Šaljete li poruke dok vozite?

Ako odgovor na pitanje iz naslova glasi - da, onda u sklopu ovog teksta samo pogledajte reklame i pokušajte se prepoznati u njima.

Nadamo se da ste u tome uspjeli, a još se više nadamo da ste prepoznajući se shvatili koliko za volanom ponekad ispadate neodgovorni i blesavi.

Ako ste se ikada zapitali kako izgleda idiot za volanom, evo jednog primjera.

Živimo u iznimno ubrzanom svijetu. U svijetu u sklopu kojeg je tempo poslovanja zajedno s tempom društvenog života za neke jednostavno previše. Stoga smo se svi zajedno nekako morali orijentirati prema multitaskingu, tj. obavljanju više stvari odjednom.

Često takav način funkcioniranja zapravo i nije loš, jer se uz malo koncentracije doista istovremeno može obaviti više stvari odjednom. Za volanom to baš i nije pravilo.

Zapravo, za volanom je čest slučaj da se upravo zbog takvih pokušaja (ili bolje rečeno eskapada) događaju strašne stvari s posljedicama koje u nekim manje tragičnim varijantama podrazumijevaju gubitak vozačke dozvole ili tek neki lagani udarac automobilom u nešto.

S druge strane postoje i one teške posljedice s kojima se teško živi. A pod time prvenstveno podrazumijevam teške saobraćajne nesreće koje rezultiraju ovećim materijalnim štetama, raznoraznim povredama te gubitkom života.

Samim time često postavljamo pitanje "je li slanje poruke doista nešto neodgodivo". I kao fascinantan zaključak svaki puta shvatimo da nije.

Naravno, postoje neke ekstremne situacije u sklopu kojih je jednostavno nemoguće izbjeći instantnu reakciju. Ako ćemo realno, za takve će situacije naši pametni telefoni puno prije zazvoniti s pozivom nego s porukom.

Uglavnom, za slanje poruka ili neko slično izvođenje bijesnih glista koje podrazumijevaju blejanje u zaslon naših pametnih telefona za volanom jednostavno nema opravdanja, ma koliko se neki od nas trudili sebi i drugima objasniti drugačije.
Tačka.

Te loše navike za volanom koja podrazumijeva razbacivanje teksta po zaslonu pametnog telefona svjesni su svi. Od vozača, preko pojedinih državnih ili manje državnih institucija, pa sve do proizvođači automobila i pružatelja usluga mobilne telefonije.

Samim time se svako toliko u svijetu pokrene neka kampanja koja bi kao rezultatno stanje trebala imati povećanje svijesti vozača. Odnosno barem pokušati smanjiti broj ljudi koji su poput robova vlastitim telefonima u stanju na kocku staviti svoj život. I to samo da bi što je prije moguće poslali poruku ili odgovorili na nju.

Uglavnom, tokom posljednjih godina se na tome doista radi i u današnje vrijeme je poprilično teško pronaći automobil koji na neki način nije moguće povezati s telefonom. Koliko nam statistike govore, broj saobraćajnih nesreća uzrokovanih bjesomučnim tipkanjem po zaslonima mobilnih telefona nije se pretjerano smanjio.

Kako sad ne bi ulazili u sferu psihologije i kao rezultatno stanje istresali svakojake "komplimente" prosječnom današnjem vozaču, rekli bi samo da svi ti apeli nisu baš pretjerano pomogli sprječavanju pogibelji na saobraćajnicima.
Zašto?

Jednostavno zato što smo u sklopu vremena u kojima živimo sami sebi nametnuli sposobnost obavljanja više stvari istovremeno. I to bez da o tome dvaput razmislimo i budemo iskreni prema samima sebi.

Realno gledano, velik broj vozača danas nije u stanju skretati, mijenjati brzine i istovremeno kontrolirati vlastite noge na pedalama, a kamoli se uz to još šminkati, kopati nos, pimplati po radiju i tipkati po telefonu. Toliko sposoban nije niko od nas i to nije pretpostavka, već činjenično stanje.

Mnogi to sve ipak pokušavaju raditi. I samim time očito žive uvjereni u vlastite sposobnosti koje su evoluirale zajedno s ostatkom cestovne populacije.

Zato se i događaju čudnovate, smiješne i često tragične situacije kakvima iz dana u dan svjedočimo na ulici. A nerijetko i u crnim hronikama unutar pojedinih medija.

Set reklama koje su nas ponukale da napišemo ovaj tekst zapravo nisu ništa novo. Jer se u medijima i medijskim servisima na Internetu već pojavljivala nekolicina takvih video-apela koji su za tematiku imali upozoriti na opasnosti precjenjivanja vlastitih sposobnosti.
Razlika je jedino u tome što za razliku od dosadašnjih apela potpisanih od strane nekog udruženja za koju nikada nismo čuli, ovaj set reklama potpisuje jedan od najvećih svjetskih pružatelja telekomunikacijskih usluga pod nazivom AT&T.

Radnjom (odnosno scenarijem) ove reklame nude neke izmišljene i potencijalno realne situacije. A uz radnje pokušavaju ponuditi i pokoji specijalni efekt. I time apeliraju na vozače da smanje doživljaj s tipkanjem poruka za volanom i ostalim distrakcijama zbog kojih pada koncentracija tijekom vožnje.

Za razliku od mnogih reklama i apela ovakvog tipa, ovaj mini-serijal pod nazivom "Može pričekati" (kako bi se originalni naslov "It can wait" s engleskog prevelo na naš materinji jezik) iz nekog razloga izgleda izuzetno realno. I samim time ispada kudikamo drugačijom od ostalih.

Naravno da vam nećemo kvariti gledanje i izvlačiti scenarij u tekstualni oblik. Umjesto toga ćemo vas radije pustiti da se šokirate poput nas i uz to vam uputiti samo jedan apel:

Nemojte ni na trenutak pomisliti da ste najpametniji i najsposobniji vozač na svijetu. Nemojte misliti da pravila za vas jednostavno ne vrijede.

Umjesto tih laži koje pričate samima sebi radije nabavite hands-free uređaj i uparite ga sa svojim mobilnim telefonom.Ili barem shvatite da poruka nije nešto što ne može pričekati s odgovorom. Jer nikad ne znate u kojem ćete djeliću sekunde time nekome možda spasiti život.

Niti jedna poruka nije vrijedna toga da razbijete automobil, povrijedite sebe ili druge, samima sebi skratite život ili pak zbog nekoliko slova unutar poruke ili promjene statusa na društvenoj mreži ostatak života provedete s nečijom smrću na savjesti.

Sve ostalo su priče za malu djecu i umišljene tikvane kojima bi trebalo oduzeti vozačku dozvolu i pravo upravljanja automobilom.

Zahvaljujemo na pažnji i do čitanja, pišu Automobili.hr.