnih mogućnosti koje mu godinama nisu bile dostupne.

Taj prizor s konstitutivne sjednice NSRS-a, održane juče, gotovo je savršena slika današnje političke stvarnosti. Čovjek koji odbija iskazati elementarno poštovanje prema državnoj himni istovremeno dobija parlamentarnu moć da pokreće promjene entitetskog ustava, potvrđuje veto članice Predsjedništva BiH i preko svojih delegata utječe na funkcionisanje (čitaj razvaljivanje) državnih institucija.

A kako je došao do te moći?

Pa, dobro došli u Republiku Srpsku, politički prostor u kojem opozicioni mandat vrlo lako završi u vladajućoj koaliciji, dok se građanima objašnjava da je sve urađeno u interesu naroda.

Od dva papka do 56 ruku

 Sjećate li se 2014. godine i Željke Cvijanović, tadašnje predsjednice Vlade RS-a, čiji se glas čuo na snimku u čuvenoj aferi "Dva papka"? Sjećate li se rečenice o tome jesu li zastupnici kvalitetno kupljeni?

Dvanaest godina kasnije gledamo novu epizodu, ovaj put s konkretnim imenima.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Snježana Gvozden osvojila je mandat kao kandidatkinja Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića, da bi prije konstituisanja Skupštine prešla u SNSD. Vladimir Ćopić izabran je na listi SDS-a, a potom se priključio Ujedinjenoj Srpskoj Nenada Stevandića.

I upravo su njihovi prelasci omogućili vladajućem bloku da dosegne čuvenih 56 glasova.

Naravno, zastupnički mandat prema našem izbornom zakonodavstvu pripada pojedincu, pa je prelazak iz jedne stranke u drugu dopušten. Ali postoji ozbiljna razlika između zakonskog prava na promjenu političkog opredjeljenja i pitanja šta se događa s povjerenjem građana koji su glasali za opozicione liste.

Draško Stanivuković podnio je krivične prijave zbog sumnji na zloupotrebu položaja i trgovinu utjecajem, iznoseći tvrdnje da se zastupnicima nude različite pogodnosti, uključujući otplatu kredita. Hoće li tužilaštvo utvrditi bilo kakvu nezakonitost, tek treba vidjeti. Ako mene pitate, teško.

U međuvremenu, Dodik je dobio ono po šta je krenuo.

A politička ironija je gotovo opipljiva: ljudi koji su od birača dobili mandat da predstavljaju opoziciju sada omogućavaju vlasti ono što nije mogla ostvariti vlastitim izbornim rezultatom.

I nije riječ o bilo kakvoj većini.

Ustav Republike Srpske kao Dodikova nova igračka

Narodna skupština RS-a broji 83 zastupnika, a 56 glasova predstavlja dvotrećinsku većinu. Upravo je taj prag Dodiku nedostajao kada je u martu 2025. godine pokrenut postupak donošenja novog entitetskog ustava.

Sjećate se tog dokumenta? Predviđao je, između ostalog, mogućnost uspostavljanja vojske Republike Srpske, ukidanje Vijeća naroda i redefinisanje ustavnog položaja entiteta.

Tada je za Nacrt glasalo 50 zastupnika. Dovoljno za političku demonstraciju sile, nedovoljno za konačno usvajanje ustavnih promjena. Danas Dodik raspolaže sa šest glasova više.

Šta to znači?

Znači da vladajuća koalicija može samostalno izglasati ustavne promjene u Narodnoj skupštini, uz obavezno poštovanje preostalih ustavnih procedura. Posebno je važno da ustavne promjene moraju proći i odgovarajuću proceduru u Vijeću naroda RS-a.

I upravo tu počinje naredna politička bitka.

Jer SNSD već godinama problematizira Vijeće naroda, instituciju čija je uloga da štiti vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda i Ostalih. Staša Košarac i drugi funkcioneri vladajuće strukture govorili su o toj instituciji kao prepreki efikasnijem radu entiteta.

A sada se otvara mogućnost da SNSD i njegovi partneri steknu značajan utjecaj i u Klubu Bošnjaka.

Zamislite ustavni paradoks u kojem bi predstavnici bošnjačkog naroda, izabrani uz presudnu podršku Dodikove koalicije, odlučivali o prijedlogu slabljenja institucije koja treba štititi upravo bošnjačke vitalne nacionalne interese.

Naravno, za ustavne promjene potrebna je propisana podrška svih klubova i samo ovladavanje jednim klubom ne garantuje uspjeh. Ali politička opasnost leži u mogućnosti da se mehanizam zaštite konstitutivnih naroda pretvori u produženu ruku vladajuće većine.

A šta bi značilo eventualno ukidanje ili razvlašćivanje Vijeća naroda?

Značilo bi temeljito mijenjanje institucionalne ravnoteže uspostavljene nakon odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. U entitetu u kojem su Bošnjaci i Hrvati manjina po brojnosti, to bi otvorilo ozbiljna pitanja njihove mogućnosti da na bilo koji način institucionalno štite kolektivna prava.

Četiri delegata za državu na čekanju

A onda dolazimo do Sarajeva, jer Dodikovih 56 ruku u Banjoj Luci ima direktne posljedice po funkcionisanje državnih institucija.

Narodna skupština RS-a bira pet srpskih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Dodik je već saopštio da je koalicija usaglasila imena četvorice kandidata, a upravo ta četvorica predstavljaju jednu od najvažnijih poluga buduće državne vlasti.

Za održavanje sjednice državnog Doma naroda potreban je kvorum od najmanje devet delegata, među kojima moraju biti najmanje po trojica Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Sada zamislite situaciju u kojoj četiri Dodikova delegata odluče da sjednica neće biti održana. Peti delegat, ma koliko želio raditi, ne može sam obezbijediti potrebni kvorum srpskog kluba.

I eto vam Bosne i Hercegovine na čekanju!

Zakoni mogu čekati, evropske reforme mogu čekati, međunarodne obaveze mogu čekati, dok se politički dogovori pokušavaju postići s onima koji raspolažu mogućnošću da instituciju ostave bez kvoruma.

Dodik je i ranije pokazivao koliko mu znači kontrola nad Domom naroda, a sada bi ta kontrola mogla biti još čvršća.

Posebno u trenutku kada tek treba formirati novo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i kada pregovori o državnoj vlasti još nisu zvanično počeli.

SNSD je na izborima osvojio šest mandata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, pa Dodik neće moći samostalno diktirati sastav Vijeća ministara. Ali četiri delegata u Domu naroda pružaju mu izuzetno snažnu pregovaračku poziciju.

Foto: N. G. / Radiosarajevo.ba: Dragan Bursać

Drugim riječima, ko god bude pregovarao o novoj državnoj vlasti, morat će računati s Dodikovim institucionalnim utjecajem, čak i ako ga politički želi zaobići.

Željka Cvijanović dobija dvotrećinski štit

Postoji još jedna važna stvar koju je Dodik otvoreno naveo kao razlog zbog kojeg mu je potrebna dvotrećinska većina.

Riječ je o vetu srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Ukoliko Željka Cvijanović neku odluku Predsjedništva proglasi destruktivnom po vitalni nacionalni interes Republike Srpske, Narodna skupština može dvotrećinskom većinom potvrditi njenu izjavu i time spriječiti stupanje te odluke na snagu.

Dodik je upravo ustavne promjene, podršku vetu i izbor četiri državna delegata javno izdvojio kao razloge za osiguravanje 56 zastupnika.

Dakle, čovjek nam je praktično nacrtao šta želi raditi.

Željka Cvijanović u Sarajevu dobija mogućnost da ospori odluku Predsjedništva, a Dodik u Banjoj Luci ima parlamentarnu većinu koja može potvrditi takvo osporavanje.

I sve to u državi čiji je ustavni poredak zasnovan na komplikovanom sistemu međusobnih kontrola, zaštite vitalnih interesa i entitetskih mehanizama odlučivanja.

 Ako se ti mehanizmi koriste za zaštitu ustavnih prava, ispunjavaju svoju predviđenu funkciju. Ako postanu sredstvo stalnog političkog nadmetanja, posljedice se prenose na čitavu državu.

A vojska RS-a? Tu Dodik udara u Ustav BiH

Naravno, posebno pitanje predstavlja eventualni povratak inicijativi za uspostavljanje vojske Republike Srpske.

Dvotrećinska većina omogućava Dodiku da u Narodnoj skupštini izglasa prijedloge koji su ranije zapinjali na nedostatku glasova. Ali nikakva skupštinska matematika ne daje entitetu pravo da jednostrano preuzme državne nadležnosti u oblasti odbrane.

Ustav Bosne i Hercegovine nadređen je entitetskim ustavima, a Oružane snage BiH uređene su državnim zakonodavstvom.

Zato bi eventualni pokušaj jednostranog uspostavljanja entitetske vojske, čak i sa ovom većinom otvorio ozbiljan ustavnopravni sukob, bez obzira na broj zastupnika koji bi takvu odluku podržali.

I tu dolazimo do suštinskog pitanja: hoće li Dodik novu većinu koristiti za promjene unutar ustavnog poretka ili će pokušati ponovo otvoriti pitanja za koja su nadležnosti već uređene na državnom nivou?

Njegove ranije inicijative daju dovoljno razloga da se takva mogućnost pažljivo prati, ali konkretne namjere morat će se procjenjivati prema prijedlozima koje nova vlast zaista uputi u parlamentarnu proceduru.

Pedeset šest ruku i jedna velika odgovornost

I tako je 16. novembra 2026. godine u Banjoj Luci konstituisana Narodna skupština Republike Srpske, Nenad Stevandić ponovo je izabran za njenog predsjednika, Savo Minić preuzeo je dužnost predsjednika entiteta, a Dodikova koalicija demonstrirala je parlamentarnu snagu kakvu ranije nije imala.

Dodik je, sjedeći tokom intoniranja državne himne, poslao jednu političku poruku, dok je njegovih 56 zastupnika poslalo drugu, mnogo konkretniju.

Ta većina može odlučivati o ustavnim promjenama, podržavati veto u Predsjedništvu i utjecati na sastav državnog Doma naroda.

Za građane Bosne i Hercegovine sada je najvažnije šta će vlast s tom moći zaista uraditi.

Jer između legitimnog korištenja parlamentarne većine i pokušaja prekrajanja ustavnog poretka stoji granica koju određuju Ustav Bosne i Hercegovine, ustavni sudovi i propisane procedure.

Dodikovih 56 ruku tu granicu ne može pomjeriti pukim glasanjem.

 Ali može otvoriti čitav niz novih političkih i institucionalnih sukoba oko nje.

A cijenu tih sukoba, kao i mnogo puta ranije, mogli bi plaćati građani čije svakodnevne probleme nijedna dvotrećinska većina neće riješiti samim svojim postojanjem.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak