ExYu: Za Yugu 2,5 godine, a za BMW i Mercedes nisi mogao zaraditi za života

Mnogi se danas s nostalgijom prisjećaju minulih vremena i bivše države, čak i kad su automobili u pitanju.

Čak ni u sutonu bivše države kad su jugoslavenskim cestama kolale stotine hiljada Zastavinih vozila vozni park nije bio mlad, a sigurnost saobraćaja na cesti na zavidnim granama. Činjenice govore da je ponuda bila daleko oskudnija, a za taj, najjeftinijih od svih "jugića", Yugo 45 Koral, moralo se raditi 30 mjeseci. I pritom je to bio drugi najjeftiniji automobil na tržištu.

Prije deset godina proizveden posljednji Yugo

Jedini dostupniji auto bio je Fiat 126, poznatiji kao "peglica", a koji je u jednom periodu također proizvodila Zastava. Potkraj 1980-ih "peglica" je dobila vodeno hlađenje i 26 KS snažan motor, koncept koji je donio bolje performanse, ali i više prostora u kabini ovog od tri metra neznatno dužeg automobilčića. Za ovaj auto bilo je dovoljno "tek" 19 prosječnih plata, piše Index.

Jedan mjesec više radnik se trebao "strpjeti" ako je umjesto Yuga htio Škodinu limuzinu 120L, a ukupno 35 prosječnih plata trebalo je izdvojiti za Renault 4. Najdostupniji kompaktni porodičnii automobil bio je Stojadin za 38 plata, a potom su slijedili ruski ponosi, Moskvič Aleko za 42 i Lada Samara za 54 plate.

Srednji stalež je ipak tražio nešto više, recimo Yugo Floridu, za koju je trebalo prosječno raditi 75 mjeseci ili VW Golf II diesel za koji je bilo potrebno raditi 96 mjeseci ili punih osam godina. Renault 19 i Fiat tipo su bili još koju platu skuplji.

I polako dolazimo do gornjeg doma, automobila koje nismo baš često mogli viđati na našim cestama. Priču otvara italijanska ljepotica Alfa 164 s fantastičnim V6 motorom i cijenom u protuvrijednosti 322 prosječne plaće. Još skuplja bila je Opel Omega, te francuski krstaš Renault 25 s također slavnim V6 motorom. Za potonjeg je jugoslavenski radnik morao izdvojiti 404 mjesečne plaće, ili gotovo sve što zaradi u svojem radnom stažu. A već koju godinu kasnije 25-ica je izgubila drastično na cijeni.

A na samom vrhu dvije njemačke krstarice. Za BMW 750iL, odnosno produženu verzija s V12 motorom, bilo je potrebno izdvojiti 912 prosječnih plaća, ili tačno 76 godina radnog staža. Konačno, najskuplji automobil na tadašnjem tržištu bila je preteča S klase Coupe, Mercedes 560 SEC za koji je trebalo izdvojiti 1231 mjesečnu platu, odnosno trebalo je raditi nešto više od 102 godine.