Slavni naučnik s Harvarda: "Ovo što smo pronašli u Pacifiku nije s naše planete"

Istaknuti fizičar sa univerziteta Harvard Avi Loeb, koji već godinama istražuje ima li života na drugim planetima, izjavio je kako rezultati prve analize sitnih fragmenata koje je njegov tim u junu izvukao iz Tihog oceana sugeriraju da je riječ o predmetima koji porijeklo vuku iz drugog zvjezdanog sistema.

Oko 700 sićušnih metalnih kuglica sadrži legure koje se ne podudaraju s niti jednom postojećom legurom u našem solarnom sistemu.

Analize zasad ne daju odgovor jesu li umjetnog ili prirodnog porijekla, a Loeb tvrdi da je to sljedeće pitanje na koje njegov tim želi odgovoriti u nastavku istraživanja. Na pitanje da li je moguće da su ovo fragmenti vanzemaljske letjelice, odgovorio je "i to je moguće".

"Ovo je historijsko otkriće jer su ljudi prvi put u rukama imali fragmente velikog objekta koji je stigao na Zemlju iz drugog solarnog sistema", napisao je Loeb u utorak na Mediumu, gdje je dokumentirao ekspediciju i njezine rezultate. "Uspjeh istraživanja pokazuje da vrijedi riskirati u nauci, uprkos slabim izgledima da se može doći do novih otkrića", poručio je.

Tim naučnika angažirao je kompaniju Eyos Expeditions i u junu se ukrcao na brod Silver Star koji je plovio za Papuu Novu Gvineju. Posada je dvije sedmice na teritoriji sjeverno od Papue pokušavala izvući ostatke neobičnog meteorita IM1 koji se srušio u Zemljinu atmosferu 2014. godine. Sve je s 1,4 miliona eura financirao američki milijunaš Charles Hoskinson.

Godinama se niko nije zanimao za podatke koje su zabilježili senzori američke vlade sve dok ih Avi Loeb te Amir Siraj, koji je tada bio tek student na Harvardu, nisu pronašli 2019. i objavili svoja otkrića. Još tri godine su morale proći dok Svemirska komanda SAD-a u martu 2022. nije u pismu NASA-i objavilo da su objekti iz drugog sunčevog sistema.

Mali meteorit promjera svega 45 centimetara, udario je u Zemljinu atmosferu 8. januara 2014. godine, nakon što je putovao kroz svemir brzinom većom od 210.000 kilometara na sat. Riječ je o brzini koja znatno premašuje prosječnu brzinu kojom meteori koji kruže unutar Sunčeva sustava.

Otkriće je poslužilo kao opravdanje za Loeba, osnivača Projekta Galileo, istraživačkog programa pri Centru za astrofiziku Harvard-Smithsonian posvećenog znanstvenoj potrazi za vanzemaljskom tehnologijom.

Sedam mjeseci kasnije, Loeb i njegov tim bili su 85 kilometara udaljeni od obale otoka Manus češljajući više od 160 kilometara oceanskog dna uz pomoć ‘sanjki‘ koje su vukle sajle prekrivene magnetima.

Sreća je htjela da pronađu ono što su tražili: više od 700 sferula koje su u promjeru manje od milimetra, a masa manja od miligrama. Bilo je potrebno 26 vožnji sanjkama koje su toliko minijaturne da se mogu vidjeti tek mikroskopom, piše Jutarnji.