"Zemljin zli blizanac": Naučnici otkrili nešto čudesno na planeti u našem Sunčevom sistemu

Astronomi su došli do novih otkrića u atmosferi Venere, dodajući 'ulje na vatru' raspravi o nedavnim otkrićima tamošnje molekule fosfina i njenog značenja. Neočekivana prisutnost fosfina i dalje zbunjuje naučnike, ali ideja o životu u oblacima Venere i dalje je primamljiva mogućnost.

Od samog početka, otkriće fosfina u atmosferi Venere bilo je revolucionarno (o kojem se mnogo raspravljalo), a razlog je jednostavan. Fosfin je biopotpis, što znači da bi njegova prisutnost mogla ukazivati ​​na život na Veneri. Također, višestrukim naknadnim istraživanjima potvrđena je prisutnost ove molekule, a sada je tim predstavio nove dokaze za ovu molekulu još dublje u Venerinom oblaku - moguće i za amonijak.

Potencijalna prisutnost ove molekule dublje u oblacima planeta uočena je prije. Naime, nedavna analiza podataka NASA-ine Pioneer Venus Multiprobe, lansirane 1978, pronašla je uvjerljive naznake za prisutnost fosfina na oko 55 kilometara visine u oblacima. Što je veći pritisak koji molekula doživljava, to će se linija pojaviti šira u spektru svjetlosti, a takva je karakteristika upravo viđena na liniji fosfina.

"Još uvijek nismo pravilno razvrstali atmosfersko modeliranje za ovo, ali postoje neke široke linije koje sugeriraju prisustvo fosfina na oko 55, 56, 57 kilometara nadmorske visine", rekao je dr. Dave Clements s Imperial Collegea u Londonu.

Ista opažanja dolaze i iz projekta JCMT-Venus, koji koristi teleskop James Clerck Maxwell za otkrivanje i praćenje ne samo fosfina, već i niza drugih molekula, uključujući sumporov dioksid (SO2) i vodu. Dr. Clement Wei Tang promatrao je varijacije vode u atmosferi drugog planeta najbližeg Suncu.

"Postoje brojne neobičnosti u Venerinoj atmosferi. Fosfin je samo nova koja se pojavila", rekao je dr. Clements. "Među ostalim čudnim stvarima je način na koji količina vode i količina SO2 u atmosferi variraju tokom vremena. Ne zna se zašto. Varijacije nisu praćene u velikoj mjeri, ali je poznato da postoje varijacije na vremenskim skalama od dana do godina."

Tim nastavlja analizu podataka koje je prikupio tokom tri promatračke misije. Postoje izazovi kada se radi o potvrđivanju prisutnosti ovih molekula, stoga paze da njihova analiza ne stvara linije tamo gdje ne bi trebala, te koriste i druga nezavisna promatranja kako bi rezultati bili vrlo jasni, uključujući podatke s Pioneer Venus Multiprobe, koja je također vidjela naznake amonijaka - amonijak bi mogao biti sljedeća velika stvar za Veneru.

Iako se amonijak, opisuju naučnici, može lako proizvesti čak i u srednjoškolskom laboratoriju, njegova prisutnost na planeti smatra se dobrim biopotpisom jer ne postoji značajan poznati izvor amonijaka koji ne potječe iz života, bar na našem planetu. Ovo ne znači da je sigurno da na Veneri postoji život – to znači da još ne znamo kako je nastao.

"Stalno se pojavljuju drugi modeli, druga objašnjenja koja govore 'Oh, mogli biste dobiti amonijak i fosfin i razne druge neočekivane kemikalije na ovaj način nepovezane sa životom' pa pokušavamo ne pretjerivati, ali da, stvarno je uzbudljivo", rekla je profesorica Jane Greaves sa Unvierziteta u Cardiffu.

Ipak, mogućnost života bila je ta koja je nadahnula Greavesa i tim da provjere ima li amonijaka. Hemičar William Bains predložio je mogućnost da živi organizmi koriste ovu kemikaliju za suzbijanje kiselosti Venerinih oblaka, čineći male kapljice vode pogodnima za život.

"Ako ima mikroba u Venerinim oblacima, oni bi mogli proizvesti određene plinove koje ne biste očekivali. I pojavio se amonijak jer su ga mogli koristiti kao način neutralizacije kiseline", rekao je profesor Greaves. "I onda smo ga i otkrili malo iznad regije za koju mislimo da je dovoljno topla za život. Ili nema nikakve veze sa životom ili je plin možda proizveden od strane nečeg živog, ali on lebdi prema gore gdje ga je malo lakše otkriti."

Promatranja potječu s Teleskopa Green Bank u SAD-u, međutim, s obzirom na svjetlinu Venere, bilo je teško kalibrirati instrument, pa je tim oprezan i naziva ovo provizornim opažanjem amonijaka. Dakle, još nema potvrde o životu, ali sve ovo govori nam koliko je Venera složena planeta. To nije samo "Zemljin zli blizanac", već svijet koji se mijenja s vulkanima, atmosferama koje lome kosti, paklenim temperaturama i nečim doista bizarnim što se događa u njegovim oblacima. Ima još mnogo toga za saznati o ovom fascinantnom svijetu, a srećom i NASA i Europska svemirska agencija (ESA) planiraju se uskoro tamo vratiti.

NASA-ina misija DAVINCI, koja treba proučavati Venerinu atmosferu, trenutno je na rasporedu za lansiranje krajem decenije, a ova će misija sigurno tražiti fosfin dok leti kroz oblake Venere. Cilj EnVisiona, europske misije, je razumjeti odnos između osebujne atmosfere i geološke aktivnosti i posebno otkriti gdje je Venera "pogriješila" u usporedbi sa Zemljom.

Što se tiče bliskih susreta, očekuje se da će sonda Rocket Lab, dio misije Morning Star, biti lansirana u januaru 2025. i biti prva privatna misija na drugi planet. Ući će u Venerinu atmosferu i, nadamo se, otkriti neke od ovih intrigantnih molekula. Povrh toga, tim se nada da će uvjeriti ESA-inu misiju JUICE da uključi instrumente svemirske letjelice dok leti pokraj Venere sljedeće godine na svom putu do Jupitera.

U pripremi su i radovi o novim spoznajama o fosfinu, vodi i amonijaku na Veneri, a rezultati su predstavljeni u posebnoj sesiji predstavljenoj na National Astronomy sastanku ove sedmice.