Šta zrak pamti nakon što izađemo iz prostorije?

Kada govorimo o kvaliteti zraka, najčešće razmišljamo o zagađenju koje dolazi spolja. Međutim, veliki dio onoga što udišemo nastaje upravo u prostorijama u kojima provodimo najveći dio dana.

Koliko to može biti značajno pokazuje i globalna analiza objavljena u časopisu The Lancet Public Health. Prema podacima za 2023. godinu, više od 2,7 milijardi ljudi širom svijeta bilo je izloženo pasivnom pušenju. Istraživači procjenjuju da je takva izloženost povezana sa oko 1,66 miliona prijevremenih smrti i gotovo 45 miliona izgubljenih godina zdravog života. Ovi podaci podsjećaju da kvalitet zraka u zatvorenim prostorima nije samo pitanje komfora, već i važan faktor javnog zdravlja.

„Kada govorimo o izloženosti duhanskom dimu, važno je razumjeti da se njegov uticaj ne završava na osobi koja puši. Supstance koje nastaju tokom sagorijevanja duhana dospijevaju u okolni zrak i mogu uticati na sve koji borave u istom prostoru. Iz medicinske perspektive posebno je važno razumjeti šta se oslobađa u zrak, koliko dugo se te supstance u njemu zadržavaju i kakvim su koncentracijama izložene osobe koje same ne puše“, objašnjava prim. dr. Ružica Zagorčić, specijalistica pneumoftiziologije.

Svi znamo onaj osjećaj kada poslije večeri provedene u zadimljenom lokalu primijetimo da nam kosa i garderoba još dugo zadržavaju miris. To je podsjetnik da zrak u zatvorenom prostoru nije samo nešto što udišemo, već i svojevrsni „dnevnik“ svega što se u njemu dešava.

Ipak, ono što ostaje nakon pušenja nije samo miris. Čestice i hemijski spojevi iz duhanskog dima mogu se taložiti na različitim površinama i zadržavati u prostoru i nakon što je cigareta ugašena. Upravo ovaj fenomen u naučnoj literaturi poznat je kao duhanski dim iz treće ruke.

„Kada dim nestane iz prostorije, to ne znači da su nestale i sve supstance koje su njegovim nastankom dospjele u prostor. Dio njih može se zadržati na namještaju, odjeći, tepisima i zidovima, a pojedine se mogu ponovo oslobađati u zrak ili prenositi kontaktom s površinama. Zato je važno razlikovati pasivno pušenje, odnosno direktno udisanje duhanskog dima iz okoline, od izloženosti njegovim ostacima. Zdravstveni efekti dugotrajne izloženosti dimu iz treće ruke još se istražuju, ali je jasno da nestanak vidljivog dima ne znači nužno i potpuni nestanak njegovih tragova“, pojašnjava dr. Zagorčić.

Upravo zbog toga naučnici sve više proučavaju kako različiti proizvodi utiču na kvalitet zraka koji dijelimo s drugima. Jedno istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Health Risk Analysis analiziralo je promjene u sastavu zraka tokom korištenja cigareta, elektronskih cigareta i uređaja za zagrijavanje duhana u zatvorenom prostoru.

Rezultati su pokazali jasnu razliku između cigareta i ostalih proizvoda. Tokom pušenja cigareta koncentracije pojedinih zagađujućih materija u vazduhu značajno su rasle. Već nakon 90 minuta boravka u zatvorenom prostoru, pasivna izloženost duvanskom dimu bila je povezana s neprihvatljivim akutnim zdravstvenim rizikom, prije svega za disajne puteve i oči. Istraživači ovaj nalaz povezuju sa supstancama koje nastaju sagorijevanjem duhana, uključujući formaldehid, acetaldehid i ugljen-monoksid.

Kod elektronskih cigareta i uređaja za zagrijavanje duhana slika je bila drugačija. Promjene u kvalitetu vazduha bile su znatno manje i uglavnom su odgovarale nivoima zabilježenim u kontrolnoj grupi, odnosno u prostoriji u kojoj nijedan proizvod nije korišten. U okviru uslova ovog eksperimenta autori nisu uočili neprihvatljive kratkoročne zdravstvene rizike za osobe koje su boravile u istoj prostoriji.

Naravno, nijedna pojedinačna studija ne daje konačne odgovore. Ovo istraživanje bavilo se kratkoročnom izloženošću u kontrolisanim uslovima i ne govori o mogućim dugoročnim efektima. Zbog toga naučnici naglašavaju potrebu za dodatnim istraživanjima koja bi omogućila potpunije razumijevanje uticaja različitih proizvoda na zdravlje i kvalitet vazduha.

Kvalitet zraka često uzimamo zdravo za gotovo jer ga ne vidimo. Međutim, istraživanja pokazuju da različite aktivnosti mogu ostaviti veoma različit trag u prostoru koji dijelimo s drugima. Razumijevanje tih razlika pomaže da se donošenje odluka o javnom zdravlju i svakodnevnim navikama zasniva na mjerenjima i dokazima, a ne na pretpostavkama.