Bio je čudo od djeteta u Jugoslaviji. Zvali su ga novi Tesla

Mediji su ga prozvali novim Teslom, o čudu od djeteta pravljene su emisije, snimani dokumentarci, a onda je nestao.

Miodrag Mimi Mićić naučio je da čita sa dvije godine, a prije nego što je pošao u školu, pročitao je hemiju za osmi razred. Bio je dijete genije i od nižih razreda pokazivao nevjerovatan talenat za tehniku i prirodne nauke – toliki da mu je s 14 godina bilo dozvoljeno da upiše fakultet.

U to vrijeme na dva kanala TV Beograd gostovala su dva vunderkinda: Mimi – mali genije za tehniku i nauku, i Stefan Milenković – čudo od djeteta i mali maestro na violini. Bili su ponos SFRJ.

Mimi je tada na televiziji objašnjavao ono što je teško objasniti i odraslim ljudima – bio je najbolji u svemu, razrede preskakao i sve završavao prije vremena.

O njemu su pisale sve novine, snimale se specijalne emisije i dokumentarni filmovi… I sve tako do fakulteta. Ali za Miodraga, čudo od djeteta, malog Teslu i Leonarda, nije bilo mjesta na Beogradskom univerzitetu.

Taj mali Mimi danas živi u Kaliforniji, SAD, radi kao redovni profesor na Cerritos Collegeu u Norwalku i konsultant u više kompanija. Studenti ga od milja zovu profesor Miki, a on kaže da je ostvario skoro sve dječačke snove.

U SAD stigao s dva kofera

U Ameriku je 1998. stigao bez ičega, s dva kofera i manje od 1.000 dolara u džepu, a s 25 godina postao doktor nauka, redovni profesor i šef katedre na državnom koledžu, potpredsjednik multinacionalne kompanije, komercijalni pilot i certifikovani instruktor letenja.

Putuje, ima kuću, jahtu, avion, automobile… suprugu, a najviše je zauzet kao novi tata – u aprilu 2023. dobio je kćerkicu Allison Nadeždu, pa trenutno ne drži divlje mačke kao kućne ljubimce.

Iako mu novac, kaže, ne znači mnogo, zahvaljujući novcu ima sve što je želio kao čudo od djeteta u SFRJ. Budući da je stalno bio na televiziji, kako mu danas iz ove perspektive izgleda "mali beogradski genije"?

"Taj dječak ima ista interesovanja kao i prije 40 godina, malo je porastao, ali sve drugo je isto. Njegove igračke su malo porasle. Ni tada a ni sada sebe nisam smatrao i ne smatram genijem nego samo osobom sa širokim spektrom interesovanja – hemija, fizika i tehnika su mi profesija":

Stvari o kojima je maštao kao dijete ostvarivao je jednu po jednu – postao je univerzitetski profesor, istraživač, pronalazač i pilot, kaže da je uvijek pretvarao nemoguće u moguće.

"Oduvijek sam bio jedno sretno stvorenje koje je bilo zadovoljno bez obzira na okolnosti, to sam i ostao", priča Mimi za nova.rs.

Stariji ljudi sjećaju se kako je Mimi na televiziji objašnjavao stvari koje nisu razumjeli ni odrasli.

Sreo je mnogo divnih ljudi, posjećivao privredne kolektive i probao da plasira svoje inovacije tadašnjim industrijskim gigantima, a to su bile Iskra, Rade Končar, Tomos… Bio je stipendista CIP-a, Titovog fonda kao jedini osnovac. Učestvovao je u dva dokumentarca TV Beograd – Mladi 1984 i Portret naučnika u mladosti…

Nastavnici ga smatrali čudovištem

A sve je počelo tako što Mimijeva majka Nadežda nije radila, čitala mu dječije knjižice i naučila ga da čita s dvije godine. U kući je često bio uključen TV, a dječak je gledajući školski program počeo da se interesuje za prirodne nauke i tehniku. Pošto roditelji nisu imali odgovore na mnoga pitanja, počeo je da razgovara sa starijim ljudima iz okruženja, da postavlja pitanja komšijama, inžinjerima, ljekarima – a svima je bilo interesantno što predškolac postavlja pitanja iz hemije, biologije, fizike.

Pred polazak u prvi razred pročitao je knjigu iz hemije i počeo je da pravi kućnu laboratoriju za eksperimente, a već s devet godina slušao analitičku hemiju, sa studentima radio eksperimente i mediji su ga prozvali "najmlađi student".

Uprkos tome što su ga novinari upoređivali sa Teslom i Da Vincijem, on se nije uobrazio.

"Novinari su me upoređivali s novim Teslom i Leonardom, a ja sam sebe smatrao djetetom s posebnim interesovanjem za nauku i tehniku a ne kao genija. Tesla i Leonardo bili su jedinstveni".

Mimi, nažalost, u osnovnoj školi nije imao podršku većine nastavnika, dosađivao se na časovima, bio žrtva vršnjačkog nasilja, pa promijenio školu, a usput je objavio zbirku pjesama 1987. i osvojio Zmajevu nagradu, ali…

"Nastavnici su me smatrali ne za čudo već za čudovište od djeteta koje odstupa od prosjeka i gledali su kako da me vrate nazad. Kad sam u petom razredu išao na republičko takmičenje iz astronomije i biologije s pokretom Nauka mladima, dobio sam ukor razrednog starješine zbog izostanka s časova i savjet da "treba da se igram klikerima a ne da se takmičim sa starijom decom".

Srednju tehničku školu Petar Drapšin završio je za manje od dvije godine, upisao se na Fizički fakultet BU kao redovan student i na Politehničku akademiju – Višu metalsku školu kao vanredan.

Akademsku karijeru je započeo kao stručni saradnik-pripravnik na Fakultetu za fizičku hemiju u Beogradu, gdje je, iako je bio najbolji student, odbijen je za mjesto asistenta. Sada smatra da su mu time učinili uslugu.

Odlazak najbolji za njega, Srbiju i cijeli svijet

"Nisam bio najbolji student, imao sam i šestice iz predmeta koji me nisu interesovali. To što nisam primljen za asistenta pripravnika natjeralo me je da odem i postanem ono što jesam danas. Da sam ostao u Beogradu, ne bih napredovao u struci i u karijeri, ali i na ličnom planu, ne bih se bavio svojim hobijima, niti bih bio ni približnih finansijskih mogućnosti. Moj odlazak bio je najbolji za mene, za Srbiju i za cijeli svijet", kaže Mimi.

U aprilu 2001. postao je doktor fizičkohemijskih nauka BU. Na Univerzitetu u Miamiju bio je student doktorskih studija i asistent za opću hemiju i fizičku hemiju, tamo doktorirao 2002. i dobio posao u Nacionalnoj laboratoriji američkog ministarstva energetike (US DOE) u Richlandu, država Washington.

Čim je dobio prvu "veću" platu upisao je školu letenja i postao privatni pilot, 2015. postao komercijalni pilot, a 2016. i nastavnik letenja (CFI). Uporedo je studirao na biznis i ekonomiju na Državnom univerzitetu Washington, od 2012. je profesor na Cerritos College, gde je od 2015. dobio zvanje redovnog profesora i šefa odsjeka za inžinjersku tehnologiju. Do danas ima 67 radova u časopisima kao autor i koautor, a po Google Scholaru su citirani oko 2.935 puta.

Akademska karijera, avioni i jahte

Svjestan je da, osim što ne bi imao akademsku karijeru, ne bi putovao na mjesta na kojima je bio, niti bi mogao da se bavi svojim hobijima, ne bi imao avion, neobične kućne ljubimce – u EU je zabranjena ili skupa svaka aktivnost koja nije sjedenje ispred TV-a i gledanje rijalitija…

Mimi kaže da djelimično prati šta se dešava u srbijanskoj nauci, vidi puno pozitivnih i dosta negativnih trendova. U odnosu na vrijeme kada je otišao, došlo je do poboljšanja općeg stanja nauke u Srbiji, ali plate naučnih radnika su male, od 800 do 1.600 eura, a cijene svega su porasle više puta.

"Srbija mora da drastično smanji državnu birokratiju u svakoj oblasti, uključujući i nauku, ako igdje želi otići. Jedan od velikih problema koji se mora riješiti u Srbiji jeste ukidanje gornje obavezne starosne granice za penziju, koja je sada 65 godina. A većina naučnika najproduktivnija je sa 60–70 godina. U SAD – donja starosna granica za penziju je 67 godina, a gornja postoji samo za pojedine vojne poslove i poslove linijskog pilota. U SAD čovjek može da radi dokle god se osjeća sposoban da radi. Ja znam za sebe da nikada neću otići u penziju. Ukidanje gornje starosne granice bi rasteretilo i penzioni fond".

Amerika mu dala sve

Činjenica je da mu je Amerika mnogo toga omogućila i pružila.

"SAD, zemlja čiji sam državljanin, dala mi je i bukvalno krila. To je jedino mjesto gdje neko može doći praktično bez ičega i postići onoliko koliko je zainteresovan i prema svojim mogućnostima. Ljudi su u SAD raspoloženi da vam pomognu zato što kroz vaš uspjeh i oni možda profitiraju, a u Europi, Srbiji i regionu dominira ljubomora i želja da vas povuku nazad. U SAD je dozvoljeno sve što nije eksplicitno zabranjeno, sve je jednostavnije i lakše. Ostvario sam svoje želje i zasnovao porodicu. Američki san je moguć. U Europi ste uvijek gastarbajter, a u Americi su me ljudi prihvatili, imam veliki broj prijatelja, na moju tradicionalnu rođendansku proslavu dođe obično 50–70 ljudi".

Imovinska karta

Otplatio je kuću s pogledom na obalu koja ima 325 kvadratna metra, ima stan u najužem centru Las Vegasa od oko 120 kvadrata, avion Piper Cherokee 180, motornu jahtu i gliser Bayliner, električni Mercedes EQS 450+, Mercedes G550, pikap Dodge Ram 1500, Motocikl BMW F800ST i stari Mercedes 230SLK kabriolet.

Za srbijanske pojmove, Miodrag je baš imućan za jednog profesora univerziteta, pa je pitanje da li je to uspjeh kojem je težio.

"Za moj najveći uspjeh smatram moju divnu ženu Rebeku Mićić i moju ćerkicu Allison Nadeždu Mićić, a koja je dobila srednje ime po mojoj pokojnoj mami. Moj najveći poslovni uspjeh su moji uspješni bivši student, a sada uspješni stručnjaci".

Novac ne skuplja na gomili, nikada ga nema više od onoliko koliko mu je potrebno i sam po sebi mu ne znači ništa, ali mu obezbjeđuje hobije, putovanja, igračke i egzistenciju. "Nemam puno novca u kešu. Sve što sam zaradio ja sam opredmetio nekretninama, stvarima i doživljajima u kojima uživam. Još imam mnogo želja".

Ali kaže da nije to sve od profesorske plate, jedan broj njegovih pronalazaka se proizvode i od toga žive porodice u mnogim zemljama svijeta, a nje dodatni prihod od honorara mu omogućava hobije i slobodne aktivnosti, a tokom vikenda radi kao instruktor letenja.