Razvaljivanje Kantona Sarajevo

Likovi koji su glasali za Skaku jer Ćudićka sa deset godina nije nasrtala na četničke tenkove, likovi koji su u puš-pauzi pretrčali od Pape i Svete rimske stolice u naručje pravoslavnog Svetog Save, e oni su pobijedili!

Juče smo svjedočili Čudu u Sarajevu. Onom delegatu Drašku Jeličiću, starom Hrvatu i Komšićevom pulenu, na petnaestominutnoj pauzi između dvije kantonalne runde pljuvačine, našli ikone Svetog Ilije na tavanu i upisali ga u Srbe.

Srba, Srba mi dajte!

Nije Draško Stanivuković, ali je Jeličić, zapakujte ga, može da posluži u instant srbovanju!

Sad, dal’ nesrećni Jeličić baš zna za te pravoslavne slavjanoserBske artefakte u svojoj kući, nije posve sigurno, a i nebitno je.

Rečeno - učinjeno.

Jedan Srbin više osvanuo, bolje reći odpauzirao se u Sarajevu. I nije to mala stvar, ili nilarmstrongovski - Ovo je mali korak za Srbe, ali džinovski skok za kantonalne pučiste, koji su se sa Komšićem na čelu razrahatili u Sarajevskom kantonu, prvom među nejednakim.

Pa je tako DF zapravo postao ili bolje reći ostao SDA-ov inkubator budalastih ideja i partija koja radi ono za šta ni narečena SDA nema želuca ili nema doboljno Srba da uradi.

A sav je posao, odraditi prljav posao i kreirati novu vlast, pa i po cijenu izmišljanja fantomskih Srba. Draško Jeličić je to platio obraz-đonom, sprdnjom jednodnevnom na svoj račun, ali i ministarskim mjestom bato. Ni prvi ni posljednji! Šta je posrbiti se, pohrvatiti ili bošnjačiti nazor za pet, šest hiljada maraka plate i partijski upliv na višemilionsko uhljeb-tržište institucionalnog otimanja para od naroda?!

Kritika zdravog razuma

I kako smo to svi zajedno svršili da prostite?

Nakon kvaziafere “Asim” u kojoj, narečeni Asim objašnjava na mikroprimjeru kako funkcioniše SDA-ova terenska mašinerija, desilo se ŠTA? Pa da ta mašinerija potpomognuta DF-ovim miševima lagano uzme vlast u Sarajevskom Kantonu.

Sve uz sada već povijesnu rečenicu koju je glede afere “Asim” rekao Almedin Miladin:

“Nisam glasao za Sabinu Ćudić jer je u ratu bila u Beogradu”, pojašnjavajući toponimski i antiobrazli zašto je indirektno postavio Abdulaha Skaku u stolicu gradonačelnika sarajevskog.

E sad, može se zdrav razum usprotiviti ovom alogičkom šiljenju kurca i reći, Almedine, Bog ti pomogao, Sabina je imala 10 godina na početku rata, i bila je sve vrijeme u Sarajevu, al’ si zato ti bez ikakvih problema glasao za čovjeka čiji je predsjednik partije kao punoljetan muškarac rat preležao u sefu.

Velim, može to urliknuti zdrav razum, ali jebe se kome za zdravim razumom u eri potpunih mentalnih panjeva u vlasti. Šta briga Almedina za istinsku ljudskost Ćudićkinu ili šta briga DF i SDA pulene za nekakvim ljudima i ljudskim postupcima??? To su tek puste brojke i slova u slagalici od više desetina milona maraka. To je taman onaj eho, ona sprdnja sa narodima und narodnosima u beskonačnom nacionalističkom krugu mjerenja mlohavih intelektualnih penisa slabe potencije, a velike i štetne mentalne impotencije.

Ništa čudno, niti novo. Ima Dodik iste takve “svoje” Bošnjake i Hrvate, kao što je ovaj hudi Jeličić Srbin, misli se riđa glava dok ubacuje sebe i svijet oko sebe u opetovani ratni mod, braneći narečenog aferanta Asima rečenicom:
“On je branio BiH, ne treba to izgubiti iz vida”

I onda smo se svi zajedno, tako preselili u arenu natezanja velikog i malog, dakako, patriotizma.

Pravdanje, ludom radovanje

Najgore što se moglo desiti Našoj stranci, osim gubitka vlasti u Kantonu, bilo je pravdanje, baš tako pravdanje, Sabine Ćudić glede svog pacifističkog djelovanja kao desetogodišnje djevojčice u ratnom Sarajevu.

Jer, ako ste pročitali gore sročeni tekst i ako barem malo poznajete lobanje i mentalne sklopive nacionalističke - jasno vam je da će Ćudićka šta god da kaže ili uradi za Bakira Izetbegovića, za Sarajlića malog, za Skaku, za Almedina Miladina biti četnikuša, polutanka i opasnost, taman toliko koliko ih ugrožava.

Jednako kao što ih zaboli donji dio leđa glede srpstva ili hrvatstva DF-ovih ulizičkih sluga, jednako kao što ih odistinski boli đon za nekakvo nacionalno opredjeljenje ukoliko se ono ne može unovčiti, po uziru na ogledalo ideološko Dodika, taman tako su oni zainteresovani za ratni sarajevski životopis djevojčice Sabine Ćudić ili bilo kog čestitog čovjeka u ovoj zemlji.

Za tu vrstu protuva postoje samo, jedino i isključivo “poslovni partneri u vlasti”. Svi ostali su “četnici” “ustaše” , “balije” ili “izdajnici iz ‘92”.

Ne vjerujete?

Pitajte onog gore narečenog baksuza Draška Jeličića, koji bi svojim činodejstvovanjem da je npr. u Našoj Stranci ili SDP-u za Bakira i ekipu bio tek ustaša koji je prešao u četnike, a ovako je uspješan čovjek koji je postao Srbin-ministar.

Uzdravlje!

I za kraj ove urnebesne storije sa elementima tragikomedije jedno opažanje. Žao mi je dobrih ljudi.

Prije par dana prijatelj mi je rekao, ma neće ovi padobranci “uzeti” tek tako Kanton. Bruka je to, a i među njima ima poštenih ljudi. Ne ide to tako, kaže! Volim slušati drage ljude. Slabo pričam i slušam. Pustim ih da govore. Osmijehnuo sam se na koncu. Vidjećeš prijatelju, rekoh.

Likovi koji su glasali za Skaku jer Ćudićka s deset godina nije nasrtala na četničke tenkove, likovi koji su u puš pauzi pretrčali od Pape i Svete rimske stolice u naručje pravoslavnog Svetog Save, likovi koji se busaju u naduvana naci prsa svojim kvazipatriotizmom, likovi potpomognuti, Šta Su Sve Drugi Radili Komšićem i Treba Se Sjetiti Rata Izetbegovićem, e oni su pobijedili.

Na sreću nam svima izašlo!

Dao bog šćeri bosanska da nas uzme EU, ali nam se oko kuće domaće fukare i protuve vrzmaju!