Posvijetlimo vodu

U nastojanju da se zaustavi ili uspori globalno zagrijavanje, naučnici su predložili sve, od lansiranja prašine u stratosferu koja blokira sunčevo svjetlo do povećanja broja algi u okeanima koje iskorištavaju ugljik.

Fizičar na Univerzitetu Harvard ponudio je novi način za hlađenje dijelova planete: pumpu koja izbacuje ogromne količine sitnih mjehurića u more povećavajući reflektivnost i snižujući temperaturu vode, prenosi portal znanost.com.

"Budući da voda pokriva veći dio Zemlje, ne zasjenjujte Sunce"- kaže naučnik Russell Seitz, govoreći sa međunarodnog sastanka o geoinženjerskom istraživanju- "nego posvijetlite vodu."

Prirodni mjehurići već posvijetljuju uzburkana mora i osiguravaju sjaj poznat kao "odsjaj" ispod površine oceana, ali ti mjehurići samo lagano posvjetljuju planet, pridonoseći manje od jedne desetine u 1% Zemljine reflektivnosti ili moći refleksije. Ono što Seitz zamišlja, jeste pumpanje još manjih mjehurića, oko jedne petstotinke milimetra u prečniku, u more. Takvi "mikromjehurići" su u pravilu "ogledala od zraka", kaže Seitz, i njih mogu kreirati plovila pomoću uređaja koji miješaju vodu punjenu komprimiranim zrakom u kovitlanju mlaza vode. "Ja oponašam prirodni fenomen okeana i to samo mijenjajući fiziku - sastojci ostaju isti."

Računarske simulacije pokazuju da mali mjehurići mogu imati veliki učinak hlađenja. Koristeći model koji simulira interakciju svjetlosti, vode i zraka, Seitz je utvrdio da mikro mjehurići mogu udvostručiti reflektivnost vode pri koncentraciji od samo jednog ppm-a (dio na milion) zapremine. Kada je Seitz te podatke unio u model klime, utvrdio je da mikromjehurići strateški mogu ohladiti planet do 3° C. Objavio je rad o konceptu kojeg naziva Bright Water u časopisu Climatic Change.

Osim pomoći u ograničavanju globalnog zagrijavanja, strategija mikromjehurića također bi mogla pomoći u očuvanju vode smanjenjem isparavanja u rijekama i jezerima, kaže Seitz. To je problem koji dovodi do gubitka milijardi tona slatke vode svake godine samo u Kaliforniji.

Seitz kaže da je dodavanje mjehurića na jedan kvadratni kilometar okeana izvedivo, ali će postupno povećanje možda biti tehnički teško. Energija nije ograničavajući faktor, kaže on, procjenjujući da proizvodnja energije hiljade vjetrenjača može biti dovoljna za dodavanje mjehurića u čitav okean. Velik izazov na višim nivoima implementacije, kaže on, bilo bi osigurati da mjehurići traju što je duže moguće. U prirodi, životni vijek mjehurića ovisi o nivou otopljenih organskih tvari, nanočestica, bez kojih bi se mjehurići brzo smanjili i nestali. Ako je voda previše čista, mjehurići ne bi mogli dovoljno dugo trajati da bi se učinkovito rasprostranili preko velikih područja, kaže Seitz.

Jedan od načina za testiranje održivosti te ideje moglo bi biti proučavanje učinka mjehurića kreiranih u brazdama brodova, kaže okeanograf Petar Brewer sa Monterey Bay Aquarium Research Institute u Moss Landingu, Kalifornija. "To je nešto o čemu niko nije govorio", kaže on o Seitzovoj tehnici.