Tamo gdje je sada ljeto: Reportaža iz Canberre, glavnoga grada Australije (FOTO)

Ima tako nekih gradova koji su potpuno nejasni i čije postojanje je gotovo nemoguće objasniti, a još teže opravdati. Jedan od njih je i glavni grad Australije, Canberra. Nije Canberra nejasna samo meni, koja tu živim godinu i po, već i Australcima, koji naglas sebe ubjeđuju da je ovo najugodniji grad za život u cijeloj državi, a u sebi proklinju dan kad su se ovdje doselili. 

Tekst i slike: Merdijana Sadović, Australija

Kako vrijeme prolazi, sve mi se više čini da bi i meni bi dobro došao sličan kurs na kojem bi me neko možda i uspio ubijediti da je stil života u Canberri neuporedivo kvalitetniji od života u Sydneyju ili Melbournu, nekadašnjim glavnim pretendentima na titulu australske prijestolnice. I da je bilo mnogo lakše i pametnije potrošiti stotine milijardi dolara na izgradnju glavnoga grada na novoj, neutralnoj lokaciji, nego problem između dva rivala riješiti izvlačenjem iz šešira ili žrijebom, na primjer.

Kako god okrenem, nekog vidljivog razloga za moj antagonizam prema Canberri i nema. Ovo je vrlo siguran i uređen grad, “pravljen po mjeri čovjeka”, što je mantra koju gradske vlasti stalno ponavljaju i sebi i drugima. Ima puno zelenila, veliko vještačko jezero, desetine kilometara biciklističkih staza i šetnica, izvrsne sportske terene na svakom ćošku, nema saobraćajnih gužvi ni smoga i sve, naizgled, besprijekorno funkcionira. 

Međutim, problem je to što Canberra nema dušu. A bez duše grad nije grad, već neka vještačka tvorevina, privremeno boravište koje čovjek nikad ne može istinski nazvati svojim domom.

Grad koji je nastao kao kompromis

Svi najljepši gradovi svijeta nastali su tu gdje jesu jer je postojao neki razlog – ili je u blizini bila rijeka, ili more, ili jezero, ili barem vojna utvrda. Ljudi su te gradove podizali i dograđivali stoljećima, a vrijeme ih je tesalo i oplemenjivalo. Canberra nije imala tu sreću. Ona je nastala prije nekih stotinjak godina u arhitektonskom birou, s nadom da će vremenom postati grad u kojem bi svako poželio živjeti. Međutim, ni sto godina kasnije to se još uvijek nije desilo. 

Višegodišnja svađa između Sydneyja i Melbourna oko toga koji od ta dva grada bi trebao dobiti epitet “glavni” počela je 1901. godine, nakon formiranja australske federacije šest država i proglašenja ustava, jer je nova federacija trebala dobiti i novu prijestolnicu. U to vrijeme Sydney i Melbourne su bila dva najbogatija grada u Australiji i svaki od njih je htio prigrabiti ovu prestižnu titulu za sebe. I umjesto da pametniji popusti, 1908. godine donesena je odluka da se glavni grad podigne na neutralnom terenu.

Pošto je Melbourne (glavni grad države Victoria) na jedvite jade pristao da nova prijestolnica bude izgrađena u Novom Južnom Velsu (državi čiji je glavni grad Sydney), odlučeno je da taj novi grad mora biti udaljen od Sydneyja najmanje 160 kilometara kako se vremenom ne bi pretvorio u njegovo predgrađe. Kao utješnu nagradu, Melbourn je dobio pravo da postane privremeno sjedište države dok novi grad ne bude spreman za useljenje. 

Na nesreću, mjesto odabrano za taj novi grad nalazi se u pravoj nedođiji. Udaljeno je nekih 150 kilometara od mora “zato da parlamentarci ne bi radno vrijeme provodili na plažama već u svojim kabinetima”, kako mi u šali reče jedna Australka. A možda se i nije šalila. Druga teorija kaže da je Canberra udaljena od mora taman toliko da je ne mogu pogoditi projektili ispaljeni s neprijateljskih podmornica, u slučaju da se neopaženo prišunjaju australskim obalama. Ako u tome ima imalo istine, tvorac ove ideje je potpuno previdio mogućnost da će se nekad izumiti oružje mnogo sofisticiranije i opasnije od bilo kakvog podmorničkog projektila, te da udaljenost prijestolnice od obale neće igrati nikakvu ulogu. 

Sunce nemilosrdno prži

Kada je konačno određena lokacija za novi glavni grad, trebalo je naći i arhitektu koji će osmisliti njegov izgled, a ta je čast pripala bračnom paru iz Chicaga, arhitektima Walteru i Mahony Griffin. Njihov prijedlog je pobijedio na međunarodnom konkursu jer se žiriju dopao koncept grada “po mjeri čovjeka”, u kojem će biti mnoštvo niskih kuća s uređenima baštama, alejama, rekreativnim sadržajima i monumentalnim objektima. Ono što bračni par Griffin nije predvidio su ozonske rupe i neumoljivo australsko sunce koje prži sve pod sobom. Ljeti je održavanje zelenih površina zelenim gotovo nemoguća misija i iziskuje ogromne račune za vodu, pa i uz najveće napore i odricanja Canberrani veći dio godine ne mogu viziju bračnog para Griffin pretvoriti u stvarnost. 

Zahvaljujući svom položaju usred nedođije, australska prijestolnica okružena je beskrajnim prostranstvima suhe trave, niskog rastinja i eukaliptusovog drveća, pa je Australci zovu “bush capital”. Koliko je neizgrađena najbolje se vidi s vidikovca na brdašcu visine sarajevskog Huma koje oni zovu Crna planina. Pogled koji se odatle pruža može se opisati otprilike ovako: šuma eukaliptusa na jednoj strani, šuma eukaliptusa na drugoj strani, more suhe trave na trećoj strani, a na četvrtoj jezero, nešto malo stambenih kuća, pokoja zgrada i to je to. 

Hoće li sedam miliona stabala pomoći?

U nastojanju da oplemene vegetaciju u Canberri, gradske vlasti su u proteklih nekoliko desetljeća posadile sedam miliona stabala evropskih vrsta drveća, i to onih koje su otporne na sušu i velike promjene temperature. Ipak, to se drveće sa Crne planine gotovo i ne vidi jer su eukaliptusi brojčano neuporedivo nadmoćniji.

Zbog svoje relativne neizgrađenosti i velikih zelenih (tj. smeđih i žutih) površina, Canberra je raj za lokalnu divljač. Tako se, umjesto pasa i mačaka, ljudima ispred kućnih vrata motaju kenguri, zečevi i lisice, a u parkovima, umjesto golubova i vrabaca, žive razne vrste kakadua i ostalog egzotičnog pernatog življa. Koale su, nažalost, rijetkost u ovom dijelu Australije, za razliku od otrovnih zmija i paukova, kojih ima u izobilju. 

Canberra, koja danas ima blizu 400.000 stanovnika, sjedište je državnog parlamenta i svih važnijih institucija u zemlji, ali većina Australaca  - pogotovo onih koji su se tu doselili iz neuporedivo ljepših Melbourna, Sydneya, Brisbanea i Adealaida - na ovaj grad gleda s blagim prezirom. Kad ih pitate sviđa li im se Canberra, oni malo zastanu, slegnu ramenima i odgovore da je ovo odličan grad za ljude s malom djecom. Drugim riječima, za one koji na spavanje idu u 9 navečer i kojima kulturni i zabavni sadržaji kotiraju vrlo nisko na listi prioriteta. 

Canberra nema pravi gradski centar i to joj je bolna tačka. Drugi veliki problem je i javni gradski prijevoz. Došljacima je nemoguće odgonetnuti princip po kojem taj saobraćaj funkcionira. Na većini autobuskih stanica nema reda vožnje, nema mape s označenim stanicama, tako da možete cijeli dan provesti sjedeći na klupici u betonskoj kućari iz '70-ih godina, nadajući se da će u jednom trenutku naići neki autobus za negdje. A ako nemate pametni telefon s ugrađenim GPS-om, bolje vam je da i ne ulazite u autobus, jer niti ćete znati gdje ide, niti na kojim se stanicama zaustavlja. Možda australska djeca u školi pohađaju kurseve o korištenju gradskog prijevoza, ali došljaku sa strane je on potpuna misterija. 

Nije sve tako loše 

Trenutno su u Canberri u toku velike rasprave o najavama uvođenja tramvajskog saobraćaja, ali većina stanovnika ovog grada smatra da je to čisto bacanje para. Ankete koje se redovno provode  pokazuju da bi Canberrani radije taj novac potrošili na otvaranje akvarija, velikog sportskog centra (stotog po redu), ili zabavnog parka. Što dovoljno govori o njihovoj svijesti o tome koliko je kvalitetan javni saobraćaj važan za život jednoga grada.

Naravno, Canberra ima i svojih dobrih strana, prvenstveno vrlo kvalitetne muzeje i galerije u kojima se mogu naći djela svih važnijih svjetskih umjetnika – od Moneta, Matissea, Cezannea, Picassa i Dalija, do Pollocka, Rothke i Warhola. Zapravo, teško da ćete igdje na svijetu naći manji grad s bogatijom zbirkom umjetnina. Ali, kad obiđete sve te galerije i muzeje, optrčite nekoliko krugova oko jezera i posjetite sve gradske znamenitosti (koje se mogu nabrojati na prste jedne ruke), poželite da je glavni grad ipak negdje drugo. 

U prekrasnom Brisbaneu, npr., ako se već Melbourn i Sydney nikako nisu mogli dogovoriti kome treba pripasti titula australske prijestolnice.