Petar Dragojević: Oliver je jedan, nikada mi nije dao da ga kopiram

Petar Dragojević, splitski muzičar i nećak legendarnog pjevača Olivera Dragojevića posjetio je glavni grad Bosne i Hercegovine, a ekipa portala Radiosarajevo.ba iskoristila je njegov boravak u Sarajevu kako bi saznali više o njegovom muzičkom putu.

S Dragojevićem smo razgovarali o njegovoj karijeri, evocirali sjećanja na velikog pjevača, ali i o sličnostima između Splita i Sarajeva.

Radiosarajevo.ba: Na muzičkoj sceni prisutni ste više od dvadeset godina, kako je započeo i izgledao vaš put?

Dragojević: Davne 1997. godine pojavio sam se na Zadarfestu, s pjesmom Jure Stanića Žao mi je sad, a nakon toga je započela moja saradnja s Tončijem Huljićem. Zajedno smo radili Ovih dana, taj album je bio odlično prihvaćen kod publike. Nakon toga sam malo pauzirao, ni sam ne znam zašto, a onda se dogodila saradnja sa Antonijom Šolom. Trenutno radim s Alenom Nižetićem i Hrvojem Domazetom, a on je jedan od najboljih mladih aranžera koji radi u Hrvatskoj.

Radiosarajevo.ba: Dolazite iz muzičke porodice, uz kakvu ste muziku odrastali?

Dragojević: Slušao sam Beatlese, Ray Charlesa, Stevie Wondera, uglavnom strana muzika. Muziku s prostora bivše Jugoslavije otkrio sam poprilično kasno, 90-ih sam zavolio Zdravka Čolića.

Radiosarajevo.ba: Koliko je Oliver Dragojević utjecao na Vašu karijeru?

Dragojević: Živjeli smo zajedno do moje treće godine, stalno smo bili zajedno. Sad kad razmislim, najmanje smo pričali o muzici, a kada bi i pričali to bi bilo vrlo jasno, kratko i konkretno. Nikad mi nije htio pomoći u tom nekom pjevačkom smislu. Htio je da dobijem sam svoj neki izričaj. Znao sam mu reći da mi otpjeva neku pjesmu, a on bi kazao "a ne, ne, nećeš me kopirati, ti otpjevaj pa donesi meni pa ću ti reći što bi eventualno mogao primijenit". Bio je to teži, ali prirodniji put.

Radiosarajevo.ba: Da li Vam je u karijeri pomogla ili odmogla činjenica da ste nećak legendarnog pjevača?

Dragojević: U početku je bilo lako, svi znaju ko je Oliver, a onda su nas počeli uspoređivati. Jedan je Oliver, bilo se teško opravdati. Na kraju se ispostavilo da je to ipak bio puno teži put, konstantno je bila prisutna ta poredba. 

Radiosarajevo.ba: Po kojoj pjesmi pamtite Olivera?

Dragojević: Svega sam se naslušao od njega, od demo snimaka pa nadalje. Recimo da su u pitanju starije pjesme kao što je Molitva za Magdalenu, Trag u beskraju...to je pjesma koja mi je pjevao na vjenčanju.

Radiosarajevo.ba: Aktuelan je projekat Tragom Olivera, možete li nam reći nešto više o tome?

Dragojević: Radi se o in memoriam muzičkom programu u čast Oliveru koji je započeo prije dvije godine. U projekat su uključeni Oliverovi Dupini, Zorica Kondža, Tedi Spalato, Klapa Bonaca, Jure Brkljača, Goran Karan, Dino Petrić. Reakcija publike na koncerte je odličan. Turneja kreće u Sloveniji, onda idemo u Hrvatsku pa u Njemačku. 

Radiosarajevo.ba: Prije godinu dana objavili ste četvrti studijski album Za tebe za mene, na kojem se nalazi pjesma Samo jednom posvećena Vašoj supruzi. Koliko je teško balansirati privatan život i muzičku karijeru? 

Dragojević: Poprilično je zahtjevno, najveći teret nosi supruga. Imamo petero djece, dosta putujem pa onda sve obaveze preuzima ona. Vodi brigu o njihovim školskim obavezama i treninzima.

Radiosarajevo.ba: Zanimljim je podatak da ste jedno vrijeme sarađivali i sa splitskom grupom TBF?

Dragojević: Bio sam prvi klavijaturista u TBF-u sa 16 godina. Pamtim to kao vrlo zanimljivo i produktivno razdoblje, u periodu dance muzike u Hrvatskoj TBF se izdvojio. Bili su totalna alternativa svemu u tom periodu. 

Radiosarajevo.ba: Riječ je o albumu Ping-pong (umjetnost zdravog đira) iz 1997. godine na kojem se, između ostalih, nalazila pjesma ST stanje uma, koliko su slični Split i Sarajevo?

Dragojević: Sličan je mentalitet. Splićani teško priznaju uspjeh, najteže je uspjeti doma. Kada te priznaju u Splitu, onda znaš da si stvarno nešto postigao. Mislim da je to najveća sličnost sa Sarajevom.

Radiosarajevo.ba: Na sceni ste prisutni više od dvije decenije, kako bi danas prokomentarisali muziku koja se sluša u Splitu?

Dragojević: Od Dalmatinca uvijek očekuju dalmatinske pjesme tako da od mene žele čuti moje pjesme, Olivera ili Grašu. Činjenica je da se najviše slušaju narodnjaci, iako ih nećete čuti na radio stanicama, ali je mladima dostupna. Kvalitet muzike je puno lošiji nego ranije, svi kući imaju laptope, došlo je do hiperprodukcije... Malo je ljudi  kao što je Tonči Huljić, da znaju napisati nešto što će ostaviti trag.

Radiosarajevo.ba: U Sarajevu ste 2006. godine dobili nagradu za najboljeg inozemnog izvođača, ali ovaj put ste u gradu zbog medalja vaše kćerke?

Dragojević: Dvije godine zaredom dolazimo na plesni festival u Sarajevo u kojem sudjeluju djeca s prostora regiona. Kćerka nastupa sa Mažoretkinjama grada Splita i jučer su dobile dvije zlatne medalje. Muzika i ples spajaju ljude, divno je vidjeti mlade koji rade nešto kreativno.