Dnevnik zagrebačkih detektiva iz 1950.: Banda prostitutki, rezanje konjskih repova i lažne pljačke

Zagrebački detektivi vodili su dnevnike iz kojih bi njihove mlađe kolege mogle učiti. Ovo su neki od zanimljivih slučajeva koji su objavljeni, a koje je prenio Jutarnji.

Godina 1954. bila je teška za zagrebačke milicajce. Lov na prostitutke, konjokradice i prevarante koji su obilježili te tople mjesece prije tačno 60 godina, do detalja su opisali inspektor Alojz Jurjević i njegove kolege za potrebe “Priručnika za stručno obrazovanje radnika organa unutrašnjih poslova”. 

Riječ je o publikaciji koju je redovno izdavala milicija bivše Jugoslavije, od 1953. pa sve do 1991. godine.

Opasna banda prostitutki

Izvršena analiza ovih razbojništava pokazala je da su oštećeni prije napada redovno bili u društvu žena sumnjivog morala, da su većinom bili pijani, a da su napadnuti uvijek na istim mjestima”, zapisao je Jurjević u Priručniku.

Žrtve su birane unaprijed pa su ih pratili, a morale su biti u braku i dobrostojeće. Kad bi druženje završilo seksom, nage djevojke bi u sobu pozivale muškarce koji bi žrtvu premlatili i opljačkali.

"Zabavljali smo se u lokalu, stigle su djevojke koje su počele plesati i skidati se. Puno smo pili i to se sve čega se sjećam. Probudio sam se pod mostom, okraden i pretučen", prijavio je H. O., jedna od žrtava bande prostitutki iz ranih 50-ih.

Ako bi žrtva seks odbila, kako se kasnije H. O. prisjetio da je učinio, napali bi ih kad su se pred jutro vraćali kući svojim suprugama i djeci. 

Slučaj se s mrtve tačke pomjerio tek kad je Jurjevićev kolega u stanicu doveo prostitutku s madežom.

“Isljednik se odmah dao na posao, a prijetnje prostitutki ga nisu zaplašile, imao je dovoljno dokaza. Poslije nekoliko dana opiranja, ona se slomila i prokazala sve svoje pomoćnike”, dodao je. 

Ispostavilo se da se banda sastoji od 15 članova, od kojih su njih 12 bile žene. Muški dio ekipe bi nakon "navlakuše" premlaćivao žrtve, a novac bi kasnije, u golemim količinama, trošili u krčmama.

Krađe konjskih repova

Inspektori tadašnje Narodne milicije sada su mučili konjokradice. Tačnije, kradljivci konjskih repova.

“Krađe sijalica i strujomjera, postale su toliko česte, da smo morali uvesti novu mjeru popisivanja tvorničkih brojeva novopostavljenih strujomjera”. 

Te je godine počeo bizarni trend krađe konjskih repova za kojima je vladala masovna potražnja jer su se strune iz repa, umjesto najlona koji se u svijetu počeo upotrebljavati tek prije 15 godina, koristile za mnoge stvari - od perika, četaka za kosu, pa sve do gudačkih instrumenata. 

Broj krađa ubrzo se na području tadašnje Narodne Republike Hrvatske porasti na 695 na godinu, a sljedeće ‘66. na čak 1836.

“Prekontrolirali smo 57 poduzeća i otkupnih stanica te ispitali 136 privatnih osoba. Otkupljivači su ove godine otkupili ukupno 1805 kilograma konjske strune. Cijena kilograma se kretala od 3 do 7 hiljada dinara. Velika potražnja, nedovoljne kontrole preprodavača i visoke cijene stimulirali su ovakvu vrstu kriminala”, zapisali su inspektori.

Nakon više od godine, u Osijeku je uhapšeno 13 kradljivaca, iz 1954. godine milicijski isljednici prisjećaju se lova na izvjesnog Kasima Goretića koji je operirao u Zagrebu, a uhapšen je slučajno. Goretić bi u jednoj noći s konja odrezao po deset repova.

Bio je okrutan i beskrupulozan kriminalac.

Milicajca koji ga je uhapsio nožem je zaklao pred ulazom u stanicu Narodne milicije i pobjegao. 

Lažne pljačke

Kriminalci u privredi, zaposleni na materijalnim poslovima došli su na misao da fingiranjem razbojništava prikriju izvršene pronevjere.

Iz jedne blagajne je nestalo za ono doba basnoslovnih 182 hiljade dinara. Kad se blagajnik slomio, priznao je da je pola skrio u kovčeg uz kanalizacijsku cijev pokraj jedne ceste. Dio zadrugarskog novca tako je ipak spašen. 

Samo dan kasnije istu je pljačku prijavio poslovođa jedne druge poljoprivredne zadruge. Inspektori su sada već bili sumnjičavi, a zapisali su kako im je neobično bilo što poslovođa zna toliko sitnih detalja u pljački da im je priča zazvučala izvještačeno. Prevarant je tvrdio da ga je na ulici presreo pljačkaš i oteo mu 170 hiljada dinara koje je nosio u banku.

Prvi u ruke im je pao izvjesni M. S., blagajnik OPZ-a, poljoprivredne zadruge iz okolice Zagreba. On je u ožujku 1954. u stanici tadašnje Narodne milicije prijavio da ga je opljačkala nepoznata lopina.

Inspektori su utvrdili da je u posljednje vrijeme blagajnik trošio iznad svojih mogućnosti, “kupovao odjeću, darivao po svadbi, častio u gostionicama”.

“Imao je pištolj većeg kalibra. Nosio je crnu gumiranu kabanicu, bio je seljak, visok 178 centimetara. Na rukama je imao platnene rukavice”, opisao je napadača, ali na mjestu napada nije bilo nikakvih tragova zločina. 

Odmah su mu pretresli stan i pronašli 63 hiljade dinara.