Slatke riječi i muke: Kako se nekada ašikovalo?

Budući da prema islamskim običajima nije dopušteno miješanje muške i ženske mladeži bez nadzora, to je i udvaranje momka počinjalo ispod djevojčina prozora. Praznikom su djevojke, obučene u svečane haljine, izlazile na pendžer (prozor), ili na kapiju (dvorišna vrata), dok bi momci šetali sokakom i oprezno se javljali djevojkama koje u koje bi se zagledali.

Momak i cura, kad su se jednom upoznali i zavoljeli, ostajali su vjerni jedno drugom, jer momku nije bilo lako naći novu djevojku, a djevojci možda još teže drugog dilbera (dragana). Mlade je čvrsto vezala i ljubav i tradicionalni način odvojenog života do braka. Ostavljenoj djevojci bilo je vrlo teško pri duši. Sjećanja na ugodne trenutke provođene u ašikovanju s voljenim momkom zavijala su je u tugu, piše u Beharu, prenosi Avlija .

Kao uvijek, sa sevdahom (ljubavna ćežnja) je zaljubljenima dolazio i nemir, što je našlo odjeka u brojnim sevdalinkama:

Ne ašikuj Mujo, ne ašikuj dušo,

ne ašikuj ime moje, ne veži sevdaha.

Od sevdaha dušo, od sevdaha srce,

od sevdaha ime moje, goreg jada nema.

Kad bi se mladi dovoljno upoznali i stekli međusobno povjerenje, dolazilo je do prošnje.