FOTO: Potraga za đavoljim zlatom - u 'paklenom rudniku' sumpora na Javi

Na 2.799 m nadmorske visine, u indonežanskoj istočnoj Javi nalazi se vulkansko čudo Gunung Ijen koje privlači stotine stranih i domaćih turista dnevno. Tokom dana oni se penju do Kawah Ijena – vulkanskoga kratera, tj. jezera poznatog po očaravajućoj tirkiznoj boji. Kada se spusti mrak, svi prisutni svjedoče sjajnom prizoru – tekući plava "vatra" krene iz kratera. Nije to lava – to je sumpor po kojem je, između ostaloga, poznat Kawah Ijen. 

Upravo zbog sumpora stotine rudara dolaze na Kawah Ijen svaki dan. Prelaze opasan put – najprije do vrha, a zatim se spuštaju u dno kratera. 

Oni se doslovce spuštaju u „utrobu“ vulkana, prkoseći toploti i razrijeđenome zraku, sve zbog dragocjenog materijala koji se koristi za proizvodnju mnogo čega - od gume, insekticida, kozmetike, baterija... 

Luca Catalano Gonzaga, fotograf iz Rima, putovao je u Indoneziju krajem prošle godine i proveo deset dana na Gunung Ijenu, želeći zabilježiti svakodnevni trud rudara. Mnoge fotografije načinjene su tokom noći jer rudarima je nešto lakše raditi noću kada je toplina ipak podnošljivija.  

Svoj projekt fotograf je nazvao Đavolje zlato, aludirajući na biblijski pakao koji gori sumporom. 

S pravom reklo bi se, vađenje sumpora zbilja je pakleni posao...

Nije se mnogo toga promijenilo od samog početka vađenja sumpora na ovom mjestu od 1968. godine – svaki dan, oko 300 ljudi napušta bazni kamp, noseći tradicionalnu opremu – baklje i metalne stupove za razbijanje sumpornih ploča, s vrlo malo zaštitne opreme. Nekoliko njih nosi i gas-maske, a ostali se oslanjaju na mokre šalove ili krpe za pokrivanje usta, pokušavajući se zaštititi od kaustičnoga plina koji oštećuje oči, grlo, usta, a može "otopiti" čak i zube.

Kad rudari sakupe svoj sumpor, tovare ga na košare, mjere težinu i vraćaju se u bazne kampove. Za 10 kg dobiju 10.000 rupija, što je jednako 70 eurocenti. 

Suwono, 33-godišnji rudar, radi četiri dana u sedmici od 6:00 do 14:30, kako bi izdržavao svoju porodicu - ženu i sina. Donošenjem 70 kg sumpora, dva puta dnevno, zarađuje 140.000 rupija (oko 10 eura), ali to ima svoju cijenu – on ima unakažena leđa, deformiranu kičmu i probleme s nogama, kao i mnogi rudari. 

Takav fizički zahtjevan i opasan posao znači da prosječni životni vijek rudara jedva doseže 50 godina. Više od 70 ljudi poginulo je u nesrećama na Kawah Ijenu u posljednja četiri desetljeća, mnogi zbog otrovnih plinova koji iznenada izlaze iz pukotina u stijenama.

Svjesni rizika s kojim se suočavaju svakodnevno, rudari ne žele da njihova djeca idu njihovim stopama. 

"Oni žele odbaciti okove ovakve sudbine", kazao je fotograf, dodavši da zbog toga svoju djecu nastoje obrazovati.  

Đavolje zlato dio je šireg projekta Nevidljivi ljudi, koji finansira Nando Peretti fondacija, a rad fotografa Luce Gonzaga pogledajte u fotogaleriji.