Gdje je danas žena koja je napravila najveći jugoslovenski brend Sebastian?

Možda negdje u kući i vi imate neko staro Sebastian limeno burence kao nostalgičan podsjetnik na djetinjstvo.

Portal dizajn.hr objavio je intervju sa ženom koja je osmislila i realizovala legendarni koncept Sebastian – Ljubom Gamulin. U njihovoj galeriji u kupovali su se suveniri, ali i stvari za kuću, torbe, majice, mape…i čuvene limene kutije.

Od druge polovine sedamdesetih do devedesetih godina i početka rata, u specifičnim okolnostima Coca-Cola socijalizma u Jugoslaviji, razvio se i ugasio jugoslovenski brend proizvoda široke potrošnje, koji su se razlikovali od svega ostalog dotad dostupnog na tržištu.

Jedinstvena, sistemska estetika žarkih boja, čistih i jednostavnih formi, kao i eksplicitni brending, učinili su Sebastian proizvode predmetima želja za koje se u redu čekalo ispred galerije u centru Beograda, kakvu bismo danas nazvali concept store.

Sebastian je bio jugoslovenski concept store, dok taj izraz još nije ni postojao.

Limene kutije, stakleno posuđe, bilježnice, mape, torbe raznih vrsta, ruksaci, pepeljare, olovke, majice, deke, police od žice… teško je uopšte obuhvatiti cijeli spektar Sebastian asortimana koji je kroz godine proizveden.

Proizvodnja je obuhvatala gotovo sve materijale, cijelu bivšu Jugoslaviju i prozvođače svih skala: od najvećih industrija do malih obrtnika. Ime Sebastian ostalo je u kolektivnom sjećanju generacija ljudi s ovih prostora, posebno u Beogradu i Dubrovniku, gde su bile locirane njegove najvažnije galerije. Raspad Jugoslavije i početak rata, bili su glavni uzrok gašenja Sebastiana: period razaranja, propadanja i neprijateljstva bio je jednostavno neizbežan i toliko sveprisutan.

Iza cijele ideje i realizacije ovog projekta – galerije i serijske proizvodnje dizajnerskih predmeta pod brendom Sebastian, stoji jedna osoba – progresivni mastermind i vizionarka: Ljuba Gamulin. Danas 81-godišnja penzionerka, bila je art direktorica i producentica Sebastiana.

"Instant uspjeh koji smo ostvarili, je bio apsolutno zapanjujuć. Kad smo podigli zavesu, ostali smo potpuno zatečeni gomilom koja je navalila, da smo isprepadani morali zatvoriti vrata i puštati po desetak kupaca. U velikoj reportaži o Beogradu, njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung opisao je red koji se protezao niz ulicu: izgledalo je kao da u velikom redu ljudi čekaju neki rijetki prehrambeni artikl, možda neku jeftinu kafu, a ne proizvode… i tu je išao opis naše ponude. Bili smo ponosni. Beogradska prodavnica postala je stvarno big deal – ljudi su dolazili izdaleka s čitavim listama za svoje prijatelje, subotom su stizali svi iz obližnjih gradova ali i ostalih gradova Jugoslavije – mi smo bili mjesto za kupovinu“, kazala je, između ostalog, Gamulin.

Kada se razbolila i poslije velike operacije koju je imala, shvatila je da je to prilika da ode.

"Možda koji mjesec nakon mog odlaska, izbio je rat i time je ova naša priča, Sebastian, privedena kraju. To je zapravo bio konkretni razlog, do urušavanja nije došlo. Zgrada u kojoj se nalazila beogradska galerija je srušena radi izgradnje nove, što je zapravo bila olakšavajuća okolnost kod imovinsko-pravnih pitanja", kazala je Gamulin.