Bursać: Čović opet nije došao u Briševo da se pokloni ubijenim Hrvatima i to nikome ne smeta?!

"Čovjek koji je sa govornice Skupštine RS-a onomad poručio: 'Čuvajte Republiku Srpsku', teško može stati pred grobove ljudi čije su kosti ugrađene u temelje upravo tog entiteta. Briševo traži pogled u oči preživjelima i suočavanje sa istinom o zločinima u ime RS-a. A takav pogled najviše ruši pažljivo građenu političku arhitekturu partnerstva sa Miloradom Dodikom."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Dvadeset četvrti juli u Briševu svake godine otvara jednu od najtežih stranica bosanskohercegovačke historije. Tog dana 1992. godine za nekoliko sati ugašei su životi 67 hrvatskih civila u selu između Prijedora i Sanskog Mosta.  

Zbrisano Briševo 

Ljudi su ubijani sjekirama, krampovima, motkama i noževima, žene su silovane pred članovima svojih porodica, kuće spaljene, a čitavo selo pretvoreno u zgarište. Briševo je ostalo najveće pojedinačno stratište hrvatskih civila u Bosni i Hercegovini tokom rata. 

I ni ove godine, pretpostavljate dobro, tamo nije bilo Dragana Čovića. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Takav (ne)izbor za njega odavno ima svoju unutrašnju logiku. Čovjek koji je sa govornice Narodne skupštine Republike Srpske onomad poručio: "Čuvajte Republiku Srpsku", teško može stati pred grobove ljudi čije su kosti ugrađene u temelje upravo tog entiteta. Briševo traži pogled u oči preživjelima, suočavanje sa istinom o Vojsci Republike Srpske, o Petoj kozaračkoj brigadi iz Prijedora, Šestoj krajiškoj brigadi iz Sanskog Mosta i lokalnim srpskim formacijama koje su tog jutra ušle u selo nakon granatiranja i za nekoliko sati zatrle čitave porodice. A takav pogled najviše ruši pažljivo građenu političku arhitekturu partnerstva sa Miloradom Dodikom. 

Nego, mnogo zanimljivije pitanje glasi: Zašto to nikome ne smeta? 

I svima sve super? 

Zašto iz vrha HDZ-a Bosne i Hercegovine nema ozbiljnog pitanja svom predsjedniku? Zašto ogranci stranke šute? Zašto iz Zagreba, iz političkog centra koji godinama govori o zaštiti Hrvata u Bosni i Hercegovini, nema zahtjeva da prvi čovjek HDZ-a ode na najveće hrvatsko stratište u Krajini? Zašto o tome šute i oni koji svakodnevno grade ili priželjkuju koalicije sa HDZ-om na nivou BiH? 

Odgovor vodi pravo u ovu izbornu godinu. 

U političkom modelu koji su oblikovali međunarodni predstavnici, od Inzka do Murphyja, HDZ je godinama predstavljen kao nezaobilazan partner svake vlasti. Ko želi mjesto u državnoj izvršnoj vlasti, vrlo brzo nauči pravila igre. Jedno od njih glasi da se preko pojedinih tema prelazi u tišini. Briševo je upravo jedna od tih tema. 

Šutnja kao modus operandi 

Svaka ozbiljna kritika Dragana Čovića nosi rizik narušavanja budućih koalicija. Svaka javna prozivka otvara pitanje odnosa prema i ovoj i budućoj vlasti. Svako insistiranje na Briševu vodi prema odgovornosti Republike Srpske za sistematsko etničko čišćenje Hrvata iz Potkozarja, Posavine i velikog dijela Krajine. Takva rasprava nikome od političkih trgovaca ne odgovara dva mjeseca pred izbore. 

Zato se svake godine odvija ista predstava. Nekolicina preživjelih i raseljenih Briševljana pali svijeće svojim najmilijima. Izgovaraju imena Ervina Matanovića, četrnaestogodišnjeg dječaka, njegovog brata Johana, njihovog oca Mladena, Stipe Dimača, Ive Atlije i desetina drugih ljudi čiji su životi završili u jednom krvavom prijepodnevu. Sa druge strane političke scene vlada muk. Jedan protokolarni zapis na društvenim mrežama posluži kao zamjena za ljudsko prisustvo, stisak ruke i poklon pred grobovima. 

Takav odnos mnogo govori o licemjerju i hijerarhiji vrijednosti u bosanskohercegovačkoj politici. 

Kada se govori o kolektivnim pravima Hrvata, pune su govornice velikih riječi. Kada se govori o izbornim jedinicama, legitimnom predstavljanju ili konstitutivnosti, svakodnevno slušamo dramatična upozorenja. Briševo, međutim, otvara sasvim drugačiju sliku. Tamo žive, budimo iskreni-živjeli su Hrvati koji od takve političke koristi nemaju gotovo ništa. Tamo nema biračke mase koja odlučuje izbore. Tamo nema kamera koje donose političke poene. Tamo ostaju samo groblja. 

Upravo zato Briševo razdvaja istinsku ljudsku empatiju od kukavičkog političkog marketinga. 

A za Briševo nema pravde ni danas… 

U selu koje je prije rata brojalo oko četiri stotine hrvatskih stanovnika danas jedva ima ljudi koji mogu zapaliti svijeću svojim mrtvima ako i toliko. Cijele porodice zatrte su za nekoliko sati. Ubijeno je trinaest Matanovića, deset Buzuka, devet Ivandića, sedam Marijana, po pet Mlinara i Komljena. Kuće su spaljene, crkva razorena, ljudi odvedeni u prijedorske logore. Jedan od komandanata, Mićo Praštalo, optužen je pred Sudom Bosne i Hercegovine, ali suđenje nikada nije dočekano. Za najveći pojedinačni pokolj Hrvata u Bosni i Hercegovini pravda i danas stoji na početku puta. 

Pred takvim činjenicama svaka politička kalkulacija djeluje porazno. 

Dragane, znaš 

Dragan Čović vrlo dobro zna gdje je Briševo. Zna šta se tamo dogodilo. Zna ko je ubijao i zna kakvu simboliku nosi odlazak na mjesto gdje su pripadnici Vojske Republike Srpske ostavili jedan od najkrvavijih tragova rata. Upravo zato ga tamo nema. Svaki dolazak otvorio bi pitanje njegovog dugogodišnjeg savezništva sa čovjekom koji Republiku Srpsku predstavlja kao svetinju i uporno odbacuje svaku odgovornost za ratne zločine. 

Mnogo veći problem od samog Čovićevog odsustva predstavlja društvo koje je na taj izostanak naviklo. 

Navika na moralnu ravnodušnost uvijek otvara prostor za novu nepravdu. Danas se prelazi preko Briševa, sutra preko Ahmića, prekosutra preko Prijedora ili Srebrenice, a onda čitava zemlja ulazi u stanje u kojem žrtve vrijede onoliko koliko donose političkih glasova. 

Takva Bosna i Hercegovina ostaje zarobljena između komemoracija i predizbornih računa. 

Zbog toga pitanje iz naslova traži odgovor od mnogo šireg kruga ljudi od jednog političara. Zašto nikome ne smeta što Dragan Čović ni ove godine nije otišao u Briševo? 

Zašto šute njegovi stranački saradnici?
Zašto šute partneri iz Sarajeva?
Zašto šuti Zagreb?
Zašto šute svi oni koji svakodnevno ponavljaju da predstavljaju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini?

Možda upravo zato što Briševo ruši najvažniju političku iluziju ovog vremena – onu da se vlast može graditi na zaboravu, a partnerstva održavati preko kostiju vlastitih sunarodnjaka. 

Briševo, međutim, svake godine podsjeti da zločin ima svoje mjesto, svoje vrijeme, svoja imena i svoje žrtve. Svaka zapaljena svijeća vraća u život sjećanje na ljude koji su ubijeni samo zato što su bili Hrvati u Potkozarju. I upravo zato odsustvo Dragana Čovića sa tog mjesta predstavlja njegov i ne samo njegov politički izbor, a tišina kojom je taj izbor okružen govori jednako glasno kao i svaka izgovorena riječ.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.