Za Netflix, masakr u Srebrenici je šala – a Gaza je nastavak TV serije

Nekada davno, "Nikad više" izgovaralo se s drhtavom iskrenošću.

Bio je to slogan iskovan u pepelu Aušvica, obećanje generacijama koje dolaze da se užasi genocida više nikada neće ponoviti.

Ali danas, u eri digitalnog spektakla i političke nekažnjivosti, "Nikad više" postalo je "Uvijek opet". Svjedočimo grotesknoj inverziji sjećanja.

Od Varšavskog geta, preko Srebrenice, do Gaze – slike genocida, posebno patnja djece, ne samo da su izgubile svetost, već su postale materijal za ruganje, komediju i najciničnije oblike zabave.

To nije slučajnost, već odraz neraščišćenih historija i neadresiranih uzroka, koji su stvorili kulturu desenzibiliziranu na nasilje i gladnu spektakla.

U šokantnom prikazu neosjetljivosti, nizozemska Netflix komedija Football Parents prikazuje scenu u kojoj se žrtve genocida u Srebrenici porede s nespretnim dječacima na fudbalskom terenu – pretvarajući Bosanski Genocid u šalu, piše Esad Širbegović za Middle East Eye.

Ismijavanje žrtava

Više od 8.000 bošnjačkih muslimanskih muškaraca i dječaka ubijeno je 1995. godine pred očima nizozemskih UN vojnika. Ne samo da nisu spriječili genocid, već su i aktivno učestvovali u njegovom provođenju.

Danas ih nizozemska televizija ismijava.

Skandal je još dublji. Nizozemska je povezana s tri velika genocida – Holokaustom, genocidom u Bosni i sada genocidom u Gazi.

Trenutno se protiv nizozemske države vodi tužba zbog nesprečavanja genocida u Gazi. U međuvremenu, nedavno istraživanje otkrilo je da je gotovo pola miliona nizozemskih građana učestvovalo u Holokaustu.

Umjesto da se suoče sa svojom nasilnom prošlošću, nizozemski mediji je recikliraju kao "crni humor".

U nevjerovatnom činu bešćutnosti, Football Parents ismijavaju dječje fudbalske vještine upoređujući ih sa žrtvama genocida – što jezivo podsjeća na 12. april 1993, kada su 74 bošnjačka djeteta ubijena granatama srpskih snaga dok su igrala fudbal na školskom igralištu u Srebrenici.

Ovo nadilazi neukusnu komediju – to je poricanje genocida prerušeno u satiru.

Poricanje nije puki naknadni čin; ono je sastavni dio samog procesa genocida, što vidimo i kod izraelskih TikTok influensera koji proizvode viralne "šale", pretvarajući se da sakupljaju donacije za palestinsku djecu u Gazi, samo da bi otkrili da je riječ o okrutnoj prevari.

Ove snimke pregledale su milioni – pretvarajući stvarnu patnju djece pod neprekidnim bombardovanjem u bešćutnu pošalicu.

Neizgovorena istina

Kako smo dospjeli ovdje? Od dostojanstvenog sjećanja do komercijalizirane patnje? Od oplakivanja djece do ismijavanja njihove smrti na ekranima?

Gorka istina je da nikada nismo istinski napustili genocid.

"Nikad više" nikada nije ni postojalo, jer nikada nije bilo suočavanja.

Korijeni – rasizam, kolonijalizam, dehumanizacija, militarizam – nikada nisu iskorijenjeni. Umjesto toga, iste ideologije koje su hranile Holokaust našle su nove izraze u novim vremenima, usmjerene prema novim tijelima.

Gregory Stanton, osnivač Genocide Watch, definisao je 10 faza genocida – klasifikaciju, simbolizaciju, diskriminaciju, dehumanizaciju, organizaciju, polarizaciju, pripremu, progon, istrebljenje i poricanje – koje tzv. međunarodna zajednica nikada nije internalizirala.

Štaviše, te faze postale su pozadinska buka, a njihovi znaci upozorenja normalizirani u političkom i medijskom diskursu.

Čak i jezički, to obećanje je uvijek bilo krhko. Ponavljajte "Nikad više" dovoljno često, i "N" će se izlizati – sve dok ne ostane samo "kad  više" ili "Uvijek opet". Mantra pretvorena u proročanstvo: "Zauvijek opet."

Izgubljena nevinost

Jedna od najikoničnijih slika Holokausta prikazuje jevrejskog dječaka iz Varšavskog geta 1943. godine, s rukama podignutim u znak predaje, strah urezan u njegovom licu.

Snimljena od strane nacističkog fotografa, fotografija je uhvatila nevinost djetinjstva slomljenu pod teretom državnog nasilja i mržnje.

Postala je simbol povrijeđene nevinosti i poziv na sjećanje. Danas, ta ista nevinost je predmet sprdnje.

Na Zapadu – posebno u kulturnim proizvodima država koje su bile saučesnici u prošlim genocidima – dječja patnja postala je dozvoljena meta. Sveto je postalo profano.

Djeca su oduvijek imala određenu "zabavnu" vrijednost u zapadnim medijima.

Njihova bol je fotogenična, njihove suze emocionalno snažne. Ali postoji tanka linija između prikazivanja patnje i njenog iskorištavanja. Danas, ta linija nije samo pređena – već izbrisana.

U doba genocida koji se prenosi uživo i algoritamski vođenog angažmana, genocid više nije samo zločin – on je sadržaj.

Obmana – genocid nad Bošnjacima – bio je prvi genocid prenošen uživo na televiziji.

Potresne slike emitovane su u domove širom svijeta, razotkrivajući katastrofalni neuspjeh međunarodne zajednice da zaštiti žrtve.

Genocid u Gazi postao je prvi potpuno digitalni genocid.

Pametni telefoni bilježe posljednje trenutke dječjih života u realnom vremenu. Livestreamovi prikazuju čitave porodice zatrpane pod ruševinama – samo da bi te slike bile potisnute satirom, poricanjem ili, još gore, parodijom.

To nije greška sistema. To je osobina načina na koji danas djeluje moć. Iste države i institucije koje ne uspijevaju spriječiti genocid sada dopuštaju da se žrtve ismijavaju unutar njihove kulturne industrije.

Cijena naivnosti

Svijet je u šoku posmatrao kako zapadne strukture moći – političke, medijske, akademske – krše svoje "Nikad više" obećanje dok se genocid u Gazi odvijao pred njihovim očima.

Ali ta izdaja ima dublje korijene, koji sežu unazad do Bosne i Obmane, gdje je Zapad efektivno legalizirao i nagradio genocid.

Dokaz? Srebrenicom još uvijek upravljaju iste srpske snage koje su tamo klale Bošnjake. Nekažnjivost je utrla put poricanju.

Univerzitet u Beču, pod rukovodstvom rektora Sebastiana Schutzea, ostaje upadljiv primjer toga.

Do danas, odbija se izvinuti Majkama Srebrenice zbog svoje dokumentovane uloge u poricanju genocida.

Gaza potvrđuje mračnu istinu: kada jednom opravdate jedan genocid, otvarate vrata za sljedeći.

Uprkos protestima u bosanskim medijima i direktnim peticijama da Netflix ukloni sadržaj koji ismijava bosanski genocid, platforma odbija djelovati.

Ta pasivnost pokazuje potpun prezir prema vrijednosti muslimanskih života – odjekujući dehumanizirajuću retoriku koju je nedavno pojačao njemački kancelar Friedrich Merz, rekavši da Izrael "radi prljavi posao za sve nas".

Dok svijet scrolla kroz genocid u Gazi na svojim ekranima, Netflix svojoj publici nudi nizozemski sadržaj koji ismijava prethodni – pozivajući gledatelje da se nasmiju "dobrom poslu" koji su nizozemski vojnici pod UN zastavom obavili u Srebrenici – ubijajući bošnjačke dječake i muškarce.

Netflix time razotkriva izopačenu hijerarhiju bijelog supremacističkog rasizma, u kojem čak ni plavokose, plavooke europske muslimanske žrtve genocida ne zaslužuju punu ljudskost – niti uklanjanje serije od strane njegovih direktora Reeda Hastingsa i Davida Hymana.

Održavanjem ove dehumanizacije, Netflix ponavlja istu propagandu koja je historijski prethodila genocidima.

Mnogi Bošnjaci su bili šokirani kada je Univerzitet u Beču odbio da se izvini za svoju ulogu u poricanju genocida.

Danas su zgroženi kada vide da Netflix ismijava njihove mrtve.

Ta izdaja posebno boli jer su, poput mnogih širom svijeta, naivno vjerovali u obećanje "Nikad više" – samo da bi saznali da se ono na njih nikada nije odnosilo.