Heroj našeg doba - Alen Šeranić

U Banjaluci u "Šeranića kući" najstarijoj naseljenoj kući u gradu, djetinjstvo je proveo epidemilog Alen Šeranić. Sad spasava grad i sve nas. I treba mu naša pomoć! 

Doktor Alen Šeranić, ovo da se nikada ne zaboravi, čovjek je koji nakon dugo vremena ulijeva povjerenje ljudima. On je Ministar zdravstva u Vladi RS-a, ali to ja sada manje bitno. 

Bitno je da je ovaj ljekar, epidemiolog, čovjek iz jedne od najstarijih banjalučkih porodica, pravi čovjek na pravom mjestu. On zna šta je klaster, zna kako se virus širi, zna kako ga može zaustaviti. Zna, što je jako važno, prenijeti znanje i medijima i javnosti. Njegova press konferencija traje oko 7 minuta i kaže sve potrebno i neophodno. 

Govori jasno, glasno, precizno, koncizno, iznosi podatke, smiruje uspaničene i razdrmava bahate i osione. Navodi tačno zaražene ljude, njihov broj, ali i način i mogućnosti širenja koronavirusa na druge, kao i vjerovatnoću širenja istog. 

Da, trebaju nam heroji 

Rijetko, baš rijetko pišem panegirike i pohvale bilo kome u politčkom svijetu današnjice. Pogotovo u ovoj mojoj zemlji i na Balkanu. Je mislim da nije posao novinara pisati pohvale na račun političkih oligarhija. 

No, ovo nisu vremena za politikanstvo, niti su vremena okoštalih egoističnih stavova. Ovo su vremena smrti, koja zahtijevaju ljude znanja, zvanja i života. A takav je doktor Šeranić. 

Da, trebaju nam heroji. U ovakvom vremenu, više nego ikada, trebaju nam heroji. Oni živi heroji, od krvi i mesa. A, ljekari su danas heroji. Odistinski. Kina, eto tako, ima svoju heroinu, ima doktoricu Li Lanđuan. Ona je epidemiolog i hepatolog. Žena je živa legenda. Najbitnije od svega, na njen prijedlog je zatvoren kineski Vuhan, potom ona lično, iako je u osmoj deceniji života, otišla u centar žarišta i izborila se sa virusom. Zahvaljujući njoj, prevenirana je katastrofična Velika Smrt u Kini, ali je ona osoba koja nam je svima ponudila recept kako da se borimo protiv nevidljivog neprijatelja. Dakle, osoba od znanja, iskustva i integriteta. 

Alen Šeranić je mlad čovjek, moj ispisnik i savremenik. Hoću vam reći da je ovaj tekst motivisan isključivo ljudskim, altruističkim motivima, a to je prepoznavanje svjetla u ljudima, koji će kao svjetionici morati voditi ovo društvo, ovaj naš maleni bosanskohercegovački brod u doba globalne pandemije. I možda najbitnije, nemojmo čekati brisanje vremena bremenitog godinama i decenijama, pa da zaključujemo ko su nam heroji. Radimo to odmah. Cijenimo ih u realnom vremenu. 

Kamijev doktor oranski iznad Gornjeg Šehera 

Ne znam s kim bih poredio doktora Alena Šeranića na BiH političkom nebu, jer velim, on nije političar u onom našem kasabsko-kabadahijskom smislu. On je mlad, obrazovan čovjek, stručnjak svog posla. Simplificirano jasno, grehota ga je porediti s neuporedivim osionim i nestručnim ljudima, koji su poput federalnog premijera Novalića, poznatiji po hodanju po dernecima u doba koronavirusa, nego po suvislim izjavama i odlukama. 

Kad slušam Alena Šeranića, jedino mi pada na pamet Bernard Rieux, doktor Rieux. Ali on je, na nesreću, izmišljen lik. On je čovjek koji u Kamijevoj "Kugi" oranskoj spasava ljude, spasava prijatelje i neprijatelje, ali ponajviše spasava svijet kakvog ga poznajemo - svijet Mediterana, opušteni, blaženi svijet hedonizma, koji kuga u pet mjeseci ništi. Mora biti Rieux i psiholog i politkolog i tamničar i policajac, mora se boriti sa svojim srcem, ličnim gubicima, e da bi Oranu, tamo na kraj svijeta u Alžiru bilo bolje. 

Eto, na tog čovjeka me podsjeća Alen Šeranić! 

I Šeranić je, da se razumijemo, na čelu vojske medijski nedovoljno vidljivih ljekara, medicinskog ooblja i svih službi koje nam sad trebaju spasiti živote - nas i naših najmilijih. Njegov posao JESTE DA BUDE VIDLJIV i on je vidljiv. Za razliku od kamarile ostalih ministara, za koje potpisnik ovih redova, bez duže pažnje, googlanja i raspitivanja, ne može znati šta pouzdano rade i kako se to svojim poslom ozbiljno bave u vrijeme smrti. 

Možda je i bolje, za mnoge od njih da se ne oglašavaju, da nam ponovo bolest kao u Mostaru ne bi ušla "sazada", a pamet izašla "sprijeda". 

I dok živimo u malenom Oranu, a to je naša Bosna i Hercegovina, dok smo slamka u svijetu koji slamaju iste brige, moramo se uzdati i moramo ispoštovati najbolje i najstučnije od nas. 

Ako Šeranić kaže, ne izlazite iz kuća, držite se preporuka Svjetske zdravstvene federacije, on to ne govori, što mu je neko rekao, ili što je naslutio, ne - ON TO ZNA, TO MU JE STRUKA, ZA TO JE OSPOSOBLJEN, UTRENIRAN, TO JE IZUČAVAO. 

Spasimo život Alenu Šeraniću i njegovim kolegama 

Koja li je komaprativna prednost imati ovakvog čovjeka na ovakvom mjestu u ovo doba korone, pa mi toga nismo niti svjesni?! Na žalost, razvoj bolesti će nam pokazati koliko je Alen nezamjenjiv, kao i svi ostali mladi, sposobni, kvalifikovani, obrazovani i odgovorni ljudi u ovoj zemlji. 

Jasno, ne može Alen Šeranić sam. Bez nas, njegovi napori su gotovo jalovi. Zato mu moramo pomoći. Da spasimo sebe, da osiguramo budućnost svoje djece. 

Pa šta mi možemo uraditi, osim pukih hvaliospijeva? Možemo i moramo spasiti život Alenu Šeraniću i njegvim kolegama! Doslovno tako., dobro ste pročitali. Poštujući izolaciju, poštujući ono što nam on i njegove kolege govore sad već tri pune sedmice, spasićemo i njih i sebe 

Ne, ne smijem niti pomisliti, a niti predočiti kako bi izgledala npr. Banjaluka sa svoja minimum tri žarišta da nije bilo Alena Šeranića i njegovog tima. I to što Banjaluka danas ima najviše evidentiranih zaraženih, nije razlog za paniku, naprotiv, to je signal da neko dobro, odlično radi svoj posao, da se postavio na vrijeme odgovorno, ozbiljno i sa punim znanjem o nevidljivom neprijatelju sa druge strane pluća i svijeta. Taj čovjek ima ime i prezime, napisao sam ga ne znam ni sam koliko puta. 

I sve je do nas, kad se ovako stvari postave. Znamo gotovo sve o virusu, znamo gotovo sve o odgovornim, kao i o neodgovrnima ljudima i u zdravstvenom, ali i u globalnom političkom sistemu u BiH, znamo imena onih najzaslužnijih za širenje bolesti, ali i za blokiranje puteva virusa-  nemamo više prava na mistifikovanje. 

Imamo i mjere, koje se čine nekome rigorozne i represivne, a zapravo su neophodne i našem mentalitetu mediteransko-balkanskom prirođene. 

Ostaje jedna nepoznanica, znamo li sami sebe? 

Možemo li sami od sebe, ili sami za sebe ili zajedno sa svima stati uz doktora Šeranića i kao vojska samosvjesnih jedinki oduprijeti se i pobijediti virus? 

Kao što rekloh, svijet više nego ikada treba heroje, pa makar bili i izmaštani. Mi ih imamo tu u susjedstvu, u našoj mahali imamo ovog Banjalučanina koji zna šta radi. Prvi put od rata, osjetio sam se sugurno uz ovog čovjeka u najnesigurnijem mogućem trenutku. Paradoksalnom, ali tako funkcioniše život. 

Smrt će nas lizati, to je sigurno. Na dan pisanja ovog teksta pokazala je svoje zube u Bihaću. Korona je uzela prvu žrtvu na tlu BiH. 

Ne znam kako ćemo proći kroz sve ovo, ali je do nas. Isključivo do nas.

Ono što znam je da bi Alenova nena, rahmetli Vehida Šeranić bila preponosna na svog unuka!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.