Ko je bio Mate Mišo Kovač: Život između pjesme, Dalmacije i bola koji nikada nije prošao

Mate Mišo Kovač, jedan od najpoznatijih pjevača s prostora bivše Jugoslavije, preminuo je danas, 31. oktobra 2026, u 85. godini.

Tokom gotovo šest desetljeća duge karijere postao je mnogo više od pjevača zabavne muzike. Bio je jedan od najvećih fenomena popularne kulture ovog prostora, s publikom koja ga je pratila kroz generacije. 

Mišo Kovač rođen je 16. jula 1941. u Šibeniku, gdje je proveo djetinjstvo i mladost. Zanimljivo je da muzika u početku nije bila njegov jedini san. Kao mladić je trenirao fudbal i branio za juniore Šibenika, a sanjao je o tome da jednog dana zaigra za splitski Hajduk.

Završio je Industrijsku školu i izučio tapetarski zanat, ali je njegov život krenuo potpuno drugim putem nakon što je još kao tinejdžer počeo ozbiljnije ulaziti u svijet muzike.

Na takmičenju Prvi glas Šibenika 1961. godine podijelio je prvo mjesto s Mirkom Vukšićem, budućim gitaristom grupe Mi. Nekoliko godina kasnije, 1964, snimio je prvu ploču za Jugoton, a na početku karijere uglavnom je izvodio prepjeve tada popularnih stranih pjesama. Među njegovim uzorima bili su Elvis Presley, Ray Charles i brojni italijanski izvođači.

Veliki proboj uslijedio je krajem šezdesetih. Pjesma Više se nećeš vratiti, s kojom je 1969. osvojio prvu nagradu na festivalu Vaš šlager sezone, prodana je u približno pola miliona primjeraka.

U godinama koje su uslijedile Mišo je izgradio jednu od najuspješnijih karijera u historiji jugoslavenske i hrvatske zabavne muzike. Hrvatski biografski leksikon navodi da su njegove ploče, kasete i albumi do kraja osamdesetih dostigli više od 15 miliona primjeraka, dok Croatia Records njegov ukupni tiraž procjenjuje na više od 20 miliona prodanih nosača zvuka.

Sedamdesete i osamdesete bile su vrhunac njegove popularnosti. Izvodio je pjesme autora poput Đorđa Novkovića, Zdenka Runjića i Stjepana Mihaljinca, a njegovu karijeru obilježili su hitovi Proplakat će zora, Ti si pjesma moje duše, Dalmacija u mom oku, Ostala si uvijek ista, Ako me ostaviš, Svi pjevaju, ja ne čujem...

Njegov glas, izrazita emotivnost i prepoznatljiv scenski nastup učinili su ga jednim od rijetkih pjevača čiji su koncerti okupljali desetine hiljada ljudi.

Mišo je pritom imao i neobičnu sposobnost da njegove pjesme nadžive vrijeme u kojem su nastale. Nisu ostale vezane samo za jednu generaciju niti za jednu republiku bivše Jugoslavije. Pjevale su se i slušale širom regiona, a pjesme poput Ostala si uvijek ista i Ti si pjesma moje duše ostale su dio zajedničkog muzičkog pamćenja nekoliko generacija.

Njegov privatni život obilježile su i velike tragedije. Posebno teško pogodila ga je smrt sina Edija 1992. godine, kada je imao samo 16 godina. Edi Kovač, kojeg je pjevač dobio u braku s Anitom Baturinom, kao maloljetnik se pridružio odbrani Hrvatske tokom Domovinskog rata. Imao je samo 16 godina kada je odjenuo vojnu odoru. U aprilu 1992. godine teško je ranjen u Zagrebu, a nekoliko dana poslije preminuo je u bolnici. Okolnosti njegova ranjavanja ostale su predmetom pitanja i dvojbi koje su Mišu pratile godinama. O jednoj od najtežih noći svojega života Kovač je govorio 1999. godine u HRT-ovoj emisiji Latinica, prisjećajući se trenutaka u kojima je doznao za sinovo ranjavanje.

Kako piše Tportal, pjevač je ispričao da ga je usred noći probudio telefonski poziv. Odmah je posumnjao da se nešto dogodilo Ediju, a zabrinutost je dodatno porasla kada mu nisu dopustili razgovarati sa sinom. Prema njegovu svjedočanstvu, oko 2:40 sati na vrata su mu došla trojica policajaca, koji su mu kazali da je Edi lakše ranjen. Kovač je tvrdio da su policajci potom pretraživali stan i raspitivali se o oružju, dok on još nije znao koliko je stanje njegova sina ozbiljno. Posebno potresno opisao je dolazak u bolnicu i trenutak kada je ugledao teško ranjenog Edija. "Uzeo sam mu ruku. Poljubio sam ga u čelo i u prsa i rekao ‘gotovo je’. Tako je i bilo", ispričao je tada u Latinici.

Edi Kovač preminuo je 9. aprila 1992. godine, a četiri dana poslije pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz vojne počasti. Mišo Kovač nikada se nije pomirio s činjenicom da nije dobio sve odgovore o okolnostima Edijeva stradavanja. U brojnim javnim istupima govorio je o boli zbog gubitka sina, ali i o potrebi da dozna šta se tačno dogodilo. U razgovoru za Večernji list 1996. godine, govoreći o ratu, oprostu i osobnom gubitku, izgovorio je rečenicu koja je ostala posebno zapamćena: "Lako je opraštati tuđu djecu."

Smrt sina duboko je pogodila cijelu obitelj Kovač. Mišin brak s Anitom Baturinom poslije je završio razvodom, a pjevač je prolazio kroz iznimno teško životno razdoblje. Godine 1999. pokušao si je oduzeti život, ali je preživio zahvaljujući pomoći. U kasnijim intervjuima otvoreno je govorio o teškim trenucima kroz koje je prolazio te o podršci koju su mu pružali bliski ljudi, posebno kći Ivana i supruga Lidija Pintarić.

Nakon toga Mišo se povukao iz javnosti i jedno vrijeme najavljivao kraj karijere. Godine koje su uslijedile obilježilo je povremeno vraćanje na scenu, ali i zdravstveni i porodični problemi. Uprkos svemu, publika ga nije zaboravila.

Jedan od njegovih velikih povrataka bio je koncert na splitskom Poljudu 1993. godine, na kojem se okupilo oko 50.000 ljudi.

Tokom narednih decenija nastavljao je snimati i nastupati, a 2012. dobio je Porina za životno djelo. Njegova popularnost ostala je izuzetna i u poznijim godinama, što je potvrđeno i velikim koncertima i javnim nastupima nakon višegodišnjih povlačenja.

Mišo Kovač ostao je prepoznatljiv i po svom osebujnom javnom nastupu, snažnom karakteru i odnosu prema publici. Nije bio izvođač koji je pokušavao pripadati trendovima, upravo suprotno, decenijama je gradio vlastiti izraz i ostao vjeran pjesmama koje su se oslanjale na emociju, zvuk Dalmacije i jednostavne, pamtljive melodije.

Veličinu Miše Kovača teško je svesti samo na listu hitova, ili na broj prodanih ploča. Mišo Kovač bio je jedan od onih izvođača čije su pjesme bile dio svakodnevice mnogih, pjevali smo ih na svadbama, na proslavama, u kafanama, automobilima i domovima, uz plažu... počivao u miru.