Zašto stare knjige tako dobro mirišu

Stare knjige imaju karakterističan miris koji knjiški moljci, ali i mnogi drugi, prosto obožavaju.

Matija Strlic s londonskog Univerziteta opisala je za Telegraph miris kao kombinaciju travnatih bilješki, s trnom kiseline i daškom vanilije, sve do temeljne bajatosti, dodavši kako je miris knjige njezin dio koliko i sadržaj. 

Tajna mirisa je u u stotinama hlapivih organskih spojeva koji čine papirne stranice, tintu i ljepilo. Tokom vremena, ti se spojevi razbijaju, ispuštaju hemikalije koje naši nosevi radosno i pomalo ovisnički upijaju. 

Nove knjige također imaju miris, ali nije to taj miris njihovih „starijih kolega“. Osim toga, danas se koriste i potpuno drugi načini „proizvodnje“ knjiga te su i spojevi različiti. 

Compound Chemistry piše kako se dašak badema stvara zbog benzaldehida, a vanilin emitira note vanilije. Slatki mirisi dolaze iz toulena i etil benzena, a 2-etilni heksanol stvara lagani cvjetni miris. 

Osim toga, knjiga također može sadržavati mirise kojima je bila izložena tokom svoje povijesti, kao što su dim, šteta uzrokovana vodom i vlagom ili miris cvijeća presovanog u njoj. 

Ako ste kojim slučajem već uvelike prešli na e-čitače, pokušajte naći neke osvježivače ili svijeće koji će vašu sobu činiti nalik na staru knjižnicu...