Šta je predviđeno romanom i filmom Odiseja 2010 (VIDEO)
Radiosarajevo.ba
Odiseja u svemiru je remek-djelo SF žanra, koje je imalo preloman uticaj na modernu kulturu sa kraja prošlog stoljeća te razvoj savremene misli, književnosti i filma. Jedan od trojice najvećih svjetskih SF pisaca, Arthur Clarke, napisao je Odiseju kao trilogiju (2001., 2010. i 2061.) koja obuhvata šest desetljeća jedne od mogućih budućnosti, a gdje je sve počelo prije četiri miliona godina, sa očaravajućim, potpuno crnim, monolitom - pojavom nečeg neobjašnjivog što je u čovjekolikom majmunu potaknulo iskru ljudske svijesti pretvarajući ga u čovjeka...
2001: Odiseja u svemiru
2010: Druga Odiseja predstavlja jedan od najboljih SF filmova iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, koji ima samo jedan nedostatak - nesreću da predstavlja nastavak SF filma od kojeg teško da će se snimiti bolji: Kubrickov 2001: Odiseja u svemiru (1968). Uporište kvaliteta ovog filma počiva prvenstveno na besprijekornoj žanrovskoj komponenti proistekloj iz Clarkeovog literarnog predloška. U osnovi je zamisao da postoji jedna vrsta blagonaklonih i superiornih bića koja širom svemira potpomažu razvoj i stasavanje mladih inteligentnih rasa.
2010.
U 2010. ponavlja se tema iz prethodnog dijela, ali ovog puta čovjek nema centralnu ulogu u planovima gotovo svemoćnih misionara. On je već upućen, posredstvom svog emisara Davida Bowmana, u carstvo viših kosmičkih entiteta, a sada se na početku istog puta nalazi jedna nova rasa koja se pojavila na Jupiterovom mjesecu Evropi. Da bi se ona zaštitila i obezbijedila, ljudima biva uskraćen pristup u ovaj mali svijet, a džinovska planeta pretvara se u drugo Sunce našeg zvjezdanog sistema.
Nijedan drugi SF film iz osamdesetih godina nema ovako pouzdane i originalne žanrovske temelje, a 2010. i u medijskom pogledu djeluje prvorazredno, sa nizom odličnih specijalnih efekata. Ovaj film Petera Hyamsa iz 1984. je naišao na prilično slab prijem i kod kritike i kod publike samo zbog nesretne okolnosti da predstavlja nastavak Kubrickovog remek djela, sa kojim je nužno morao biti poređen.
Hladni rat u svemiru
Glavni lik 2010. je dr. Heywood Floyd (Scheider), koji ni devet godina nakon incidenta sa svemirskim brodom Discovery ne uspijeva prijeći preko najvećeg debakla svoje karijere. Iako je svjestan da je iskorišten kao žrtveno janje u cijeloj priči (Odiseja 2001.), Floyd je i dalje opsjednut Discoveryem. Da stvar bude gora, SAD i SSSR (u vrijeme pisanja romana Clarke nije predvidio raspad Sovjetskog saveza, a hladni rat bio je na vrhuncu) na rubu su oružanog sukoba, a Sovjeti u tajnosti pripremaju misiju prema Jupiteru u nadi da će tamo pronaći rješenje misterije zvane "crni monolit". Želeći izbjeći optužbu za piratstvo (Discovery je američki teritorij, i svaki neovlašteni ulaz na brod smatrao bi se činom piratstva), Sovjeti na brod Aleksej Leonov primaju Floyda, dr. Curnowa (Lithgow) - dizajnera Discoverya te dr. Chandru (Balaban) - tvorca superračunara HAL 9000 odgovornog za propast originalne misije.
Budućnost koju Clarke ovdje opisuje nije previše svijetla, politička situacija nalikuje onoj za vrijeme kubanske krize, a rat dviju supersila čini se neizbježan. Clarke zato koristi brod Leonov kao simbol jedinstva i poziv Amerikancima i Rusima da udruže snage u istraživanju svemira. Parola "zajedno smo jači" suprotstavljena je hladnoratnoj paranoji na koju nije imun niti jedan od likova, pa čak ni sam Floyd koji nastoji ostati prvenstveno čovjekom od nauke i razuma.
Ni odnos čovjek - mašina ovdje nije zaboravljen, HAL 9000 još uvijek je misteriozan, čak i jeziv, baš kao i njegov tvorac, ekscentrični i čudnovati dr. Chandra, u čije namjere do samog kraja ne možemo biti sigurni.
Film ne razočarava ni na vizualnom planu, prizori koji se odvijaju u blizini Jupitera izgledaju vrlo uvjerljivo, gotovo kao da su zaista tamo i snimljeni. Zanimljiv je i izgled sovjetskog svemirskog broda Leonov, industrijski, pomalo i istrošen, potpuno u suprotnosti sa dizajnom američkog Discoverya, kojim dominira bijela boja i glatke površine (u stilu NASA-e, reklo bi se).
Arthur Clark
Ispunjena proročanstva?
Clarke, nažalost, nije doživio 2010. (umro je dvije godine ranije) da vidi šta će se desiti, ali neke stvari je donekle i uspio pogoditi. Pojava "blagonaklonih i superiornih bića koja širom svemira potpomažu razvoj i stasavanje mladih inteligentnih rasa" - Visoki predstavnik i njegovo društvance u BiH... Viši svemirski entiteti? O tome ne bi trebalo ni raspravljati. Izmještanje centra zvjezdanog sistema na Jupiterov mjesec Evropu - pojava EU i šengena. Clarke doduše nije predvidio raspad Sovjetskog saveza i kraj hladnog rata, ali suradnja dviju supersila i politika "zajedno smo jači" postaje sve zastupljenija. Vještačka inteligencija i zlobni, čangrizavi računar jesu tema skoro svakog SF uratka, ali vrlo brzo bi mogli postati realnost.
http://www.youtube.com/watch?v=QLTRDH2YFqc&feature=related
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.