Kako izgleda djetinjstvo bez interneta

To je bilo vrijeme kada su se tek počeli pojavljivati video rekorderi, filmove smo gledali samo vikendom, jer trebalo se učlaniti u vidoteku, iznajmljivati i plaćati filmove. Nije bilo dovoljno kliknuti download na računaru kao što se to danas radi."

Ovako počinje tekst na portalu Kućica.net u kojem autorica opisuje djetinjstvo nekad i sad. Pročitajte ove zanimljive retke: 

Nedavno mi se desila situacija da sam se sa komšinicom sa prvog sprata dogovorila da zajedno idemo na posao (napominjem, živimo u istoj zgradi), sve smo dogovorile dan ranije, ali smo se pola sata pred polazak čule porukama najmanje tri puta. Na putu do posla smijale smo se same sebi, svojoj gluposti i razgovarale o tome kako smo se mi prije dogovarali za kafu, družili, komunicirali?

Sa ove vremenske distance kad se sjetim svog djetinjstva i kad gledam svoje dijete čije je djetinjstvo dijametralno suprotno mom zaista ne mislim da sam bila zakinuta, ne mislim da mi je nešto falilo, čak i kad uračunam onu jednu ratnu godinu tokm koje smo imali struje jedan  dan. Naprotiv. Mislim da smo mi u to vrijeme bili kreativniji, više smo maštali, jer morali smo nekako da se zabavimo. Nije bilo kanala na kom su išli samo crtići, video igrica i YouTube-a. Ništa nam nije bilo servirano.

Mi smo se igrali, prizivali smo duhove, o sexu smo učili jedni od drugih i prastarih knjiga naših mama, ne od Googla.

Negdje mi je jasno da je tehnologije napredovala do te mjere da bi u trenutku kada bi ugasili internet propao veliki broj kompanija čija se vijednost mjeri milijardama dolara i da bi došlo do pravog rasula, ali ne mogu, a da se ne zapitam kakvog direktnog uticaja tehnologija ima na porodicu, na druženje, da bez nje ne možemo? Osim, naravno da povremeno odmijeni roditelje koji su preumorni od svakodnevnih poslova i obaveza.

Istraživajući malo o tim modernim načininima života primjetila sam da je u svijetu u porastu trend gdje se ljudi vraćaju iskonskom načinu života, odlaze na selo, uzgajaju hranu, ne koriste čak struju ni vodu.

Tako sam naišla na tekst o fotografkinji Niki Boon koja se iz Škotske preselila u ruralni dio Novog Zelanda, dobila četvoro djece koja danas žive život “bez tehnologije”, kako Niki kaže u interakciji sa prirodom.  Ona je svijetu htjela pokazati kako izgleda djetinjstvo njenih mališana bez interneta. Kad ih pregledate sigurni smo da će vam zaiskriti suza u oku.