Ne, niste umislili: Evo zašto se plastika ne osuši u mašini za suđe

Moderne mašine za suđe prilično su efikasne u sušenju svega što se nalazi u njima nakon što se završi ciklus, osim kad je u pitanju jedna stvar: plastika.

Iako su ručne mašine za suđe prisutne još od sredine 19. vijeka, prava renesansa mašina za suđe uslijedila je poslije Drugog svjetskog rata, prvo u komercijalnim kuhinjama, a potom i u privatnim domovima, zajedno sa rastom standardizovanih kuhinjskih elemenata i radnih površina.

U sedamdesetim su postale mnogo pristupačnije i mnogo rasprostranjenije.

Ali i nešto drugo: plastično posuđe i posude za odlaganje hrane.

Od tada, pražnjenje mašine za suđe znači da morate da izlazite na kraj sa plastičnim posuđem sa kog kapa voda, bez obzira na visinu temperature u mašini.

To je problem koji decenijama muči proizvođače mašina za suđe, a bar je djelimično kriva i dobra stara termodinamika. Zato što većina plastičnog suđa nije tolike gustoće kao keramičko ili metalno posuđe, mnogo brže gubi toplotu.

"Plastični tanjiri i pribor za jelo su značajnije lakši od keramičkih ili posuđa od nehrđajućeg čelika, a specifični toplotni kapacitet je otprilike isti, tako da se manje toplote zadržava u plastici", kaže Roger Kemp, naučni saradnik Kraljevske akademije za inženjerstvo i profesor emeritus inženjerstva na Univerzitetu u Lancasteru.

Toplota koja se zadržala u metalu ili porculanu održava ga na neznatno većoj temperaturi od zraka, što pomaže pri isparavanju.

"U slučaju plastike, nema dovoljno zadržavanja toplote da bi bila na značajnije višoj temperaturi od opće temperature u mašini, tako da voda sa nje ne ispari. Postoje slični problemi sa pranjem tankih aluminijumskih poslužavnika za hranu, zato što su veoma laki i, stoga, loši u zadržavanju toplote", navodi Kemp.

Na djelu je i još jedna fizička sila – "površinska energija"

Voda koja se nađe na plastičnoj površini formirat će kapljicu, dok će se na staklu formirati samo tanak sloj.

Manja površinska energija stakla znači da će ono više privlačiti vodu.

Kako se voda širi, postaje sve tanja i vjerovatnije je da će izgubiti dio mase prilikom isparavanja.

Plastika na bazi nafte odbija vodu više od keramike ili metala, pretvarajući vodu u kapljice i čineći da sporije isparavaju.

"Drugi faktor je činjenica da je plastika zasnovana na nafti, a znamo da se nafta i voda ne miješaju", kaže Anna Ploszajski, slobodna naučnica za materijale.

"Kad voda dođe u dodir sa plastikom, ona ne želi da se raširi, ona želi da se skuplja u kapljicu. Površina kapljice veoma je mala. Staklo, keramika i metali, s druge strane, veoma su hidrofilni, tako da se voda više raširi po njima.

"Oni nisu samo topliji, već voda ima priliku i da se osuši zato što je mnogo tanje raspoređena", kaže ona.

Starije plastično posuđe – naši stari dobri drugari u kojima nosimo ručak na posao – mogu još više da pogoršaju stvar, kaže Ploszajski.

"Ta plastika se sve više grebe, a to stvara više površina za koje može da se zalijepi voda".

Budući da voda ne želi uvijek da sarađuje i da se osuši ravnomjerno na svakoj površini, dizajneri mašina za suđe morali su da smisle druge metode za ubrzavanje sušenja, kaže Jacqueline Mariani, savjetnica za domaćinstvo i konsultantkinja koja je sarađivala sa proizvođačima mašina za suđe.

"Neki brendovi uveli su sistem za sušenje ventilatorima da bi kružili topao zrak po kabini tokom 'ciklusa sušenja' i ubrzali sušenje. Manje skupi modeli imaju statički sistem sušenja (bez ventilatora koji se oslanja samo na konvekcione struje u kabini), koji nije toliko efikasan.

"Drugi su uveli vrata koja se automatski otvore za nekoliko milimetara, što pušta unutra hladniji zrak da bi ubrzali cirkulaciju i sušenje".

Mariani dodaje da koju god metodu koristili, plastični predmeti obično i dalje moraju da se prebrišu krpom kako bi se uklonio višak vode.

Ovaj problem dijelom je možda nastao zbog previda; kad se testiraju novi modeli mašina za suđe, standardni paket za testiranje obično ne sadrži bilo kakve plastične predmete, uprkos tome što se oni često koriste u kuhinji, prema riječima direktora inžinjerstva GE Appliances Adam Hoffman.

Keramički tanjiri duže zadržavaju toplotu, što znači da će voda na njihovoj površini prije ispariti
Deterdženti za mašine za suđe uznapredovali su i sada sadrže surfaktante koji pomažu pri sušenju.

Surfaktanti smanjuju površinsku napetost vode, što znači da je manje vjerovatno da će se lijepiti za predmete u mašini za suđe.

Hemijska kompanija BASF je 2019. godine čak pokrenula novi čistač 'koji pomaže u ispiranju' posebno pravljen da pomogne da se plastično posuđe i pribor za jelo brže osuše.

U potrazi za plastikom koja se brže suši, inžinjeri mašina za suđe okrenuli su se nečem višem od pukog toplog vazduha i surfaktanata da bi riješili ovaj problem.

Zeoliti, porozni minerali koji se koriste u svemu od prerade pijeska za mačke do nuklearnog otpada, također su korisni kad je u pitanju izvlačenje suvišne vlage iz unutrašnjosti mašina za suđe.

Neki luksuzni modeli počeli su krajem 2000-tih da koriste odjeljke sa zeolitima i ova tehnologija se od tada primila.

Zeoliti imaju fantastičnu sposobnost da apsorbuju vodu.

Njihova porozna priroda znači da imaju široku površinu – zeoliti mogu da zadrže više od 40 odsto vlastite težine u vodi.

Nešto se drugo desi takođe kad apsorbuju vodu – oni otpuštaju toplotu.

Granule zeolita drže se u odjeljcima na vratima mašine za suđe.

Kad započne ciklus sušenja, vlažan zrak cirkuliše unutar odjeljka i zeoliti apsorbuju vodu i otpuštaju toplotu.

Toplota se šalje nazad u unutrašnjost mašine da bi se skratilo vrijeme sušenja.

Tokom sljedećeg ciklusa pranja, zeolite zagriju grijači mašine, izbacivši vodu iz njih i pripremivši ih za idući ciklus sušenja.

Iako proces sušenja zeolita zahtjeva energiju, grijač ne mora da se koristi tokom čitavog ciklusa pranja i sušenja, što znači da sveukupno gledano mašine za suđe sa zeolitima koriste oko 20 posto manje energije od normalne mašine, tvrde njihovi dizajneri.

Ali šta ako vaša mašina nema zeolite? Šta još možete da uradite?

"Možda ćete morati dodatno da osušite plastično posuđe krpom jednom kad krenete da praznite mašinu ili da ga ostavite da se samo osuši na cjediljki, kaže  Natalie Hitchens, urednica za dom i usluge u vodiču 'Koji?'

"Kad punite mašinu, obratite pažnju da stavljate plastično posuđe na sam vrh police da biste ga onemogućili da utiče na toplotu".

Ali možda ne morate ni da ga vadite iz same mašine.

"Ako mašina za suđe nema sistem ventilatora za sušenje ili se vrata ne otvaraju automatski tokom ciklusa sušenja, možete vi blago da odškrinete vrata da biste ispustili dio vlažnog zraka", kaže Mariani.

"Ali vodite računa o kondenzaciji koja time može da se napravi u kuhinji, naročito ako donja strana radne površine nije zaštićena", dodaje ona.

I u skladu sa životom u 21. vijeku, možda se ukazao još jedan način zahvaljujući društvenim mrežama.

Početkom godine, jedna majka iz Australije postala je viralna na TikToku nakon što je prenijela svoj savjet za sušenje plastike dok je još u mašini za suđe: otvorila je vrata čim se ciklus završio i stavila pamučnu kuhinjsku krpu preko vrata, tako da polovina ostane unutar mašine i ponovo zatvorila vrata, piše BBC.

"Shvatam zašto bi to moglo da funkcioniše", kaže Ploszajski, "zašto što time upijate vodu, ali unutrašnjost mašine i dalje ostaje vrela".

Uprkos tome, savjet same Ploszajski za uklanjanje vode koja se zadržava na plastici nakon pranja u mašini?

"Ostavim je na cjediljci kad je izvadim", kaže ona.