WikiLeaks - teško ranjen vlastitim oružjem

Stvarno tajni već odavno nisu tajni dokumenti koji su došli do WikiLeaksa. No, sada je internetska tvrđava istraživačkog novinarstva potkopana vlastitom rupom kroz koju je počelo curiti. Koliko će joj to naškoditi?
 
Objavljivanjem tajnih američkih diplomatskih dokumenata WikiLeaks je htio staviti na stub srama intrige jedne velesile. Pri tome je utemeljitelju te internetske platforme Julianu Assangeu bilo jasno da brojne depeše sadrže imena informanata među američkim diplomatima koji će, nakon objavljivanja dokumenata, morati strahovati za svoju sigurnost i slobodu.

Nakon serije grešaka i propusta, dogodio se horor-scenarij - u mreži su počele kolati kopije dokumenata u kojima nisu bila zacrnjena imena. U noći s četvrtka na petak je Assange krenuo u ofenzivu i sam objavio necenzurirane podatke. Time su uništeni svi napori WikiLeaksovih medijskih partnera koji su pomno pazili da na vidjelo ne izađu imena informanata iz zemalja kao što su Irak, Iran, Kina i Afganistan. Preko online-protokola BitTorennta Assange i njegovi pomoćnici su objavili datoteku od 1,6 gigabajta pod imenom z.gpg-decryted.7z u kojoj se nalazi svih 251 287 tajnih dokumenata, depeša, izvještaja i procjena stanja poslanih iz američkih veleposlanstava ministarstvu vanjskih poslova.

Poljuljano povjerenje "zviždača"
Američki vojnik Bradlex Manning kojega se sumnjiči da je bio informant WikiLeaksa ionako već sjedi u zatvoru. Taj "zviždač" se povjerio navodno Adrianu Lamu, jednom informantu američkih sigurnosnih organa u jednom chatu. Uhapšen je u maju 2010. i od tada čeka na početak procesa. Za to niko nije mogao pozvati WikiLeaks na odgovornost, jer je Manning bio sam kriv za svoje otkrivanje, no podaci o informantima koji su sada procurili mogli bi dugoročno poljuljati povjerenje potencijalnih "zviždača" od kojih WikiLeaks živi.

Assange pokušava objavljivanjem kompletne datoteke ukloniti ovakav utisak. On do pasivnog objekta ovakvog razvoja događaja želi ponovno postati aktivni subjekt koji kontrolira situaciju. Preko Twittera je pozvao simpatizere WikiLeaksa da zajedničkim naporom ("crowdsourcing") obrade depeše i prezentiraju ih širokoj javnosti.

Razočaran medijskim partnerima
Jednu od važnih uloga je vjerojatno odigrala činjenica da suradnja WikiLeaksa s pomno izabranim medijskim partnerima nije tekla kako je Assange to bio zamislio. Australac je bio razočaran da nakon prvog tsunamija, daljnja otkrivanja i objavljivanja nisu više bila tako medijski popraćena. Osim toga, i njegovi medijski partneri su izvještavali o optužbama za silovanje s kojima je suočen u Švedskoj, što se Assangeu nije sviđalo.

Ti medijski partneri utemeljitelju WikiLeaksa sada debelo zamjeraju necenzurirano objavljivanje diplomatskih depeša. To su jasno i glasno sročili u zajedničkom saopćenju Guardian, New York Times, El Pais i Der Spiegel. Oni su se ogradili naglasivši kako je ovo objavljivanje potpuno samostalna odluka Juliana Assangea. Glavni urednik Spiegela Georg Mascolo je izjavio kako je WikiLeaks dobrano izgubio na povjerenju i postavio u pitanje buduću suradnju s Assangeom.

Oni i nisu tako više ovisni o njoj. Pojavili su se, naime, i novi "zviždački portali" poput Openleaksa njemačkog aktivista Daniela Domscheit-Berga koji je nekada bio član ekipe WikiLeaksa, a za očekivati je da će ovaj razvoj događaja otvoriti prostor za još novih portala ovoga tipa.