Gradić u Hrvatskoj koji vole bajkeri, planinari i obožavatelji pustih plaža

Određen dramatičnim vizurama, blještavim golim Pagom s jedne strane, surim Velebitom iza leđa i bistrim morem nevjerojatno intenzivne boje, Karlobag u Hrvatskoj šutke promatra kako prolazi vrijeme i odlaze ljudi.

Do Karlobaga možete stići ako izađete s autoceste u Gospiću, nastavite prema Baškim Oštarijama pa od Oštarijskih vrata, velebitskog prijevoja tristo metara višeg od nešto sjevernijeg Vratnika, historijskom cestom Terezijanom siđete do mora. Ili, naravno – Jadranskom magistralom, koja prolazi kroz taj gradić uzbudljive prošlosti.

O njoj svjedoče ruševine srednjovjekovnog grada i njegovih kula na uzvisini iznad mjesta, zvonik puno mlađe crkve sv. Bartolomeja s početka 18. stoljeća, koji ponosno stoji pored dvaju zidova koji više ništa ne ograđuju, kapucinski samostan s crkvom sv. Josipa, kao i nekoliko baroknih kuća u povijesnoj jezgri koja skriva čak šest "šterni" koje su stanovnicima u prošlosti osiguravale dovoljno pitke vode, ali bile su i pravi centri društvenog života jer se na njima okupljalo čitavo mjesto.

Ovdje je nekada bilo ilirsko naselje Vegia ili Bigi, a u doba Rimljana nazivalo se Vegium. Na ruševinama antičkoga, Hrvati su u IX. st. podigli novo naselje, koje je u 14. stoljeću napušteno i tada je uz more sagrađeno novo utvrđeno naselje Bag. Njega su Turci do temelja uništili i spalili 1525. godine, a pedesetak godina kasnije ponovno ga je izgradio nadvojvoda Karlo II. Štajerski, pa je tako Bag, njemu u čast – postao Karlobag.

Nestvaran susret Velebita i mora

Karlobag je danas središte istoimene općine u koju ulazi više slikovitih mjesta uz magistralu (ili ispod nje) – Ribarica i Cesarica prema Senju, Lukovo Šugarje prema Paklenici, kao i Baške Oštarije na Velebitu. Karlobagu "pripadaju" i danas samo pusti zidovi velebitskih sela i zaselaka u kojima više nitko ne živi: Crnog Dabra, Došen Dabra, Ravnog Dabra i Konjskog.

Karlobag je samo 65 kilometara udaljen od Senja i nešto manje od 50 kilometara do Starigrada Paklenice, ali kao da je od njih puno dalje i zimi, kada taj dio magistrale tuče bura, i ljeti kada je ona krcata turistima. Ali Karlobag je uvijek blizu svome Velebitu.

Ovdje ćete svjedočiti gotovo nestvarnom susretu Velebita i mora, Like i podvelebitskog Primorja, Mediterana i kontinenta. U Karlobagu se sudaraju dvije klime, mirisi i okusi planine i mora. Određen dramatičnim vizurama, blještavim golim Pagom s jedne strane, surim Velebitom iza leđa i bistrim morem nevjerojatno intenzivne boje, Karlobag tako šutke promatra kako prolazi vrijeme i odlaze ljudi, piše Punkofer.

Ali Karlobag i okuplja sasvim drugačije ljude, osobenjake, zanesenjake. Bajkere koji, nije tajna, obožavaju magistralu i one koji i ljeti, pa i na moru, vole biti – blizu Velebitu. Do Baških Oštarija, naime, poznatog Kubusa i nebrojenih planinarskih staza s čudesnim pogledima dijeli vas samo kratka vožnja automobilom.

Slastičarnice, kafići i restorani

Dolaze ovamo, naravno, i oni koji žele samo uživati u hladu kamenih ulica i u bistom moru brojnih uvalica od Cesarice i Ribarice prema jugu, kojih ima dovoljno da se svatko tko želi ispruži na svojoj "privatnoj plaži", barem na dan.

Uz more i u njegovima kamenim uličicama pronaći ćete slastičarnice te više kafića i restorana s morskom i kontinentalnom ponudom. Trgovine, suvenirnice, koncerti i ribarske fešte ljeti u centru Karlobaga podsjećaju na bilo koje drugo primorsko mjesto. Ali rijetko koje od njih ima toliko veličanstvenog kamenog čuvara ponad sebe.