FIngirana kultura - razgovor u BNP Zenica

Ponedjeljak 15. juni/lipanj u 18,30 sati Kabare Bosanskog narodnog pozorista u Zenici

Moderator razgovora i autor uvodnog teksta: Nermin Sarajlic, glavni urednik Zenickih sveski

Uvodnicari: Fadila Nura Haver, spisateljica, Sarajevo; Petar Milat, filozof, Zagreb; Mirsad Becirbasic, pisac i urednik, Sarajevo; Jasmin Kukavica, mag. likovnih umjetnosti, Zenica

Pronicljivom anamnezom francuska teoreticarka i esejistkinja Michaela Marzano izvanredno je uhvatila sustinu pornografije okarakteriziravsi je kao iscrpljivanje Zelje. Za laznu kulturu dalo bi se ustvrditi bez pretjerivanja kako to isto cini i zelji i volji i potrebama i zadovoljstvima, a vrijednosti srozava u trash. Nijedna epoha, niti ijedan rezim, cak i povijesno promatrano, nisu bili imuni na te perfidne procese; medutim, tranzicijska drustva iskazuju, gotovo bi se moglo kazati, izrazit afinitet i disponiranost prema nesretnom saveznistvu retrogradnih ideologija i
kulturnih politika. Funkcioniraju kao spojene posude, rovareci podjednako i u kolektivitetima i individuumima, na svim poljima i u svim ravnima javne komunikacije.

Precitljiva je neutjesna dijagnoza estradizirane kulture cega god da se iole analiticna kritika dohvati. Mozda je jedan od ubitacno ironicnih i subverzivnih prikaza diletantskog "umijeca zivljenja" pruzio ne bez razloga nagradeni cartoon Dusana Vukotica, vise nego simptomaticnog naziva Surogat. Upravo registrirajuci sijaset svojstva kao sto su glumatanje, vulgarnost, nasepurenost, snobizam, jeftinost, ispraznost, arogancija ? po kojima razaznajemo trivijalno, na koje se lijepe lijepo pristali prefiksi kvazi i pseudo i protagonistima, i konzumentima, i njihovim razmjenskim dobrima. Naravno da medijatizacija (narocito elektronska) zlosretnih koncepata iz sasvim prizemnih razloga i motiva prednjaci u posredovanju
nerafiniranih, odnosno nekultiviranih sadrzaja, vjestacki stvarajuci ovisnike zbijene u masovnoj kulturi.

Manipulativna moc akulturacije zaogrnute i preparirane u toboznju kulturnu strategiju za najzlokobnije posljedice svojih ucinaka ima ono sto Sloterdijk detektira sintagmama "bordeliziranje glava" i "monetarizacija istine". I doista, taj dvostruki efekt simulakruma, hibrida kulture i politike, preplavljuje i zasipa javni prostor, nimalo ne postedujuci svetost i nepovredivost intimnog svijeta. Zapravo, kic i makulatura, sund i sarlatanstvo, svu svoju atraktivnost i duguju bestidnom, senzacionalnom i neukusnom mijesanju javnog i privatnog, dotle dok indiskrecija, do sizoidno-egzibicionistickog stadija dotjeranog publikuma, potpuno ne izbrise sva  ogranicenja i ne rasprsi sve obzire savjesnosti, u koju se odavno prestalo vjerovati i koju se prestalo ocekivati od tako radikalno i temeljito demisionirane kulture.

Kamo god bio usmjeren fokus preispitivanja, s lakocom se pronalaze simptomi i fenomeni covjeka preobrazenog uglavnom u karnevalskog, manifestnog, euforicnog homo festivusa ili, jos gore, svedenog na klaunskog, ponizenog, marionetskog homo consumansa. Na oba ocajnika, skoro pa neuklonjivo, parazitiraju slojevi koji vise ni za zivu glavu ne ispustaju iz ruku privilegiju da generiraju i upravljaju ono sto su prije gotovo tridesetak godina Debord i situacionisti dijagnosticirali i proskribirali kao drustvo spektakla. Stoga su stvari okrenute potpuno naglavce od
nekadasnjeg Kierkegaardova pitanja i prosvjeda istovremeno: Je li samo um krsten, a strasti bezbozne. Ista naivnost prati i Barthesovu sjetu oko nelegitimosti uzitaka. Umnozeni ili, preciznije, nakoceni hedonisticki svjetovi, marginalizirajuci  izruguju se, zlobno likujuci jednako recepcijskim lamentima, satirama i revoltima.

Steinerovo priznanje kako za cijelog svog zivota nije uspio dokuciti zbog cega je barbarstvo trijumfiralo tako ubjedljivo nad kulturom, donekle rehabilitira misao o angazmanu koji odbija da skapa u defanzivi i bespomocnosti i polozi oruzje demistificiranja i demontiranja pred najezdama artificijelnog. Na atenskom gradskom trgu kinik Diogen onanirao je sablaznjujuci osrednjost nametnutu kao vrlinu i obratno, ujedno provocirajuci samozadovoljnu konvenciju, dok se hic et nunc susrecemo s mucnim anticivilizacijskim praksama gdje instrumentalizirana kultura preuzela filozofov gest promijenivsi mu smisao. Naum, relativno 'cestito' proveden, s manje-vise evidentnim uspjehom, jeste da se imputiranim  asturbacionim navadama sablazne svaki otpor i distanca. Ideal crnog, pastelno zakrinkanog, jeste da izjednaci prozirnost stomaka i glava, svede ih na zajednicki imenitelj ? praznih, a kako, ko i kad ce ih namiriti i utoliti, dusebrize, ubuduce kao i dosad, kulturträggeri, goebelsovski opunomoceni i naklonjeni.

Jer kako drugacije nazvati konstelaciju snaga u bilo kojem ambijentu koji  pretendira smatrati se kulturnim gdje su u emitirani eter potrosaci uronjeni kao u formaldehid; gdje se katarza posredovana svim umjetnickim formama vise ne razlikuje od klistira kojem prehodi tov; u manevarski prostor neizmirljivo razvrglih zaruka etike i estetike ugurala se kao arbitar katkad sofisticirana, kudikamo cesce brutalna hipokrizija, koja dozirano nezadovoljstvom vjestaci kod obje oblasti; seriozni projekti indikativno presucivani i ignorirani internirani su u dusevni poremecaj, u domenu skandala i incidenta; autenticna kultura je ili na jaslama korumpiranog budzetiranja ili u milosti prorijedenog, desetkovanog mecenata; svijet,
cak i one najsumanitije zabave, gramzivim i halapljivim tretmanom hipnotizirao je, anestetizirao, dokusurio, pozderao strpljenje i pozornost, zanimanje i zadovoljstvo svega sto moze biti unovaceno kao famozna 'ciljana populacija'; producenti, izdavaci, galeristi, distributeri, kriticari, medijski gurui i promotori usanceni su, s jedne strane, kao makroi, dok su s druge utaboreni/e autori/ce kao visoko i nisko profilirana prostitucija, naravno s pripadajucim prelaznim fazama, a varljivo odanu, hirovitu klijentelu, pak, odeduje dubina dzepa; fingirana kultura racva se posebno na ex-YU prostoru na onu frivolnu i konzervativnu; ali ovu drugu krasi ista ona nelagoda kakvu bigotizam jamci religiji, a negdje izmedu raste
vaninstitucionalni otpor, doduse od nekoliko oma, tek toliko da pregori cim zasija horror vacui pretrpan ili profanim, efemernim, lakoisparljivim ili beznadezno  sumornim, dosadnim sadrzajima.

tekst pozivnice

/ Najčitanije