"Svako od nas ima oko 1 do 2 posto neandertalca u sebi"

Ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu odlazi u ruke paleogenetičara Svantea Paaboa koji je pored ogromnog doprinosa u pročuvanju genetskog materijala neandertalaca zaslužan i za osnivanje čitave grane u nauci.

Tokom studija na Univerzitetu Upsala u Švedskoj je izučavao egiptologiju i medicinu gdje se i zainteresovao za genetski materijal drevnih mumija.

Međutim, mnogi su smatrali njegov poduhvat neizvodljivim: "Kad sam početkom osamdesetih tražio DNK u kostima davno preminulih, mnogi stručnjaci su čitavo istraživanje smatrali prilično suludim."

Genetski materijal davno preminulih ne samo da se već odavno raspao, nego je i zagađen bakterijama i mikroorganizmima koji su se pojavili u međuvremenu na ostacima, kako su govorili.

Međutim, onda je došla 1984. godina, a Paabo i njegovi saradnici su kloniranjem uspješno rekonstruisali DNK jedne egipatske mumije.

Da bi već 1997. godine rekonstruisali i genetski materijal neandertalca, dok su deceniju kasnije izveli i neke od zaključaka zasnovanih na ovom istraživanju, javlja National Geographic.

Danas se za ovog švedskog naučnika slobodno može reći da je osnovao sasvim novu naučnu disciplinu - paleogenetiku. A, zajedno sa svojim saradnicima nastavio je redovno da objavljuje spektakularna otkrića u ovoj oblasti, pa je tako "usput" utvrdio i da ostaci kostiju iz Denisove pećine u Altajskom gorju na zapadu Sibira zapravo pripadaju vrsti pračovjeka koji do tada nauci nije bio poznat.

Pošto je prethodno utvrdio da se genetski metrijal neandetarlca bitno razlikuje od homo sapijensovog - ali ne sasvim, a kako je znao da se susret među njima dogodio prije nekih 50.000 godina - kad je čovjek napustio Afriku i krenuo ka Europi i Aziji - zaključio je sljedeće:

"Svako od nas ima oko 1 do 2 posto neandertalca u sebi."

I to je za njega bilo ključno pitanje: "Ako želimo da saznamo što je u našem naslijeđenom materijalu ekskluzivno, onda se moramo zapitati koje su to genetske promjene koje mi svi imamo, ali ih nemaju neandertalci."

Čovjekova tajna se krije u tim promjenama, ali on dodaje da će mu trebati još najmanje deset do dvadeset godina da uđe u trag odgovoru.

Neandertalci su baš kao i mi koristili alate, ali hiljadama godina ništa nisu mijenjali. I oni su bili okruženi morem, ali im nikad nije palo na pamet da se otisnu na pučinu. A, čovjek je za samo 65 hiljada godina naselio i najudaljenija ostrva na Pacifiku.

"Na neki način sve to je ludost. Mi smo ludi! Sad ćemo letjeti i na Mars. Nikako ne možemo da stanemo", kako zaključuje Paabo.