Le Zbor: Podrška Pussy Riot iz Hrvatske

Razgovarao: Marijan Pap, eBalkan

Le Zbor je prvi mješoviti ženski, lezbijsko feministički zbor u našim krajevima, a bije ih glas o prožimanju kulturno-umjetničkog aktivizma i lakih nota. Uz to, zbog kulturno-umjetničkog aktivizma i borbe za ljudska prava mnogi uzoriti građani ove države su doslovno htjeli da ih biju. Danas, nakon sedam godina rada, broje petnaestak članica/pjevačica te su održale više od sto nastupa diljem Hrvatske i inozemstva. Posebno zapaženi bili su međunarodni nastupi u Londonu 2009. na Various Voices festivalu, na Gay Games u Koelnu 2010., u Beču 2011. na Duginom balu te na Festivalu političkih pjesama Wassenbach am See ove godine. Osim samostalnih koncerata Le Zbor je sudjelovao u raznim umjetničkim projektima (filmovima, kazališnim predstavama, likovnim izložbama, modnim revijama  čak se pojavio i u stripu) te je surađivao s poznatim domaćim umjetnicama i kolektivima (Sanja Iveković, Ivana Popović, Dubravka Crnojević-Carić). U svibnju im je izašao prvi album ''Hrvatske budnice'', ali u medije su dospjele tek podrškom Pussy Riotu u zagrebačkoj katedrali i pred ruskim veleposlanstvom. U dopisu medijima povodom toga članice Le Zbora istakle su:

''Smatramo da treba podržati borbu ruskih aktivistkinja jer smo i mi u Hrvatskoj suočene sa sustavnim uplitanjem crkve u politiku i obrnuto. Političari često koriste osjećaje vjernika ne bi li se promovirali u kampanjama, a Crkva se također prerevno bavi sekularnim temama poput uređivanja zakona o istospolnom partnerstvu, medicinski potpomognutoj oplodnji ili seksualnom odgoju, a nisu joj strane ni preporuke s propovjedaonice za koga glasati ili ne na parlamentarnim izborima. Tako je i blagdan Velike Gospe obilježilo mnoštvo diskriminatornih poruka s oltara. Smatramo da je nedopustivo da vjerske dogme utječu na zakonodavstvo i funkcioniranje sekularne države.''

Brojni hrvatski puk zabrinulo je poziranje u zagrebačkoj prvostolnici, zašto mislite da je podržavanje ruskih disidentica bitno, zar nemate pametnijih stvari u životu za raditi?

Da ne bi bilo zabune, organizirale smo prosvjed pred ruskim veleposlanstvom istoga dana. Nakon prosvjeda, uslijedila je kulturno-umjetnička akcija u zagrebačkoj katedrali kao prijestolnici hrvatskoga katoličanstva s čijih se tornjeva već desetak godina viju reklame Croatia osiguranja (uskoro prodano) i Plive (odavno prodano). Nismo remetile mir i molitvu vjernika već smo zauzele metar kvadratni prostora za svoju molitvu. Zatražile smo, svaka u sebi, prosvijetljenje hrvatskoga puka koji još uvijek ne smatra da crkva nije mjesto gdje se kroje odluke svjetovne države, te pozvale, svaka u sebi, na mir, toleranciju, pravednost i snošljivost prema drugima i drugačijima. Tada smo izašle iz crkve.

Povezale smo svoju akciju sa suđenjem djevojkama iz Pussy Riota koje su ušle u pravoslavnu crkvu da bi izrazile neslaganje s Putinovom politikom. Glasnim i jasnim ulaskom u crkvu osigurale su prvome ruskom čovjeku alibi za provođenje suđenja. ''Vrijeđajući osjećaje vjernika'' same su omogućile osuđujuću presudu bez spominjanja kaznenoga djela koje to nije: izricanje njegova imena uzalud (ne mislim na Boga, naravno). Mnogi su se komentatori hvatali za glavu pitajući se kako ne vidimo da su one to namjerno napravile (naravno da jesu, nisu maloljetne ni maloumne, umjetnički aktivizam znači svjesno kršenje normi) te kako ne vidimo da je medijska hajka na nepravedno rusko suđenje zapravo zapadno orkestrirani napad na rusku samostalnost (i ako jest, naša je akcija orkestrirani napad na jaku vezu crkve i države kojoj svjedočimo kod kuće, a koja se osnažuje sve više i više, umjesto da bude obrnuto)...

Sluša li itko vašu muziku? Moj je muž ovo ljeto slušao naš album na repeatu od Zagreba do Zadra...

Gdje sve širite svoju propagandu?

Od vrtića do staračkoga doma, tramvaja i trga do legitimnoga heteroseksualnoga vjenčanja, malih mjesta na jadranskoj obali do europskih prijestolnica – uvjerene smo da ideja promicanja ravnopravnosti nema granica, fizičkih ni mentalnih. Pa kad si tako uvjeren u ispravnost svoje ideje koja ne šteti nikome, ne remeti ničiji mir niti koga omalovažava, zanimljivo je vidjeti kako te doživljavaju štetnim, ''remećujućim'' i omalovažavajućim. Uđeš li ljudima u njihove najskrivenije želje, strahove ili snove, isplivaju zastrašujuće stvari. Prvenstveno, to je strah od prestanka svijeta kakvog poznajemo. Svakodnevna borba za preživljavanje običnoga čovjeka rezultat je funkcioniranja svijeta protiv kojega se borimo. I kad ti takav, običan čovjek kaže da si nedostojan njegove pažnje jer on ima ''zbiljskih'' problema, shvatiš da si zahvatio u područje nesvjesnoga koje neće tako skoro isplivati na površinu... Kad se bavimo nekim problemima, predbacuje nam se što se ne bavimo drugim problemima, i tako dalje. U svakome slučaju, svi se prigovori svode na to da ne djelujemo dovoljno! Pa ti vidi.

Dvije godine vas je financirala RH. Je li u redu vratiti joj podržavanjem parade u Splitu - što su vam skrivili nevini građani Splita; još su i djeca to mogla vidjeti?!

Republika Hrvatska je također podržala paradu u Splitu, pa je bilo u redu da ju podržimo i mi. Uostalom, Republika Hrvatska jest parada u Splitu – od kamena u glavu do šarenih zastava, sve je to Republika Hrvatska, i takvom će ju naslijediti i nevina dječica ukoliko se njihovi roditelji ne podvrgnu ubrzanom postupku razbuđivanja.

Zašto provocirate slobodne građane svojim devijantnim ponašanjem? zašto ga ne zadržite u svoja četiri zida?

Rijetki od nas imaju svoja četiri zida, za početak, kao i većina tih slobodnih građana. Naši su domovi vlasništvo banaka, naši su računi nenaplativi jer nemamo posao kojim bismo pokrivali te troškove. U doba kad je bilo najstrože zabranjeno razmišljati o vjerskoj, rasnoj, nacionalnoj i seksualnoj snošljivosti, podizali smo kredite za stanove u kojima ćemo slobodno prakticirati svoje snošljivosti, ulica je bila rezervirana za stavove jedinstva u mržnji. Sad kad je postalo nemoguće zadržati ta svoja 4 zida, prisiljeni smo izaći na ulicu i biti snošljivi prema drugima, naočigled sviju onih koji još uvijek odbijaju prihvatiti minuse na računima kao trajno stanje ove nacije. Zanimljivo je, a upravo to se ne želi vidjeti, da je naše ''devijantno'' ponašanje podržano od strane onih koji ne moraju brinuti za opstanak svojih bankovnih računa i nekretnina koje imaju u posjedu. Tako ispadamo njihovi plaćenici, dok smo samo njihova medijska ispostava, a mnogo smo sličniji onima koji umjesto kreditne kartice imaju samo – kamen u ruci.

Otkud vam pravo da se izrugujete domoljubnim osjećajima i pjesmama Marka Perkovića?

Nikada se nismo nikome izrugivali, ne funkcioniramo po principu ti meni-ja tebi. Ne mrzimo i nikoga ne pljujemo jer je to osnovni obrazac ponašanja dominantne većine. Domoljubna Thompsonova pjesma bila je samo povod za još jedno osjećajno domoljubno pjevanje. U našoj interpretaciji, lijepi krajevi Lijepe naše postali su lijepe djevojke Lijepe naše, žena je zadobila primat u povezivanju krajeva, što je i metafora za sam zbor, koji povezuje Lijepu našu u terminima ljubavi, poštivanja i slavljenje različitosti. Također, žena kao čuvarica ognjišta, u tradicionalnoj verziji narodnih pjesama, postala je aktivna sudionica u mijenjaju svijesti. To nije izrugivanje, to je podizanje Thomsonova izričaja na još višu, univerzalniju razinu.

Dijelove intervjua prenosimo sa eBalkana