Biodizel iz kanalizacije

Današnja tehnologija može proizvoditi biodizel od mulja iz gradske kanalizacije koji otprilike košta koliko i dizel proizveden iz nafte, tvrdi dr. David Kargbo iz ureda za inovacije američke agencije EPA, Office of Innovation, Environmental Assessment & Innovation Divisiona smještenog u Philadelphiji.

Njegovu je analizu objavio naučni časopis Energy & Fuels američkog hemijskog društva ACS. Mulj je čvrsti materijal koji ostaje nakon obrade otpadnih voda iz kanalizacije u postrojenjima za pročišćavanje voda. Danas se u proizvodnji biodizela uobičajeno koristi čisto biljno ulje ili ulje iz sjemenki koje je skupo i koje čini između 70 % i 85% ukupnih proizvodnih troškova, primjećuje dr. David Kargbo. Kao posljedica toga, sve se više za sirovine koriste nejestive biljke poput jatrope, životinjske masnoće i rabljena kuhinjska ulja. Kao dobar izvor sirovine za biodizel pokazao se i kanalizacijski mulj, piše portal znanost.com.

Prednosti korištenja mulja za tu svrhu su višestruke. Ima ga u velikim količinama. Samo u SAD godišnje se u postrojenjima za pročišćavanje voda dobije 6.2 miliona tona mulja. Proizvodnja biodizela može ukloniti veliki dio problema koji se javljaju sa zbrinjavanjem mulja te tako može pomoći i oko energetskih i oko ekoloških pitanja.

Temeljni proces za proizvodnju biodizela iz mulja je proces transesterifikacije lipida pri čemu se može proizvesti 1.8 milijardi galona biodizela, što je 0.5 % godišnje potrošnje naftnih dizela.

Alkalno-katalitička transesterifikacija mnogo je brža nego kiselinsko-katalitička transesterifikacija te se najčešće komercijalno koristi, piše znanost.com. Međutim, za sirovinu koja ima više od 1% slobodnih masnih kiselina poput mulja, preporučuje se kiselinsko-katalitička transesterifikacija koju zatim slijedi osnovni katalitički proces jer bi se u slučaju primjene alkalno-katalitičke transesterifikacije kod visokih razina slobodnih masnih kiselina stvarali sapuni.

Da bi se povećala proizvodnja biodizela, postrojenja za pročišćavanja voda mogu koristiti mikroorganizme koji proizvode veliku količinu ulja, navodi Kargbo. Samo taj postupak bi mogao povećati proizvodnju biodizela na 10 milijardi galona, što je više nego trostruko veći iznos od sadašnje proizvodnje biodizela. Problem predstavljaju farmaceutske hemikalije u kanalizaciji. One zahtijevaju pažljivi odabir tehnologije prerade voda i mikrobe koji su selektivni za te hemikalije.

Uprkos tome, kako tvrdi Kargbo, proizvodnja biodizela iz kanalizacijskog mulja može dugoročno biti vrlo profitabilna. Trenutno procijenjeni troškovi proizvodnje iznose 3.11 dolara po galonu. Da bi bili tržišno konkurentni, taj bi iznos trebalo još sniziti na 3 dolara po galonu ili niže koliko košta dizel iz nafte.