Afganistanske djevojčice koje žive kao dječaci

Iz ekonomskih i socijalnih razloga, brojni afganistanski roditelji priželjkuju da dobiju sina. Ova preferenca vodi k tome da mnogi od njih prakticiraju višestoljetnu tradiciju naziva Bacha Posh – prerušavanje djevojčica u dječake, objavio je BBC.

Kada Azita Rafhat, bivša članica afganistanskog parlamenta, ujutro sprema svoje kćerke za školu, jednu od njih oblači drugačije. Tri kćerke obučene su u bijele odore i njihove glave su pokrivene bijelim šalovima, no četvrta, Mehrnoush, obučena je u odijelo. Kada napuste dom, Mehrnoush prestaje biti djevojčica i postaje dječak imena Mehran.

Azita Rafhat nije imala sina i kako bi ispunila prazninu i izbjegla podsmijeh okoline jer nije rodila sina, odlučila se na ovaj potez. Ona kaže da je sve bilo veoma jednostavno: šišanje i dječačka odjeća.

'Imala sam više slobode'

„Kada ste na boljoj poziciji u Afganistanu i dobro stojite, ljudi vas gledaju drugačije. Oni kažu da vaš život postaje kompletan tek kada dobijete sina“, priča ova afganistanska majka, dok njen suprug, Ezatullah Rafhat, cijeni da je sin simbol prestiža i časti:

„Ko god bi došao (u našu kuću), kazao bi: 'Oh, žao nam je što nemate sina'. Zato smo mislili da bi bila dobra ideja da preobučemo našu djevojčicu, koja je također to željela.“

Azita Rafhat nije jedina majka koja je ovo odlučila. Na afganistanskim pijacima, djevojčice obučene u dječake česta su pojava. Neke porodice oblače ih u dječake kako bi mogle raditi na ulicama da prehrane porodicu; pojedine djevojčice prodaju vodu i žvakaće gume, a imaju između pet i 12 godina. Nijedna od njih nije željela pričati reporterima BBC-a o tome kako je živjeti kao dječak.

Ipak, djevojčice koje se odgajaju kao dječaci ne ostaju to tokom cijelog života - kada napune 17 ili 18 godina opet počinju živjeti kao djevojke, ali ova promjena nije tako jednostavna

Elaha živi u Mazar-e Sharifu u sjevernom Afganistanu. Živjela je kao dječak 20 godina jer joj roditelji nisu imali sina, a 'opet je žena' nakon što je otišla na Univerzitet. Međutim, ona se ne osjeća kao djevojka: navodi da joj navike nisu djevojačke, a i ne želi se vjenčati.

„Roditelji su me počeli oblačiti kao dječaka još kao veoma malu, jer nisam imala brata. Sve do nedavno, izlazila bih vani kao dječak, igrala se s drugim dječacima i imala sam više slobode.“ Elaha se nerado vratila svom spolu, i ističe da je to učinila samo zbog društva i tradicije:

„Ako me roditelji prisile da se vjenčam, nadoknadit ću patnju afganistanskih žena tako što ću tući muža tolikom snagom da će me morati voditi na sud svakog dana.“

U Afganistanu, priče o prikazivanju kćerki kao sinova sve su češće. Skoro svaki građanin i građanka ima rođaka ili komšiju koji prakticira ovu tradiciju. Fariba Majid, čelnica Odjeljenja za ženska prava u sjevernoj provinciji Balkh, nekad je bila dječak imena Wahid. Ona otkriva kako je sa ocem radila u njegovoj radnji, a smatra kako joj je to iskustvo pomoglo u sticanju samopouzdanja i pomoglo joj da dođe tamo gdje je danas. Čak je i majka s početka priče, Azita Rafhat, nekad živjela kao dječak. I ona cijeni da ju je ovo iskustvo učinili ambicioznijom.

To nije humano

Bez obzira na njihove stavove, Qazi Sayed Mohammad Sami, čelnik Komisije za ljudska prava provincije Balkh, ovo naziva kršenjem osnovnih prava.

„Ne možemo mijenjati spol djeci na određeno vrijeme. Ne možete pretvoriti djevojčicu u dječaka, na izvjestan period. To nije humano“, on navodi.

Tradicija ima štetne posljedice na jedan dio djevojčica, pišu reporteri BBC-a, koje osjećaju da su izgubile dobar dio svog djetinjstva i identitet. Za neke od njih bilo je to iskustvo sloboda koje nikad ne bi doživjele da su odrastale kao djevojčice. Ipak, za većinu ključno pitanje ostaje: da li će doći dan kada će afganistanske djevojčice dobiti slobodu i poštovanje koje uživaju afganistanski dječaci?