FOTO: Posljednje žene u Kini s vezanim stopalima

Stotinu tri godine nakon što je zabranjeno podvezivanje stopala, nekoliko žena još uvijek živi s teškim deformacijama koje im je ono prouzročilo. 

Fotografkinja Jo Farrell pronašla je njih 50, u poznim godinama, i neke je fotografirala za svoju knjigu Living History: Bound Feet Women of China.

Jo je projekt započela slučajno – vozeći se u taksiju. 

Oduvijek su je zanimale tradicije i prakse koje nestaju, a 2005. godine je vozeći se u taksiju u Šangaju razgovarala s vozačem o običaju podvezivanja stopala. 

„On je spomenuo da mu je baka imala podvezana stopala“, prisjeća se Jo. „Većina ljudi mi je rekla da je ta tradicija davno nestala i da praktično nema žena koje i danas imaju takva stopala. Otišla sam do mjesta za koje mi je vozač kazao da njegova baka živi, u pokrajini Shandong. Tamo sa srela Zang Yun Ying. Ona je tako postala prva žena u mom projektu“, priča Jo. 

Uslijedilo je devetogodišnje putovanje diljem Kine, praćenje posljednjih žena preživjelih vezivanje stopala. Pronašla je 50 žena. Pet od nih je i dalje u potpunosti vezalo stopala, ali većina je s ovom tradicijom prestala. 

Sve su bile iz siromašnih sela u pokrajinama Yunnan i Shandong. Najstarija je Zang Yun Yung, koja ima 103 godine. 

Vezanje stopala zabranjeno je u Kini prije tačno toliko godina nakon skoro deset desetljeća takve prakse. 

No, posljednja tvornica za proizvodnju lotus cipela – trokutastih izvezenih platformi – zatvorena je prije samo šest godina. 

Lotos stopala prvi put su „u modi“ bila za vrijeme cara Li Yua u 10. stoljeću, kada su žene čvrsto vezale svoje prste kako bi stopala stala u trokutaste cipele. Stopala bi morala i lomiti, natapati u ulja i bilje kako bi koža omekšala i kako bi lakše stale u lotos cipele. 

Nakon što je zabranjeno, postalo je tabu, a 1950. godine Mao je naredio da inspektori protiv vezivanja stopala kazne i javno sramote svaku ženu koju pronađu a koja podvezuje stopala. 

„Smatralo se da stara tradicija nije odraz moderne Kine i da treba biti zaustavljena“, objašnjava Jo Farrell, dodajući da bi njihova obuća bila obješena na prozore kako bi se svi smijali. 

Većina žena vezala je stopala u dobi od sedam godina. 

"Prva godina je posebno bolna jer su se djevojke morale šetati dok bi im se prsti lomili pod težinom“, govori Jo. 

"Nakon toga, prsti bi otupjeli, a sada 50 ili 60 godina kasnije, one nemaju nikakvu bol u nogama. To je sve prilično ukočeno."

Fotografkinja objašnjava da njena fotoserija nije imala za cilj senzacionalizaciju, već je željela educirati o malo poznatom običaju. 

Sama priznaje da je bila iznenađena svojom reakcijom kada je vidjela vezana stopala izbliza. 

„Prvi put sam se s tim srela kada sam u ruci držala stopala Zang Yun Ying. To je nevjerovatno.“

Unatoč brutalnosti, poruka projekta je poruka nade, opstanka i snage. 

"U kineskom društvu, to je bio jedini put naprijed za žene", kaže Farrell. "Oni su to učinile jer su mislile da će im dati bolju budućnost, bolji život."

Pogledajte fotogaleriju.