Predstavljamo strip: The League of Extraordinary Gentlemen (VIDEO)

Čuveni britanski strip autor Alan Moore ušao je u legendu sa stripovima poput Watchmen, Swamp Thing i Batman: The Killing Joke te se tokom devedesetih lagano povukao da bi javnost opet uzburkao sa svojim audiovizualnim projektom Unearthing. Jedini veliki Mooreov korak tokom devedesetih desio se 1998. kada je pokrenuo svoju izdavačku kuću America's Best Comics ili ABC, u okviru koje je stvorio pet naslova i riješio da za svaki od njih lično radi scenarij. Tako nešto nije se desilo od zlatnih dana stripa, kada je Stan Lee sam postavio na noge čitav Marvel univerzum. Ipak, ni to nije bio dovoljan izazov za Moorea. Najavio je da će stripovi koje izdaje ABC zanemariti 60 godina super-herojskog stripa, kako po pričama tako i po dizajnu, i nastaviti tamo gdje se stalo prije pojave Supermana i svega što je njegov uspjeh izazvao. ABC će se oslanjati na temelje pulp heroja koji su vladali trafikama prije revolucionarnog Action Comics #1 i pokušati da publici, naviknutoj na nabildane junake sa donjim rubljem preko tajica približi i nešto drugačije.

Ostvarivanje nemogućeg
Slično je ranije pokušavala i grupa autora okupljena oko Dark Horseove podgrupe Legend, i nije uspjela – jedino je Millerov Sin City doživio kakav-takav komercijalni uspjeh i uzdigao se iznad neisplatljivog statusa cult favorite. Dakle, Moore je krenuo da ostvari nemoguće. Prvi strip u izdanju ABC-a bio je The League of Extraordinary Gentlemen... i bio je rasprodat u tri uzastopna tiraža te i u nekoliko tiraža trejdova, a prvo štampanje tvrdog poveza dostiglo je cijenu i do 100 dolara. Moore je krenuo da ostvari nemoguće... i uspio u tome.

Prvi mini serijal od šest epizoda koje čine The League of Extraordinary Gentlemen vol. 1 počinje tako što krajem pretprošlog stoljeća Campion Bond, britanski obavještajac koji radi za misterioznu osobu poznatu samo kao M nagovara izvjesnu Wilhelminu Murray da sastavi specijalni tim koji bi se bavio velikim i čudnim opasnostima za britansku imperiju, a za početak bi morao da povrati misteriozni Kavorit od još misterioznijeg kineskog kriminalca čije ime se ne smije izgovoriti, već je poznat samo kao Doktor. I gospođica Murray, za prijatelje Mina, saziva čudnu skupinu ljudi koju čine indijski kapetan koji se odaziva na ime Niko, ostarjeli lovac i avanturista po imenu Allan, monstruozna kreatura slična gorili koja sebe naziva Edward, i nevidljivi čovjek za kojeg saznajemo da je nekada bio doktor Hawley Griffin. Oni kroz brojne peripetije uspevaju da povrate Kavorit od Doktora, ali sve nije onako kako izgleda, i cijela priča je usko povezana sa smrću Velikog Detektiva ...U drugom mini serijalu, sa crvene planete na Zemlju dolaze osvajači, nakon što ih je sa Marsa protjerao izvjesni John Carter, i Britanija i Liga moraju da se izbore sa vanzemaljcima uz pomoć izvjesnog doktora koji vrši eksperimente sa pretvaranjem životinja u ljude...

Zvuči li šta poznato? Trebalo bi, budući da je Wilhelmina Murray svježe razvedena Mina Harker iz Stokerovog Drakule, Kapetan Niko je Kapetan Nemo iz 20 000 milja pod morem, avanturista Allan je Allan Quatermain iz Haggardovog Rudnika Cara Solomona, Edward je Edward Hyde, surovi alter ego doktora Jekylla, a doktor Griffin je nevidljivi protagonista Wellsovog Nevidljivog čovjeka. Što se Campiona Bonda tiče - špijun Bond koji radi za M... čemu trošiti riječi? Ali, ni to nije sve: Doktor je Fu Manchu, poznati negativac kojeg je kreirao Sax Rohmer, a koristili su ga mnogi; Kavorit je sprava koju je izmislio Selwyn Cavor, Wellsov Prvi čovjek na Mjesecu; John Carter je kreacija Edgara Rice Burroughsa; doktor koji je eksperimentiše sa životinjama je niko drugi do Wellsov Moreau; Marsovci su došli iz Rata svjetova"; a Veliki Detektiv - "jednostavno, dragi moj Watsone"...



Postmodernizam i reinterpretacija starih priča na nov način
Kada je Moore rekao da će se osloniti na literaturu prije super-heroja, nije se šalio. Ideja da se uzmu likovi iz viktorijanske i druge literature nije nova. Najviše ju je u svojim knjigama razradio Philip Farmer, stvarajući takozvani World Newton Universe u kome su se našli brojni likovi iz literature 19. stoljeća, od Sherlocka Holmesa do Tarzana. Sličnu ideju imao je i ovdašnjem čitateljstvu dobro poznati Alfredo Castelli, kada je stvorio svog Doktora Misteriju, pretka Martija Misterije, koji se također šeta kroz brojna književna djela sa kraja pretprošlog i početka prošlog stoljeća. Ali, ta postavka je Mooreu odlično poslužila da stvori novi univerzum, koji će ipak na neki način biti stariji i od DCijevog i od Marvelovog i samim tim izbaciti super-heroje iz priče.

Dakle, oslonivši se na jedan od osnovnih postulata postmodernizma, citiranje i reinterpretiranje starih priča na nov način, Moore je iskombinovao brojnu viktorijansku i ranu edvardijansku literaturu i dobio svijet u kome je Velika Britanija najveća sila tog doba, gdje se za početak dvadesetog stoljeća planira prvo spuštanje na Mjesec, svijet koji bi se mogao svrstati pod književnu odrednicu Steampunk, žanr naučne fantastike koji se bavi nevjerovatnim naučnim dostignućima na početku prošlog stoljeća iz ugla ljudi tog vremena. Glavna osnova za ovakav svijet su romani dvojice začetnika SF-a, Julesa Vernea i Herberta Georgea Wellsa, i mnogi autori bi stali tu, ima sasvim dovljno materijala za priču među hiljadama stranica koje su oni napisali. Ali Moore je otišao dalje. Jer svaki, ali baš svaki lik u Ligi, ma koliko sporedan bio, iz nekog je romana viktorijanskog perioda. Nema nebitnih detalja, sve je precizno konstruisano, svaki detalj je bitan, a svaki papirić referenca na nešto.

Od Dickensa i Swifta, preko Poea i Zole, do likova iz erotske literature tog vremena(!), razne ličnosti opće ili manje poznate defiliju kroz stranice Lige i samo čekaju da ih zapazite. Guliver, inspektor Donovan, Auguste Dupin, Mycroft Holmes, Randolph Carter... teško ih je sve nabrojati, i nije ni čudo što je izašao i A reader's companion koji panel po panel otkriva sve skrivene detalje Mooreovog scenarija. I svaki lik se ponaša shodno svom karakteru, uvtrđenom u njegovom "matičnom" romanu. Što ne guši priču: ko ne voli da se igra traženja citata, može da iščita Ligu, i pod pretpostavkom da zna ponešto o nekoliko glavnih likova neće biti ni najmanje zbunjen. Ali za onoga ko voli da čeprka po enciklopedijama, knjigama ili internetu u potrazi za detaljima kao što je "ko je kog đavola taj P. Blakeny?!", strip je jednostavno Raj. Jedini strip sa više takvih detalja je maestralno ludilo Granta Morrisona poznato kao The Invisibles.

Onome ko ne voli citate, Liga nudi inteligantnu priču, puno simpatičnih detalja (nevezanih za citate) i dinamiku grupe o kojoj X-Men i Justice League mogu samo da sanjaju. Nemo i Quatermain kao dvojica starih avanturista su se odmah složili i napravili svoj mali "boys club", ali pošto je prvi zakleti borac protiv imperijalizma, a drugi njegovo oličenje, to ne prolazi bez nesuglasica, izgovorenih ili ne. Hawley Griffin, kao negativac i osoba u potpunosti lišena bilo čega što podsjeća na moral, koji je u Ligi samo zbog obećanog pomilovanja, izaziva opće zgražanje ostalih svojim (ne)djelima. Izmučeni Jekyll služi kao neka vrsta "comic reliefa" kada očajnički pokušava da se ne pretvori u Hyda... a kada se konačno pretvori, dolazi do krvoprolića. A tu je i Mina Murray, svojeglava žena, sufražetkinja, nezvanični vođa grupe, obilježena u društvu zbog "sumnjivih događaja sa strancima" (Rumunima, vjerovatno...), sasvim drugačija od prototipa "dame" tog perioda. Svi oni pokušavaju da spasu Imperiju ne od jedne, već dvije velike opasnosti, i da se ne poubijaju međusobno u međuvremenu. Postoje indikacije da Moore kroz sve ovo priča jednu veću priču, pošto je London krcat masonskim simbolima koji pristalicama teorije zavjere daju brojne ideje, nisu svi odnosi među likovima objašnjeni do kraja i izgleda da se priča kreće ka tragičnom kraju... Ipak, to su samo nagađanja koja će vrijeme demantirati ili potvrditi. Drugi serijal je znatno mračniji, što je i logično, jer se ne bazira na avanturističkim romanima, već na jednoj prilično surovoj SF epopeji, Ratu svijetova. Nakon što smo u prvom delu zavoleli likove, Moore nam prilično jasno stavlja do znanja da se neće svi izvući živi iz rata sa Marsovcima, i time razbija još jedan kanon stripova – održavanje vječitog statusa quo.



Futurizam minulog vremena
Moore je obećao da će i dizajn stripova biti poseban, i nije se šalio. Velika zasluga za to pripada crtaču Kevinu O'Neillu koji svojim stilizovanim crtežom savršeno dočarava klasične likove i sasvim uspjeva da izađe na kraj sa brojnim detaljima koje scenario predviđa. Znači, ako u priči Quatermain treba da drži revolver LeMat, budite sigurni da ga nećete, čak ni na prvi pogled, pobrkati sa Coltom. Ako u ogledalu treba da se vidi Alisa (iz Alise u zemlji čuda), ali u pozadini, tako da se ne nameće čitaocu i ne ometa tok radnje, ona će biti tu, i zapazit ćete je tek kada ponovo i pažljivije prelistate strip. O'Neillov prikaz Steampunk verzija Londona i Pariza je detaljan koliko jedan strip crtež to može biti i čitalac može da provede sate tražeći sve apsurdne mašine ubačene u pejzaž futurističkih gradova... Futurističkih na način na koji je taj termin shvatan prije više od jednog stoljeća.

I dizajn samih izdanja (za koji je takođe zaslužan O'Neill) je poseban: naslovne stranice asociraju na tzv. Penny dreadfuls, pulp štampu iz tog perioda, unutar stripova se nalaze originalne reklame iz viktorijanskog perioda (kao čuvena cenzurisana "wonderful Marvel spray syringe" koja služi za "ubrizgavanje i isisavanje vaginalnih tečnosti" i samim tim je "najzgodniji i najintenzivniji način za čišćenje", za koji je "svaka dama zainteresovana"... a sve je to eufemizam za rani prototip vibratora), autori su predstavljeni kao što je bio običaj u to vreme ( "At tremendous cost we are proud to present Mr. Alan Moore, the world famous Northamptonshire Nightingale famed for his verbal recitations and comical narratives" ), i uopće, sve je učinjeno da svaki broj Lige izgleda kao da je izašao prije jednog stoljeća. Kao dodatak u svakom broju ide tekstualna priča o Allanu Quatermainu, Allan and The Sundered Veil, u kojoj Moore, savršeno imitirajući stil Ridera Haggarda, pripovjeda o Quatermainovom susretu sa Lovecraftovim Randolphom Carterom i Burroughsovim Johnom Carterom (za koje se ispostavlja da su rodbina) ubacujući Lovkraftovske elemente u Ligu, i pripremajući teren za neku od budućih mini serija.

Druga serija donosi The New Traveller's Almanach, u kome Moore na ludački način povezuje gomilu mitskih, literarnih i svih ostalih nemogućih mjesta, od Twin Peaksa do Agarthyja, praveći neku vrstu putopisa po nemogućem. Citata opet ima na hiljade, i svako ko je pokušao da napravi kompletne anotacije Almanaha, završio je na rubu samoubistva. Almanah nudi i uvid u ranija izdanja Lige – naime, spominju se Prosperovi ljudi iz 17. stoljeća i Guliverova družina iz 18.... Tu je i nagovještaj buduće Lige, pred početak Prvog svjetskog rata, u kojoj glavnu reč opet vodi Minna Murray, ali (naizgled) nema nijednog drugog člana sadašnje postave džentlmena. Također, uvodi se lik Orlanda, člana jedne od prethodnih Liga, i kako stvari stoje, člana bar jedne od budućih.

Moore je imao dobru šansu da uspije u onome što je zamislio: da otme američki strip od super-heroja. A onda je snimljen film koji je prilično razljutio istinske ljubitelje stripa, pa je DC počeo da cenzuriše ABC stripove, te je Moore objavio da će uništiti ABC univerzum i posvetiti se samo nekomercijalnim ostvarenjima, kao što je bio From Hell. Eventualno će zadržati samo Ligu, jer na nju on i O'Neill imaju puna autorska prava.

Nakon mnogih peripetija, fanovi su prošle godine konačno dobili prvi dio stripa The League of Extraordinary Gentlemen, Volume III: Century. Radi se o epskoj priči na 216 stranica koja se proteže na period od gotovo stotinu godina. Priča je podijeljena na tri dijela od po 72 stranice, zaokružena u posebne narativne cjeline. Planirano je da sva tri dijela izađu u razmaku od po godinu dana, tako da ove godine izlazi drugi dio, a treći je planiran za april/maj 2011.

http://www.youtube.com/watch?v=qtDphCDULeQ&feature=related