Jednog lijepog dana, a možda i dan ranije

Stanje je složeno. Voda se još uvijek nije povukla iz dobrog dijela Posavine, a ostatak Bosne se polako i jedva oporavlja, pri čemu oni na vlasti ničim nisu pokazali da znaju šta tačno rade. Koliko ja znam, distribucijom pomoći se ne rukovodi sa jednog centralnog mjesta, što omogućava kako manipulaciju na osnovu etničko-političkih kriterija, tako i pljačku—uživanje, ukratko, u prednostima tzv. entitetskih kompetencija.

Piše: Aleksandar Hemon za Radiosarajevo.ba 

U okolini Tuzle ima oko hiljadu tristo klizišta, dok se pejzaž i geografija i u drugim dijelovima mile nam domovine pred očima stanovništva mijenjaju, bez obzira na gorespomenute kompetencije. U (poplavljenom) Prijedoru se bijelim trakama obilježava 31. maj, u spomen žrtvama genocidnog pokolja koje lokalne vlasti zdušno poriču, a koje su onomad organizovale u skladu sa svojim moralnim i drugim kompetencijama.

Na izborima za Evropski parlament fašističko-rasističke partije su odnijele pobjede. Na istoku, u Ukrajini, nastavlja se ruska verzija balvan revolucije, koja je, po poznatom rasporedu, dobacila do oružanih sukoba, uključujući i zatvaranje i likvidaciju etnički sumnjivih pojedinaca, što je, naravno, jedan od prvih i važnih koraka ka entitetskim kompetencijama. Diljem slobodarskog kontinenta, gdje su se posljednjih stotinjak godina patentirale i praktikovale svakojake genocidne operacije, širi se, kao savska voda, raznovrsni fašizam, k’o da nikad ništa nije bilo. U tom smislu je Prijedor u centru evropskih, a bogami i svjetskih, trendova.

U superslobodarskim Sjedinjenim Američkim Državama, osuđenici na smrt se ovih dana likvidiraju neznanim drogama i lijekovima. Vlada nestašica odobrenih smrtonosnih smjesa, pošto su se evropske farmaceutske kompanije složile da uspostave embargo na izvoz sastojaka koji se upotrebljavaju za izvršenje smrtne kazne u Americi, toj ponosnoj članici elitnog smrtoljubnog kluba kojem pripadaju, između ostalih, i Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Iran i Uzbekistan. Tako pošten američki čovjek nema više čime legalno ubiti osuđenike te otud na istima eksperimentiše i pred smrt ih muči smuljanim otrovnim smjesama, sve u svijetloj tradiciji stanovitog Dr. Mengelea, koji bi danas možda bio predstavnik bavarske oblasti u Evropskom parlamentu. 

Da slučajno ne bi bilo zastoja u proizvodnji američke smrti, pobrinuo se smrtoljubni privatnik po imenu Elliot Rodger. Isti se masovnim ubistvom osvetio za svoj jungferluk, koji mu je u njegovoj dvadeset drugoj godini strašno dozlogrdio. Prvo je falusno-simbolično  zbo trojicu kolega, a onda je nasumično, ali kompetentno, zapucao na djevojke na univerzitetu u Santa Barbari, bijesan što nisu pročitale dopis o njegovom pravu, zagarantovanom ćunom i rođenjem, na neograničeni i slobodni pristup vagini. Šestoro mrtvih (plus ubica) bio je krajnji ishod, zagarantovan američkim ludilom i s tim vezanim ustavnim pravom na neograničeno naoružavanje. Sve se to dešava u kontekstu konstantnog kvasanja američke umobolne ultradesnice, koja bi lako mogla dobiti jesenje izbore za Kongres.

Barem jednom se svake noći probudim da se malo brinem i jedim zbog stanja dunjaluka, a gorespomenuta kratka lista mi je u posljednje vrijeme na repertoaru, uz klimatsku promjenu, izumiranje mnogobrojnih životinjskih i biljnih vrsta, kraj fudbala, koji postaje arena za pranje rusko-arapskih para itd. 

Ponestaje, međutim, vremena, srca i prostora za bavljenje kijametskim temama. Naročito kad se na sabahu probudim da pečem hljeb i pravim doručak pa vidim svoje dvočlano Potomstvo kako započinje svoj daj sa energijom  i entuzijazmom (što nekad podrazumijeva i silu i dreku) koji ne posustaju. One nemaju pojma u šta smo ih plasirali,  ne znaju ništa ni o entitskim kompetencijama (mada sam im pričao o poplavama i rođacima koji su izgubili sve), niti o fašistima i američkom smrtoljublju, nego misle, rade i igraju se pod pretpostavkom da je budućnost osigurana, dobra i bezbjedna. Kao i svakom roditelju, one su razlog i za brigu i za nadu: da njih nema ja bih možda već počeo razmišljatu o ispisu iz dunjaluka, ali znam da moram, prije nego što se preselim, barem malo pospremiti i ostaviti im pare za hljeb i nešto da se u maloj šerpi podgrije, da ne budu gladne. 

Moj je otac nekad često znao reći: «'Ajde da pričamo kako će nekad lijepo biti.» Često bih mu se podsmijevao, ali sad ga razumijem, iako mi je sve teže da zamišljam kako će nekad lijepo biti. Shvatio sam, međutim, da mi je to zamišljanje jedna od temeljnih roditeljskih dužnosti, dio konstante borbe za budućnost koju će Potomostvo preuzeti kad se ja preselim. 

'Ajde onda da pričamo kako će jednog dana biti lijepo. Svi dolespomenuti bolji ishodi su dostižni, samo se na njima treba raditi. ‘Ajde da vježbamo razumni optimizam.

Voda će se, dakle, povući. Narod će se u Bosni i Hercegovini uz pomoć svojih sugrađana i opšte dobre volje oporaviti. Obnova će se iskoristiti za popravljanje i izgradnju infrastrukture. Beskorisnost vlasti u doba poplava neće biti zaboravljena, a počinioci entitetskih kompetencija i nosioci nebrige će na jesenjim izborima biti kažnjeni, otvarajući prostor mlađim, pametnijim, poštenijim ljudima, onima koji su spontano organizovali radne akcije da se pomogne postradalima. Ta će nova generacija naći i načina da se suoči sa činjenicama i posljedicama genocida, čime će zajednički život ponovo biti moguć, kao što će biti moguća i nedejtonska Bosna.

Progresivne snage diljem Evrope će se, ponukane plimom fašizma, pripremiti za sljedeće izbore, koji će odlučivati o nacionalnim skupštinama i državnim institucijama, nakon čega će biti desničarska oseka. Putin će se pod pritiskom svijeta i realnosti uhavizati i skontati da ničija nije do zore gorila i da ima boljih i pametnijih načina da se mužjači. Ukrajina će se ujediniti preko granica oblasnih kompetencija, naučivši u tom procesu u čemu je vrijednost nepatvorene demokratije.

Moralni, pravni i logistički fijasko vezan za smrtnu kaznu u Americi će konačno dovesti do široko rasprostranjenog otpora koji će radikalno promijeniti odnos javnosti prema ubijanju u njeno ime, a onda će u tom smjeru krenuti i diskusija o privatnom naoružavanju. Zgađeno građanstvo će dodadno uprijeti da se suprotstavi ženomrštvu, a na jesenjim izborima u Americi ultradesnica će doživjeti poraz koji će ih eliminisati iz političke arene. Svijest o ozbiljnosti klimatskih promjena dostići će kritičnu masu, mobilisaće se nevjerovatni potencijali čovječanstva i nešto će biti učinjeno, kasno, ali ne i prekasno. Fudbal će se vazda igrati, na ulicama i livadama. 

 A moje Potomostvo će odrasti zdravo, pametno i sposobno da sve moje neriješene rezultate i poraze pretvori u svoje pobjede.