Plačete tokom filmova? To govori ovih sedam stvari o vama

Dirljive filmske priče, poput one o psu Hachiko, ili The Notebook, mnogim su ljudima natjerale suze na oči i navele ih da tokom cijelog filma pri ruci drže kutiju s maramicama i šmrcaju.

Mnogi ljudi vjeruju da je to znak slabosti, što je velika greška!

Naime, profesor Paul J. Zak, neuroekonomist na univerzitetu Claremont, proveo je studiju kojom je potvrdio da su ljudi koji plaču tokom gledanja dirljivih filmova češće empatični, bolje znaju kako se nositi sa svojim emocijama i zapravo su jači kad se suočavaju sa svakodnevnim izazovima nego ljudi koji susprežu emocije.  

Evo što se zapravo događa kad gledate film i počnete osjećati da vas nešto guši, a u očima se skupljaju suze: 

1. Znate da je to fikcija, ali ne sputavate emocije

Kognitivno gledano, ljudi znaju da film ne predstavlja stvarnost te da je priča koju vide na ekranu izmišljena, ali je za mnoge neizbježno da zaplaču kad vide emotivan prizor, jer jednostavno ne žele sputavati emocije, kaže profesor Zak.

2. Na vas utječe i oksitocin

Ovaj hormon djeluje kao neurotransmiter i odgovoran je za ono što osjećamo kad svjedočimo nekom prizoru. Djelujemo prema tom  osjećaju, a to nas kasnije potiče i na pozitivnu akciju. Ukratko, ovaj hormon čini nas suosjećajnijima i bolje prijemčivima za situaciju oko nas. Inače je to i hormon koji utječe na osjećaj sreće.

3. Ne bojite se izraziti emocije

Ljudi koji se ne srame plakati tokom gledanja filma zapravo su mentalno jači od onih koji pokušavaju sakriti suze. To je zato što su dovoljno hrabri da izraze svoje istinske osjećaje. Ne boje se toga što će ih drugi kritizirati. I u ovom slučaju zasluge treba pripisati oksitocinu, kaže profesor Zak, jer suosjećajući s ljudima na ekranu pokazujemo da se ne bojimo založiti se za ono što smatramo ispravnim.

4. Znate da suze imaju moć 

Istraživanje je ukazalo na to da ljudi  koji plaču tokom filma znaju za ljekovitu snagu suza. Plakanje nas uči da vidimo da oko nas postoje okolnosti koje mogu pozitivno i negativno utjecati na naše okruženje te da smo na njega osjetljivi.

5. Ne bježite od emocija

Ljudi koji plaču tokom filmova pretpostavljaju da je važno održati određenu perspektivu o onome što nam se događa i da je ponekad potrebno i zaplakati. To im omogućuje postizanje veće emocionalne stabilnosti od onih koji kriju osjećaje.

6. Nije vas briga za rodne uloge ili očekivanja

Svi smo čuli da 'veliki dečki ne plaču'. Većina dječaka od rane dobi uči da plakanje u javnosti čini da izgledaju slabima, što je glupost, jer dječaci i djevojčice ne razlikuju se po tome koliko plaču kad su mali. To je odgovor na podražaj koji nije povezan s bilo kojim spolom, što znaju svi oni koji se ne boje emocija. I osuda od onih koji vjeruju da je plač ženska osobina.

7. Život doživljavate u njegovoj punini 

Oksitocin je povezan i s osjećajem povjerenja i povezanosti među ljudima. Oni koji imaju više povjerenja u druge ljude, imaju visoku razinu ovog neurotransmitera u tijelu i često stvaraju dublje odnose. Oni prepoznaju vrijednost uvažavanja ljudi oko sebe i tako žive ispunjeniji odnos u odnosu na ljude koji imaju problema sa stjecanjem povjerenja prema drugima.