Mostar: Izložba 'Unutrašnji autoportret' Zdzisława Beksińskog

Izložba fotografija Zdzisława Beksińskog bit će otvorena u Galeriji Ćorovića kuće (SPKD Mostar) 2. jula u 19 sati i moći će se posjetiti svakoga dana do 23. jula.

Bogat i raznovrstan likovni opus Zdzisława Beksińskog ukazuje na iznimno talentiranog umjetnika, kreativnog i senzibilnog na vlastiti unutarnji svijet. U cijelom njegovom umjetničkom naslijeđu važno mjesto zauzima fotografija, koja se pojavljuje na početku umjetnikovog puta i predstavlja značajnu, iako dugo tretiranu kao marginalnu fazu stvaralaštva. Gledajući te izvrsne radove danas, nema nikakve sumnje da je Beksiński bio jedan od najvažnijih avangardnih fotografa koji su istraživali nove prostore. Nepobitnim se također čini uvjerenje da ovi rani radovi emocionalnim nabojem i estetskim vrijednostima ne zaostaju za slikarstvom koje je ispunilo cijeli kasniji život umjetnika.

Najkreativniji inovatorski radovi nastali su polovinom pedesetih godina. To su intrigantni portreti, ili možda anti-portreti, ne toliko psihološkog koliko duboko egzistencijalnog izraza. Čini se da je u takvim radovima umjetnik izražavao „duhovni autoportret” i govorio o onom najskrivenijem – vlastitom doživljaju stvarnosti i preživljenim emocijama koje su - vizualizirane – dobijale duboko univerzalnu dimenziju. Apstrahujući od individualnih karakteristika modela, stvarao je atmosferu i dinamiku takvim postupcima kao što su skrivanje lica dijelovima maske, zavojem ili dlanovima. Jednako uznemirujuće djeluje rad koji predstavlja lice omotano konopcem ili pokazano fragmentarno, kao na fotografiji „Komadić”. Fragmentarizacija, pokazivanje dijelova likova, upotreba različitih rekvizita ili – kao u „Korzetu sadiste” – sputavanje golog tijela konopcem, bude osjećaj opasnosti, straha i opresije.

Stalno prisutan u fotografiji Beksińskog, čovjek predstavlja obično glavni – ali ipak često iz prvog plana odgurnut motiv, kao u kvazi-reportažnim radovima „Depresija”, „Šutnja” ili „Ona koja odlazi”. Tu ništa nije očigledno ni doslovno, naprotiv – sve je neodređeno i puno nedovršenosti. Čak i u apstraktnim kompozicijama, koje se često baziraju na mikrostrukturama i makrofotografiji, gotovo uvijek se osjeti egzistencijalni aspekt stvorenih radova, kao u fotografiji koja prikazuje fragment tkanine izbušene i uništene vremenom, koja se kao aluzija može povezati sa osjetljivom, stalno ugroženom ljudskom egzistencijom.

Beksiński nikad nije tretirao fotografiju kao medij koji registrira stvarnost i dokumentira realno postojeći svijet, nego kao ličnu kreaciju tog svijeta realiziranu sebi svojstvenom ekspresijom i senzibilitetom.

"Govorio je: 'Planiram fotografije, izmišljam ih, onda režiram cijelu stvarnost zajedno sa statistima i čak izvjesnim elementima prostora, koje odabirem tako dugo i koje tražim tako dugo, dok manje ili više ne liče na viziju, koja je bila posve apriorna.'", napisala je Dorota Szomko-Osękowska

Zdzisław Beksiński (1929-2005) - Istaknuti savremeni umjetnik – fotograf, skulptor, slikar, grafičar. Rođen je 24. februara u Sanoku. Nakon završetka studija arhitekture na krakowskoj Politehnici 1955. vratio se u Sanok. 1958. rodio se njegov jedini sin Tomasz (kasnije cijenjen prevodilac s engleskog jezika, muzički novinar i radijski voditelj). 50-ih godina bavi se fotografijom, onda crtežom, slikarstvom, skulpturom, grafikom, od polovine 70-ih godina isključivo slikarstvom. 1977. seli se s porodicom u Warszawu, gdje nastavlja slikarsko stvaralaštvo, a 90-ih godina otkriva kompjutersku grafiku. U februaru 2005. brutalno je ubijen u svom varšavskom stanu. Svoj bogati umjetnički opus testamentom ostavlja Historijskom muzeju u Sanoku, kome je umjetnik godinama davao svoje najbolje radove.

Izložbu koja će na jesen posjetiti i Podgoricu, organiziraju Ambasade Republike Poljske u Sarajevu i Podgorici u saradnji sa partnerima.