Protiv cijelog sela

Pjesma za čitanje kolumne:

Dok sam pisao jednu rečenicu iz najave za vikend "bosanskog seljačkog rocka", a ona je glasila:

"Inače jedna od karakteristika pjesama bosanskog seljačkog rocka je da likove u nastavak zabranjene ljubavne veze najviše tjera neki inat. Junak ovih pjesama uglavnom radi šta mu je ćeif, često kontrira cijelom selu, no izbjegava otvorene sukobe s roditeljima i čeka svoju šansu da se pod okriljem noći prikrade svojoj dragoj, uzdajući se u brzinu svojih konja."

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

...sve vrijeme sam se pitao: "A što sam ja upravo takav?" Zašto sam ja često
 protiv cijelog sela?

Da li je to zbog toga što sam ja u ranoj mladosti slušao bosanski seljački rock, buntovni pokret mladih koji su mislili "jeste, naši preci su sa sela, ne trebamo se toga stidjeti, hajmo onda slušati rock koji ima 'zeru' i tijeh motiva"?

Zašto ja podržavam junaka "pjesme za čitanje kolumne" u ostvarivanju OSNOVNIH LJUDSKIH PRAVA da troši pare koje mu je dedo ostavio, i šta selo ima s njegovim poslovnim odlukama, intimnim životom itd...?

I zašto sam ja tvrdoglavi Bosančeros koji možda jedini govori da turbo-folk muzika koju mladi danas slušaju nema nikakve veze "bosanskim seljačkim rockom"?

Pa zato što je turbo-folk muzika DISKO MUZIKA, a ne rock muzika!

Kakve veze ima ovo stupidno cka-cka koju mladi širom svijeta slušaju, ta agresivna (u nekim zemljama s više orijentalnog zvuka) muzika za ples, i "ostavljanje mozga na garderobi diskoteke" - s gitarskim rifovima, "bahovskim" solažama na orguljama, bubnjarskim dionicima "ala John Bonham"... koje su svojstvene "bosanskom seljačkom rocku"?

Najlakše je naravno optužiti jednog Bosanca "da je s njim sav ovaj papanluk krenuo"...

"E nećemo, Dino, tako!"
Kad smo već kod tog filma...
Aleja
Komplicirana priča.

Da bi se uživalo u njoj treba pogledati insert iz starog filma i fotogaleriju.

Skraćena verzija za one koji nemaju mnogo vremena

Elvis je nekad kad je bio mlad u ovo doba godine bježao od kestenova koji su ga znali spucati u glavu, a danas žali što su kestenovi koji su poslije rata ponovo zasađeni još mali. Sve prolazi ispod njih i jedva čeka da dobije čvorugu na glavi - a ono ništa!

Pa vi, koje takvo zapomaganje ne zanima, samo pogledajte ovu sliku "aleja nekad i sad", preskočite film i fotogaleriju i odmah idite na ono što današnje čitaoce više zanima, a to je "koga je skoro od popularnih viđao Rambo Amadeus i ko ga je od popularnih nominirao da se zaliva hladnom vodom"!

-Puna verzija za one koju kolumnu čitaju s merakom, kod kuće, a ne na poslu krišom od šefa: Znači čudan je čovjek, a posebno ja!

Ima nešto što mi ovih dana nedostaje, teško je za opisati, a da biste možda shvatili prvo pogledajte ovaj insert iz starog filma u kome se vidi aleja kestenova na Koševu kojom ja svaki dan prođem 3-4 puta:

E znači ta aleja je stradala u ratu, zasađena je nova, koja polako raste. Pogledajte fotogaleriju koju sam neki dan snimio, pokušavajući da što više istaknem detalj samog ploda dotične biljne vrste.

FOTOGALERIJA

I pazite o čemu razmišlja vaš čudni čovjek, koji je u mladosti slušao bosanski seljački rock, i koji je počesto "protiv cijelog sela".

U ovo doba godine je prolazak alejom bio "opasan po život"... :)
Kestenovi pomalo padaju sami od sebe, ali kad puše vjetar i pada kiša, ili još gore kad je i jedno i drugo, vi upadate u "mitraljesku vatru" od špicastih projektila! Nikakvo trčanje vam ne pomaže, jer vas dočeka unakrsna paljba drugog drveta, ali vi trčite da što prije izađete iz opasne zone, smijete se sve vrijeme, malo kiselije kad vas neki kesten zaista spuca u tintaru, i kad konačno neozlijeđeni izađete iz aleje prestajete se smijati jer pravi životni problemi (kontrolni iz matematike) preuzimaju vaš život...

I sada, u septembru 2014, jedan stari čovjek prolazi ispod ovih mladih kestenova i boga moli da ga bar jedan od tvrdih nazubljenih plodova, što će ih ovih dana snimiti i predstaviti svojim odanim čitateljima koji imaju živaca za njegove gluposti i fotogalerije, spuca u njegovu tvrdu bosansku glavušu, naravno ne s ogromne visine i s mnogo boli kao nekada, ali bar malo da ga zaboli (daj šta daš!)

I ništa se ne dešava.

Nema kestenova da padaju. Ništa ga ne udara po glavi. I to njega boli...

Audio predah pred kraj kolumne

Uoči muzičkog eko-festivala "Čudna šuma" koji je otkazan zbog lošeg vremena (a ispade da je bilo lijepo vrijeme!?) poslušajte iz moje emisijice razgovor s Rambom Amadeusom. Pred kraj će ovaj čuveni muzičar, bez da sam ga ja mnogo podsticao na to, odati veliko, veliko poštovanje prema jednom istaknutom protagonisti "bosanskog seljačkog rocka":

Pjesma za kraj kolumne

Ujedno i poenta.

(Koji sam ja papak - opominjem čitaoce kao da su djeca iz osnovne - sad ide poenta!?)

Jesam li i ja, dragi čitaoci, predstavnik "bosanskog seljačkog rocka"?
Kako sam ja uvijek "protiv cijelog sela" ja sam se tim muzičkim žanrom počeo baviti onda kad su svi prešli na modernije muzičke izraze. Na ideju sam došao naravno iz inata, kada sam pročitao kritiku naše pjesme Sa Čičkom na Stonse (Street Fighing Man) gdje je pisalo "Dobra ideja nažalost je pokvarena vokalom " a la Divlje Jagode..."

Poruka je bila "nemoj to više raditi, dragi Elvise !" Na šta sam ja (pogađate!) reagirao s: E hoću! "Eto! Baš hoću!"