Čudesno otkriće: Naučnici snimili orangutana kako radi nešto što smo dosad vidjeli samo kod ljudi

Ljudi nisu jedine životinje za koje se zna da koriste "prirodu kao ormarić s lijekovima" za ublažavanje svojih bolova i bolesti. Ipak, korištenje biljaka za liječenje rana je ponašanje koje se do nedavno viđalo samo kod jednog drugog primata – čimpanzi.

Zahvaljujući nedavno objavljenoj studiji međunarodnog tima istraživača, možemo dodati još jednu vrstu u taj ekskluzivni klub.

"Koliko znamo, ova je studija prva sistemska dokumentacija o navodnom aktivnom liječenju rana biološki aktivnom biljnom tvari kod neljudskih vrsta", pišu istraživači u svom radu.

Naime, primatologinja Instituta Max Planck Isabelle Laumer i kolege promatrali su mužjaka sumatranskog orangutana (Pongo abelii) po imenu Rakus kako više od pola sata posvećuje pripremi, konzumiranju i opetovanoj primjeni poznate ljekovite biljke na otvorenu ranu na licu.

Zreli mužjak, za kojeg se procjenjuje da ima 30-ak godina, više je puta prstima razmazivao sažvakani sok samo na ranu, sve dok je nije u potpunosti prekrio pulpom lišća. Kako nije namazao druge dijelove tijela, Laumer i njene kolege vjeruju da je namjerno sanirao povredu.

Istraživači su promatrali ovo ponašanje u Nacionalnom parku Gunung Leuser u Indoneziji. Vidjeli su kako Rakus pažljivo skuplja lišće s biljke penjačice, Akar Kuning (Fibraurea tinctoria) 25. juna 2022, tri dana nakon što su prvi put uočili otvorenu ranu na njegovom licu koju je dobio u svađi s drugim mužjakom. Inače, ova biljka se dugo koristi u tradicionalnoj medicini kao pomoć u liječenju rana i drugih stanja poput dijabetesa, dizenterije i malarije.

Analiza hemijskog sastava biljke otkrila je antibakterijska, protuupalna, antifungalna i antioksidativna svojstva koja su sva korisna za zacjeljivanje rana.

"Budući da F. tinctoria ima snažne analgetske učinke, pojedinci mogu osjetiti trenutno oslobađanje boli, što će ih natjerati da ponove ponašanje nekoliko puta i nakon toga nanesu krutu biljnu tvar koja također pokrije ranu i djeluje kao zaštita od muha", objašnjavaju istraživači.

Nije poznato da li je Rakus slučajno otkrio ublažavanje boli dok je jeo biljku ili je moguće da je ovu tehniku liječenja rana naučio. Iako takvo ponašanje dosad nije primijećeno u lokalnim grupama orangutana, mužjaci se razilaze nakon što postanu zreli pa je moguće da je Rakus pokupio ovaj lukav trik od populacije u kojoj je rođen.

Laumer i tim promatrali su kako je Rakus nastavio jesti F. tinctoriJU u danima koji su uslijedili i nisu vidjeli znakove infekcije rane. Do 19. jula 2022. činilo se da je rana potpuno zacijelila, a ostao je samo slabašni ožiljak. Rakus je također proveo više od polovice dana odmarajući se tokom perioda oporavka, što se značajno razlikovalo od razdoblja odmora koje su istraživači promatrali prije nego što su otkrili njegovu ranu.

Postoje rašireni izvještaji i anegdotski dokazi o samoliječenju kod drugih primata, uključujući čimpanze koje žvaču gorku srž biljke Vernonia amygdalina za liječenje infekcija crvima i nanošenje insekata na rane, ali je takvo ponašanje teško sistemski dokumentirati.

Ako se pokaže da je korištenje "biljnih masti" za liječenje rana općenito prisutnije kod orangutana ili drugih velikih majmuna, to bi moglo sugerirati da ljudska medicinska praksa ima svoje korijene u vremenu kada su naši zajednički preci primati lutali Zemljom. Ovo istraživanje objavljeno je u Scientific Reports.