Sve zavisi od percepcije: Kako su se ideali ženske ljepote mijenjali kroz historiju?

Svaki dan smo zatrpani idejama o ljepoti i tipovima tijela, te kako bi idealno trebali izgledati.

No, današnje poimanje ljepote nije jednako percepciji ljepote tijela i lica od prije 50 godina, a da ne govorimo o vremenu Srednjeg vijeka u Europi ili kraljevskih dinastija u Aziji.

Percepcija ljepote može da zavisi od mnogo faktora, a neki od njih su kultura, statusni simboli, te društveni standardi. Raznolikosti samih kultura u svijetu, donose raznolikost i u standarde koji su oblikovali slike idealnih ženskih tijela i ženske ljepote kroz stoljeća. 

Tako naprimjer, u Starom Egiptu (oko 1292 - 1069 p.n.e), ideal ženske ljepote su bila uska ramena, vitkost, simetrično lice, te visoki bokovi. Žene su u društvu Starog Egipta ohrabrivane da budu nezavisne, te da posvećuju vrijeme ljepoti i dotjerivanju. Stari Egipat je bio i društvo u kojem seks nije bio tabu tema, a žene su mogle stupati u predbračne odnose. Isto tako, razvedene žene nisu bile posramljene od društva ako se razvedu. 

Za vrijeme Stare Grčke (oko 500 - 300 p.n.e) ideal ženske ljepote je bio sasvim suprotan od egipatskog, a žene su trebale biti sa oblinama, punog tijela i porcelanski bijele kože. U ovom društvu, muškarci su se morali suočavati sa višim društvenim standardima kada je u pitanju ljepota. Stari Grci su još vjerovali da fizička ljepota ima direktnu korelaciju sa unutrašnjom ljepotom, što znači da su ljudi dobrog izgleda bili i moralno dobri, dok su oni koji su smatrani "ružnima", prema Grcima, bili bez karaktera.

U dalekoj Aziji, za vrijeme dinastije Han (oko 206. pne – 220. ne), da bi žena bila lijepa morala je da ima uzak struk, porcelansku kožu, krupne oči i mala stopala. Mala stopala su jedna od kontroverznih tradicija koja traje već stotinama godina, a često i danas izaziva polemike jer se za dobijanje istih koriste vrlo male cipele koje ženska stopala do kraja života ostavljaju deformisanim zbog nemogućnosti da osoba pravilno hoda. 

Historijski, prikazi kineske žene u doba dinastije Han su crnokose ljepotice sa prirodno crvenim usnama što govori da su Kinezi favorizirali ženstvenost. 

I došli smo do jednog od najzanimljivijih perioda, posebno kada se radi o ženskom idealu ljepote, a to je italijanska renesansa (oko 1400. – 1700). Svi smo barem nekada vidjeli umjetnička renesansna djela sa kojima nam se smiješe maleni, debeljuškasti anđeli, te prikazi slika poput "Rađanja Venere" koji enkapsulira ideale renesansnog doba. 

Žena je u renesansi trebala imati tijelo oblika jabuke, sa zaobljenim stomakom, širokim kukovima, te bijelom kožom. Tokom ove ere, dužnost žene je bila da odražava status svog muža kako u ponašanju, tako i u spoljašnjem izgledu. U spisima srednjovjekovnih hroničara i modernih historičara, izraz popolo grasso (debeli ljudi, italijanski) odnosi se na bogatu srednju klasu trgovaca i biznismena koji su dominirali ekonomskim i političkim životom italijanskih komuna. Tada, punašnost i obline su smatrane vrhunskim idealima ljepote, ali i staleža kojem je osoba pripadala.

Viktorijanska Engleska (oko 1837. – 1901.) je bila suprotnost ležernoj renesansi, te su žene u istoj bile prelijepe ako su imale punu figuru, zategnuti struk, te utegnute korzetom. U ovom vremenskom periodu, žene su se trudile da imaju što tanji struk sa korzetom, koji bi dao percepciju figure pješčanog sata. Ovaj vremenski period trajao je tokom vladavine kraljice Viktorije, koju mnogi smatraju jednom od najuticajnijih ličnosti te ere. A i ona je nosila prepoznatljivu modu i korzete. 

I onda smo na pragu moderne historije koja počinje sa 1920-im godinama, a ideal ljepote je bio uzak struk, kratka bob frizura, te "tomboy" odlike. Androgena figura je u ovoj eri bila izuzetno cijenjena, te su se žene trudile da "sakriju" ženstvene odlike poput grudi. Čak su skraćivale kosu i koristile razne pomade da bi je učinili što neprimjetnijom. 

A u zlatnom dobu Hollywooda (oko 1930-ih – 1950-ih), idealna žena je bila sa oblinama, figurom pješčanog sata, velikim grudima, znači sušta suprotnost androginim karakteristikama iz '20-ih. Žene poput Marilyn Monroe, zlatne djevojke Hollywooda, i danas se uzimaju kao ideal ljepote, a njene snene oči su bile ono što su ljudi tada obožavali. 

U doba djece cvijeća i buđenja revolucije (oko 1960-ih), žene su smatrane lijepima ako su imale vitke i duge noge, sa bujnom i često kovrđavom kosom, te mršave. No, jedna od najpopularnijih žena tada, Twiggy, model koji je obilježio eru, donijela je sa sobom trend velikih trepavica i kratke bob frizure koja je bila popularna ne samo u Europi, već i Americi.

U recentnijoj historiji, era supermodela započinje '80-ih, a nastavlja se sve do ranih '90-ih kada su ženski ideali bili atletska tijela, manje obline, visoke žene i posebno bitno - tonirane ruke. U ovom periodu počinje i sveopća manija za vježbanjem, a pilates, fitnes i zdrava ishrana, te mnogobrojne dijete ohrabrivali su žene da moraju biti mršave, u formi i "ugodne oku". 

Ovu eru je obilježio i rapidan rast anoreksije, koja je uzrokovana opsesijom vježbanjem i postizanjem dobrog izgleda. 

Isti trend se nastavlja i '90-ih kada žene ravnaju po idealu manekenke Kate Moss, koja je imala "heroin chic" izgled sa izuzetno mršavim tijelom, androginih karakteristika i blijedom kožom. 

A danas?

Danas je zanimljivo doba i za standarde ljepote ženskog tijela, ali i samu dinamiku društvenih percepcija. 

Žene su do prije samo par godina težile da imaju velike obline, ravan stomak, te "zdravu figuru", a utjelovljenje ovih standarda je, prema nekima, Kim Kardashian.

Također, živimo u dobu sverastuće potražnje i konzumacije plastične hirurgije, koja se na ovaj ili onaj način promoviše kao magična gumica za brisanje naših "nedostataka", a standardi i njihovo reklamiranje postaje sve agresivnije. 

Iz bunta prema kalupima ljepote, u društvu se pojavljuju i različiti pokreti koji više potenciraju ljubav prema sebi i "normalno" žensko tijelo koje ne treba da se izgladnjuje da bi se dopalo nekome ili da popravlja svoje nedostatke opsesivnim vježbanjem, dijetama ili plastičnom hirurgijom. 

Ono što trebamo jeste tražiti ljepotu u sebi i biti zadovoljni svojim izgledom, ma koliko nedostataka imali ili pretpostavljali da imamo.

Tijelo je jedno i naše, a voljeti sebe unutra i izvan, te čuvati zdravlje, je nešto što sebi moramo priuštiti bez pogovora. Bez obzira kakav standard ljepote bio reklamiran kao "idealan".