Slijepi su, piju krv i zapliću se u kosu? Ovo su najveći mitovi o šišmišima

Šišmiši su među životinjama koje prati veliki broj mitova i predrasuda. Iako ih mnogi povezuju s tamom, krvlju i opasnošću, stvarnost je potpuno drugačija. Brojne tvrdnje koje se generacijama prenose o ovim neobičnim sisarima jednostavno nisu tačne.

Šišmiši su slijepi

Jedna od najraširenijih zabluda jeste da šišmiši ne vide. Međutim, sve vrste šišmiša imaju funkcionalne oči, a vid koriste zajedno s drugim čulima. Mnoge vrste se u mraku oslanjaju na eholokaciju, odnosno ispuštaju zvukove i na osnovu njihovog odjeka određuju gdje se nalaze prepreke i plijen.

Zapliću se ljudima u kosu

Priče o šišmišima koji lete prema ljudima i zapliću im se u kosu također nemaju uporište. Šišmiši mogu letjeti vrlo blizu čovjeka dok love insekte, ali njihov sistem eholokacije omogućava im da registruju prepreke i izbjegnu ih.

Svi šišmiši piju krv

Krv se nalazi na jelovniku samo tri vrste šišmiša, dok većina drugih vrsta jede insekte, voće ili se hrani nektarom. Vampirski šišmiši žive u Srednjoj i Južnoj Americi, pa su priče o svim šišmišima kao krvopijama daleko od stvarnosti.

Svi šišmiši prenose bjesnilo 

Ni tvrdnja da su svi šišmiši zaraženi bjesnilom nije tačna. Kao i drugi sisari, mogu oboljeti od ove bolesti, ali to ne znači da je svaki šišmiš zaražen. Ipak, stručnjaci savjetuju da se šišmiši ne diraju golim rukama, naročito ako se nalaze na tlu ili pokazuju neuobičajeno ponašanje.

Opasni su za ljude 

Većina šišmiša izbjegava ljude i nema nikakav interes za njih. Naprotiv, imaju veoma važnu ulogu u prirodi. Insektivorne vrste hrane se velikim brojem insekata, dok druge vrste oprašuju biljke i pomažu u širenju sjemena, piše Bat Conservation International.

Šišmiši su glodari 

Iako ih zbog izgleda neki povezuju s glodarima, šišmiši pripadaju posebnoj grupi sisara koja se naziva Chiroptera. Posebni su i po tome što su jedini sisari sposobni za pravi, aktivni let.

Zbog svih ovih osobina šišmiši su mnogo zanimljiviji nego što to sugerišu mitovi koji ih prate. Umjesto da budu simbol opasnosti, oni su važan dio ekosistema i mogu imati značajnu ulogu u kontroli brojnosti insekata i oprašivanju biljaka.