Sedam miliona KM razasuto u šumama Hrvatske: Za dan ubiru oko 800 KM

Ukupno 27 miliona kuna (oko 7 miliona KM) razasuto je širom hrvatskih šuma, ispod debala hrasta lužnjaka i kitnjaka. Neupućeni šumski prolaznik možda bi stao na taj novac, šutnuo ga nogom, možda podigao pa kratko valjao u ruci i bacio u dalje što snažnije može. A ko bi mu zamjerio znajući da je riječ o žiru, nimalo atraktivnom plodu hrasta. Taj naizgled bezvezni žir, koji u ovo listopadno doba obilno opada s hrastovih grana i zasipa gustiše, Hrvatske šume otkupljuje po cijeni od 9 kuna za kilogram. Domaća agencija za gospodarenje šumama tu akciju provodi od 1. oktobra pa do kraja mjeseca okupljajući mnoštvo žirolovaca željnih dodatne zarade, piše Jutarnji.hr.

Cijele porodice uzimaju godišnje odmore ne bi li sakupljale žir, penzioneri se sjate sa svih strana, a dobru zaradu otkrile su i romske porodice.

Kako bi našli ove vrijedne tragače za “šumskim zlatom”, novinari su otišli u naselje Okuje, šumariju Velike Gorice, gdje se na 12 hiljada hektara proteže hrastova šuma pod upravom Hrvatskih šuma. Ta turopoljska oaza, priča se, svake godine ugosti i do dvjesto revnih sakupljača.

Ulaskom u nepregledni šumoviti kraj ispresijecan makadamskim cestama, uvidjeli su ipak da to neće biti lagan zadatak. U omanjoj lugarnici na dva kilometra u šumi, pomoć su zatražili od trojice šumara.

“Tražimo sakupljače žireva, čuli smo da je to dobar biznis”, objasnili su šumarima na što su udarili u smijeh. Vele da su ih viđali ovdje, prođu mjestimice kombijem ili automobilom, ali jako ih je teško uočiti jer se raštrkaju na području od 172 hektara (inače zacrtana zona skupljanja žira na tom području).

Ne mareći za upozorenja, uporno su se dali u potragu. Prešli smo gotovo 70 kilometara uzduž i poprijeko okujačke šume, prašeći šljunčanim cesticama i pazeći na bilo kakav pokret među stablima - bezuspješno. Taman u iskušenju da kažu “eto, od šume ne vidjesmo stablo”, naletjeli su uz glavnu cestu, kod oznake 77, na Veru Rak, 63-godišnju umirovljenicu iz Šiljakovine u Velikoj Gorici. S bijelom kantom u ruci i debelom plastičnom vrećom uz noge, gospođa Vera pognuta prebire po šumskom tlu i spretno lovi male smećkaste oblutke ubacujući ih u staru kantu od Jupola.

Srećom za novinare, ona ne ulazi duboko među gusta hrastova stabla, za razliku od ostalih skupljača, da se ne bi izgubila, već se drži uz glavnu šumsku cestu gdje joj je parkiran automobil. Odmah su je upitali gdje su svi ti skupljači o kojima su toliko slušali. Nažalost, veli, manje ih je ove godine jer je urod slabiji u odnosu na godine prije.

Ostatak teksta pročitajte na ovom linku.