Terapeutkinja tvrdi: "Nemojte djeci govoriti da su bezobrazni i nemojte ih tući"

Odgajati svoju djecu da budu pristojna, dobrog ponašanja i sa poštovanjem, ima svoje izazove. To će vam priznati svaki roditelj.

I čini se da svi imaju mišljenje o tome, o vaspitanju vašeg djeteta generalno iako nisu pozvani. Ali, ako postoji jedna stvar u vezi sa kojom su se mnogi usaglasili, to je da je udaranje djece nedopustivo!

Međutim, kako su se stilovi roditeljstva mijenjali posljednjih godina, postoji još jedna stvar koju neki žele da dodaju na listu disciplinskih metoda, koje bi svakako trebalo da ostavimo u prošlosti.

Kognitivno-bihevioralni terapeut i majka šestogodišnje kćerke Navit Schechter, tvrdi da nikada nije nazvala svoju kćerku "nestašnom", jer vjeruje da je to jednako loše kao bilo koje fizičko kažnjavanje i da može imati samo jedan ishod - uznemireno dijete.

Kažnjavanje djece riječima poput "nestašan", "bezobrazan" na kraju može da proizvede generaciju ljudi željni da ugode drugima i ništa više, tvrdi terapeutkinja.

Njeno izlaganje prenosimo u nastavku:

"U svijetu u kom se nalazim, među svojim prijateljima i u svom radnom svijetu, većina ljudi kojima sam okružena čula sam riječ 'nestašan'. Odlučili smo da ne bijemo svoju djecu, jer bismo to smatrali fizičkim zlostavljanjem. Slično, postoji ista vrsta ideje i u vezi sa upotrebom riječi 'nestašan'. Želimo da svoju djecu odgajamo da budu popustljiva, jer naravno to nam olakšava život - ali zapravo ne želimo da naša djeca budu popustljivi ljudi. Ako kažete 'nemoj to da uradiš, to je nevaljalo', jer vam se ne dopadaju njihovi postupci, postoji vrsta implicitne pretpostavke da moraju da urade stvari na način na koji mi to od njih očekujemo".

Nisu samo negativni izrazi poput "nevaljala" ono s čime se Navit pozabavila, jer ova mama misli da čak i opisivanje ponašanja mladih ljudi kao "dobro" može imati štetne posljedice na njihovu samopoštovanje i uzrokovati probleme u kasnijem životu.

"Također se osjećam veoma neprijatno kada članovi porodice moju kćerku zovu 'dobra djevojka'. Toliko odraslih danas osjeća potrebu da budu dobri, da im se sviđaju i da ih drugi ljudi prihvate. To je onaj crno-bijeli način razmišljanja i nesagledavanje konteksta oko toga, jer smo sami po sebi nekako dobri, ali ponekad nismo. Ako se držimo standarda razmišljanja, nikada ne možemo pogriješiti, nikada ne možemo iznevjeriti druge ljude, nikada ne možemo raditi stvari koje drugi ljudi ne žele da radimo – što nas može držati zaglavljenima u stvarno beskorisnim obrascima koji stvaraju mnogo anksioznosti i osjećaj niskog samopoštovanja".

Brojne kolege, stručnjaci za roditeljstvo, takođe se slažu sa Navitovom "nestašnom zabranom", a Joe Mitchell Hill, 46-godišnja trenerica roditeljstva iz Kenta, govori kako ta riječ "utiče na samopouzdanje djece i sramoti ih".

"Ne koristim riječ nestašan, jer ima tako negativnu konotaciju. Riječ se koristi da opiše dijete, a ne njegovo ponašanje. Ako želite najbolje od svoje djece, što ste pozitivniji i ohrabrujući, izgradićete to samopoštovanje", priznaje ova trenerica.

Riječi imaju moć i kada koristimo pojmove "dobro", "loše", "ispravno", "pogrešno", moramo da znamo da je to sve binarno razmišljanje. Ljudi će u sebi misliti "niko ne može biti savršen, a ja nisam čist anđeo, tako da je jedina ispravna opcija da sam ja loš".

Dakle, ono na šta treba da obratimo pažnju jeste da dijete nije nestašno, već je nestašno njegovo ponašanje. Ono je neprihvatljivo i neprikladno", zaključuje psihološkinja i dr. Samantha Madosing, piše B92.