Najčešći stereotipi o uspješnim i moćnim ženama

Radiosarajevo.ba
Najčešći stereotipi o uspješnim i moćnim ženama

Premda žene u sve većem broju dolaze do pozicija i profesija koje su još prije samo nekoliko decenija bile rezervisane za muškarce, i danas se moraju nositi sa problemima i osudama kakve njihove muške kolege ne moraju podnositi. Prvi među njima su najčešće rašireni stereotipi i predrasude o tome otkud uopšte moćne i uspješne žene među nama.

Magazin Forbes pitao je nekoliko žena koje su uspjele u svojim profesijama, od prve urednice New York Timesa, Jill Abramson, pa do direktorice MMF-a Christine Lagarde, koje su to najčešće predrasude o uspješnim ženama.

Ledena kraljica
Stereotip o ledenoj kraljici jedan je od najraširenijih, a najbolje ga ilustruje antipatični lik Mirande Priestly iz filma Vrag nosi Pradu, odnosno stvarne žene po kojoj je skrojen – urednice Voguea Anne Wintour. Istovremeno, žena koja pokazuje emocije na radnom mjestu biće okarakterisana kao slaba i nesposobna za rukovođenje, ali žena koja ne pokazuje emocije je hladna i neženstvena. 

 

Sama i usamljena
Predavačica sa Harvarda, Olivia Fox Cabane, smatra da je sveprisutna i pretpostavka da uspješne žene plaše muškarce, te da će ostati same i usaljene cijelog života, što funkcioniše i kao dobar način stišavanja ambicija nekih žena. Muškarcima koji su posvećeni karijeri nikad se ne spočitava njihov privatni život, niti se ikada posao i privatni život dovode u korelaciju.

Gruba i beskompromisna
Prva žena koja se našla na poziciji izvršne urednice The New York Timesa, Jill Abramson, kaže da joj najviše smeta kad je, bez obzira na svu kompleksnost njene ličnosti i karijere, ocijene plošno i pojednostavljeno riječima: gruba i beskompromisna. Treba li naglasiti: ove osobine se muškarcima rukovodiocima nikad ne pripisuju kao nešto negativno, ako im se uopšte i spočitaju.

 

Slaba
Predsjednica Costa Rice, Laura Chinchilla, također prva žena na mjestu predsjednika u ovoj zemlji, smatra da je jedan od najporažavajućih stereotipa to da se žene na rukovodećim pozicijama neće snaći jer su – slabe. „Moguće je da to dolazi od činjenice da su žene sklonije traženju konsenzusa nego razumijevanju uspjeha kao rezultata rada pojedinca.“ Ova predrasuda možda je odgovorna i za to što se rijetko u kojoj državi mogu sresti žene na najvišim državnim pozicijama.

 

Treba biti poput muškarca
Direktorici MMF-a i prvoj francuskoj ministrici finansija, Christine Lagarde, najviše smeta predrasuda da moćne i uspješne žene trebaju izgledati i voditi posao poput muškarca. Lagarde je za Forbes izjavila: „Mrzim ideju da bih trebala izgledati poput biznismena.“

 

Nije zaslužila poziciju
Dugogodišnja novinarka i urednica na NBC-u kaže da je najviše vrijeđa predrasuda da nije napredovala u karijeri zbog svog predanog rada, nego je bila miljenica rukovodilaca, nagovorila ih da je unaprijede, ili nekom sličnom prečicom došla do pozicije na kojoj je sada.

Emotivna
Jedan od najopasnijih stereotipa o ženama na visokim pozicijama je da će se kad-tad emotivno slomiti. Dobar primjer za to je Hillary Clinton: premda je američka državna sekretarka decenijama gradila svoj imidž žene koja donosi odluke hladne glave i odlučno, sa medijskih naslovnica nije silazila onda kad su je uhvatili u suzama. Sličan je i slučaj bivše direktorice Yahoo-a, Carol Bartz, čiji je „dug jezik“ nedavno bio vijest koja je obišla svijet, očito važnija od bilo koje njene poslovne odluke u prošlosti.

 

Ljutita
Ljutnja je znak društvenog statusa kad su u pitanju muškarci, ali kad su u pitanju žene, ljutnja znači da su manje kompetentne. Prva dama SAD-a, Michelle Obama, bila je označena kao „ljutita crnkinja“ u toku predsjedničke kampanje svog muža, da bi kasnije bili angažovani stručnjaci koji su od nje napravili osobu koja će se „više sviđati“ javnosti. Danas se najviše piše o njenom stilu oblačenja i o kampanji za smanjenje pretilosti kod djece, dok o njenim političkim stavovima ne znamo više ništa.

 

Popunjava kvotu
Premda se i u najrazvijenijim državama procenat žena na rukovodećim pozicijama kreće oko jedva 16 posto, umjesto da cilj bude istinsko izjednačavanje mogućnosti napredovanja u karijeri, visokopozicionirane žene često su označene kao „popunjavanje potrebne kvote“. Malo je vjerovatno da bi ijedna ozbiljna kompanija na najodgovorniju poziciju postavila nekog samo zbog spola, a ne zbog obrazovanja i dokazanog iskustva.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak