Ona je bila najveća ljubav Montena: Upoznali se s 16, a iz njihove priče nastala je čuvena balada

Kemal Monteno, umjetnik izuzetnog talenta i skromne prirode, osvajao je nekadašnje jugoslovenske prostore nostalgičnim glasom i emotivnim baladama u stilu harmoničnih italijanskih kancona. Iako su kroz njegove stihove često provirivale ljubavne tuge, on je cijelog života bio srećno zaljubljen u jednu ženu, kojoj je posvetio i posebnu pjesmu – evergrin koji svi volimo.

"Jedne noći u decembru, kad je bila hladna zima, čuvao sam tebe, Branka, čuvao sam našeg sina...", pjevao je muzičar kog su voljele sve generacije na prostorima bivše Jugoslavije. Kemal Monteno bio je neprikosnoveni majstor laganih nota, a oni koji su ga poznavali ili barem jednom sarađivali s njim kažu da je bio i duša od čovjeka.

Njegovi stihovi predstavljaju iskrenu ispovijest romantičnog pjesnika koji je iskusio život i bol, te se iza velikog broja njegovih balada kriju i priče iz stvarnog života. Među himnama vječne ljubavi je i pjesma kojom smo počeli ovu priču. Posvećena je ženi koju je volio do posljednjeg daha – supruzi Branki. I zaista, napisao ju je dok ju je čuvao, dok je bio na straži.

Imala je 16 godina kada su se upoznali. Vjenčali su se 1971. i ostali nerazdvojni sve do njegove smrti u januaru 2015. godine.

"Bila je to ljubav na prvi pogled. Od prvog dana smo bili zajedno. Poštovali smo se, nismo se svađali. Upoznali smo se na sarajevskom korzu. Ranije nije bilo kafića, samo smo se šetali. Tada je već pjevao i imao hit Lidija. Nisam imala pojma ko je on, dok mi nije rekla prijateljica. Kada je otišao u vojsku u Jastrebarsko, često sam ga posjećivala. A tada je vojska trajala godinu i po", ispričala je Branka i otkrila kako ju je zaprosio.

"Kada se vratio iz vojske, često sam odlazila kod njega. Imala sam strogu mamu kojoj je smetalo što puno vremena provodim kod Kema. Jedne večeri je došao po mene i mama je rekla: 'Djeco, ovako više ne može. Prijatelji me svaki dan pitaju zašto Branka svake večeri ide na Koševo'. On je na to samo odgovorio da ćemo se vjenčati u junu. No, kako je moja starija sestra trebalo da se uda za mjesec dana, mama je rekla da neće moći da podnese toliki trošak. Kemo joj je rekao da se ništa ne brine. Otišao je u tadašnji Jugoton i uzeo avans ugovora koji je potpisao s njima. Uz pomoć tog novca organizovali smo vjenčanje."

U početku su živjeli kod njegovih roditelja, a nakon rođenja kćerke Adriane kupili su stan. Dvije godine kasnije dobili su sina Đanija. Voljenoj supruzi Kemal Monteno je posvetio pjesmu Jedne noći u decembru, koja je nastala na neobičan, ali romantičan način.

"Tekst mi je poslao iz vojske, za rođendan. Napisao ga je na straži, na kutiji cigareta Filter 57, koje su svi tada pušili. Kad se vratio kući, komponovao je pjesmu. Izveo ju je na festivalu, ali nije odmah postigla veliki uspjeh. No, kasnije je postala popularna. Zanimljivo je da tada još nismo imali sina, a on je pjevao o njemu", otkrila je Branka.

"Riječi su se jednostavno sklapale. Imao sam nevjerovatnu inspiraciju. Pjesmu sam podijelio s vojnicima u kasarni i vrlo brzo su je svi pjevušili. Budući da se mojoj Branki bližio rođendan, odlučio sam da joj to bude poklon. Bila je oduševljena kada je dobila pismo s pjesmom. Često mi kaže da joj je to najljepši rođendanski poklon u životu", ispričao je nezaboravni sarajevski šansonjer.