Marilyn Monroe: Od platinaste plavuše do feminističke ikone

Dugo je prije svega važila za seks-simbol. Danas se na nju gleda drugačije: Marilyn Monroe kao rani borac za samoodređenje i ravnopravnost u Hollywoodu – između slave, kontrole i novog feminističkog vrednovanja.

Marilyn Monroe stvorila je vjerovatno jedan od najpoznatijih trenutaka filmske historije: bijela haljina iznad otvora njujorške podzemne željeznice, crvene usne, platinasto plava kosa i holivudski glamur. Malo koja žena 20. stoljeća pretvorena je u takvu ikonu, a istovremeno toliko svedena isključivo na svoj izgled.

Tako je bilo i te septembarske noći 1954. godine u New Yorku, kada je snimana legendarna scena iz komedije "Sedam godina vjernosti" (The Seven Year Itch). Stotine fotografa i znatiželjnika posmatrale su kako Marylin iznova pozira iznad ventilacijskog otvora, dok joj vjetar podiže haljinu. Pritom je nastojala da ne otkrije previše, a da ipak djeluje kao da se odlično zabavlja. Ironično, upravo je ta scena kasnije morala biti ponovo snimljena jer su tonski zapisi bili neupotrebljivi zbog buke.

Stotinu godina nakon njenog rođenja i više od šest decenija nakon smrti, na Marilyn Monroe se gleda drugačije. Odavno se više ne smatra samo seks-simbolom pedesetih godina, nego i ranom figurom ženskog osnaživanja u filmskoj industriji, kojom su dominirali muškarci – kontradiktornom, ranjivom, inteligentnom i često ispred svog vremena.

Od Norme Jean do Marilyn Monroe

Rođena je 1. juna 1926. godine u Los Angelesu kao Norma Jeane Mortenson. Njeno djetinjstvo obilježile su hraniteljske porodice, domovi za nezbrinutu djecu i nesigurnost. Veoma rano je naučila da se žene u Hollywoodu prije svega procjenjuju prema izgledu.

Karijeru je započela kao model, prije nego što su je otkrili filmski studiji. Od Norme Jeane nastala je "Marilyn Monroe" – ime koje je zvučalo kao umjetno stvoren lik, što je zapravo i bio cilj. Hollywood ju je oblikovao u zavodljivu plavušu: senzualnu, razigranu i naizgled naivnu. Filmovi poput "Muškarci više vole plavuše" (Gentlemen Prefer Blondes), kao i dva filma Billyja Wildera – "Sedam godina vjernosti" i "Neki to vole vruće" (Some Like It Hot) – učinili su je svjetski poznatom.

Književnost, politika i umjetnost

Međutim, iza javne slike krila se žena koja je željela biti shvaćena ozbiljno – kao glumica i kao osoba. Dok su je studiji ograničavali na stereotipne uloge, Monroe je intenzivno radila na svom glumačkom obrazovanju, čitala svjetsku književnost i zanimala se za politiku, umjetnost i psihoanalizu.

Fotografkinja Eve Arnold zabilježila je 1955. godine trenutak koji pokazuje upravo tu drugu stranu Marilyn. Na fotografiji sjedi na dječijem igralištu potpuno zadubljena u roman "Uliks" Jamesa Joycea. U svojoj fotomonografiji "The Retrospect" Arnold je kasnije napisala da je Monroe knjigu uvijek držala u automobilu te da je naglas čitala pojedine odlomke jer joj se dopadao zvuk Joyceovog jezika, iako joj je djelo bilo zahtjevno za razumijevanje.

Do danas se uz tu fotografiju često tvrdi da je Marylin samo pozirala za kameru s knjigom u rukama. Međutim, ona je više puta odbacivala takve tvrdnje i govorila da su ljudi radije od nje pravili lik nego što su se zaista interesirali za to, ko je ona.

Samouvjeren otpor industriji zabave

Zbog toga mnoge feministkinje danas u njoj vide ženu koja se vrlo rano suprotstavila mehanizmima industrije zabave. Dobro je razumjela koliko se njen izgled i privlačnost koriste u marketinške svrhe, ali je istovremeno tu sliku strateški koristila za vlastiti uspon. Marylin, dakle, nije bila samo žrtva seksističkog sistema, nego je pokušavala iskoristiti njegova pravila u svoju korist.

Važan korak bilo je osnivanje vlastite producentske kuće krajem 1954. godine. Za jednu glumicu to je tada bilo izuzetno neuobičajeno. Monroe je željela veću kontrolu nad svojim ulogama, bolje ugovore i ozbiljnije filmske projekte. Uspjela je izboriti veće honorare, javno se suprotstavljala producentima i odbijala uloge koje joj se nisu sviđale. U vremenu, kada su filmski studiji gotovo potpuno kontrolisali svoje zvijezde, to je bio izuzetno samouvjeren potez.

'Nestabilna i neprofesionalna'

Ipak, Monroe je ostala zarobljena u protivrječnostima svog vremena. Javnost je slavila njenu ženstvenost i erotičnost, ali su upravo te osobine kasnije korištene protiv nje. Mediji su je često opisivali kao nestabilnu, problematičnu ili neprofesionalnu – izrazima koji se i danas iznenađujuće često koriste za snažne i hrabre žene koje se suprotstavljaju očekivanjima društva.

I njen privatni život postao je predmet javne fascinacije. Brakovi s bejzbol zvijezdom Joeom DiMaggiom i dramaturgom i piscem Arthurom Millerom bili su jednako medijski eksploatisani kao i njene psihičke krize, te ovisnost o lijekovima, piše DW.

Kada je Monroe umrla 1962. godine u dobi od samo 36 godina, odmah je počelo stvaranje mitova o njenom životu i smrti. Do danas kruže brojne teorije zavjere. Posebno je uporna tvrdnja da je ubijena zbog svojih kontakata s porodicom Kennedy, iako za to ne postoje dokazi.

Pokret #MeToo promijenio je pogled na Monroe

Posljednjih godina pogled na Marilyn Monroe ponovo se promijenio. Debata pokrenuta pokretom #MeToo i rasprave o zloupotrebi moći u Hollywoodu doprinijele su novom tumačenju njenog života. Mnogi danas prepoznaju koliko je trpjela pod pritiskom studijskog sistema koji je žene istovremeno idealizirao i kontrolirao.

Takvu perspektivu prikazao je i biografski film "Blonde" iz 2022. godine, u kojem je Marilyn tumačila Ana de Armas. Film je prikazao Monroe prije svega kao ranjivu i traumatiziranu ženu. Dok su neki kritičari u tome vidjeli beskompromisnu kritiku holivudske slike o ženama, drugi su smatrali da je film Marilyn ponovo sveo na patnju i ulogu žrtve.

Marilyn Monroe je veoma rano platila cijenu ženske vidljivosti. Bila je poželjna, ali rijetko poštovana. Slavna, ali gotovo nezaštićena. Inteligentna i obrazovana, ali svedena na ulogu stalno dostupnog seks-simbola.

Možda upravo u tome leži njeno feminističko naslijeđe: Marilyn Monroe je još pedesetih godina prošlog stoljeća pokazala koliko ženska samostalnost može biti složena u svijetu koji žene istovremeno obožava i kontroliše. Činjenica da je njena slika i stotinu godina nakon rođenja i dalje poznata širom svijeta pokazuje koliko je snažno obilježila modernu pop-kulturu.